TAJNI ŽIVOTI PAKLA I RAJA
Piše: Sonja Sabol
Postoje zaboravljeni ljudi, s njima sam pila čašu viskija, pričala do sitnih sati i mogu vam reći da se nikada nisam bolje provela. Postoje ljudi koji su toliko dobri ali svi ih uzimaju zdravo za gotovo… Tu su, bit će tu.
Na mjestima ceste, gdje prolaze auti postoje ljudi koji hodaju … Ti ljudi su za neke bezimeni, no za mene nisu. Ogolili su duše preda mnom.
U životu strasti i kocke, opušaka i trauma, boli i raskinutih ljubavi, kompleksa i životnih udaraca…
Slušala sam tuđe priče kao zid natopljen bojama.
U tišini.
Naučivši kako je život doista kad-kad i fatalan, satkan od emocija vrtloga kaosa i naposljetku mira vlastite duše. Promatranjem učimo, upijamo. Svojedobno od različitih ljudi naučila sam kako je život dinamičan kada mi želimo, ali ujedno i statičan također kada mi to želimo.
Kroz njih sam gledala filmove strave i užasa, drame i komedije. Dvije osobe ću uvijek posebno isticati jer su zaslužile da budu na vrhu trona. Obje su prošle svojevrsni pakao, ali ni na jednoj od te dvije osobe ljudi nikada neće primijetiti velike boli, traume koje ih podsjećaju na njihove rane, patnju, žrtvu…
Zajednička karakteristika te dvije osobe, jest ta da one uistinu žive kako treba živjeti. Bez straha od onoga što će ljudi reći. Žive srcem, dušom. Uvijek im kažem jednu stvar a to je ”Zaslužile ste”.
Danas su to hrabre osobe, koje na sve životne nedaće odgovaraju ponizno. Jedna čini ogromne žrtve za svoju obitelj, dok druga čini mnoge stvari za sve ljude oko sebe. Ne bi vjerovali. Jer kako i bi , kada svijet u kojem živimo ne prikazuje više ovo što one čine.
Kada plaču, popiju, imaju loš dan… One padnu i ustanu. Iako rijetki, bili su trenuci kada su se te osobe raspale preda mnom. Međutim, ja nisam čovjek od malo riječi… No, kada drugi govore ja šutim. Znate ono kada vam netko kaže” Ma bit će sve OK.” Ili ”Bit ćeš dobro”..:
To nije dovoljno, te dvije riječi nisu dovoljne. Jedna duga poruka, poziv i susret, to je ono što čini bol manjom.
Gorak okus u grlu, srce se steže, a ti jebeno moraš ustati krenut na posao, odvest dijete u vrtić… Što god radili taj tren, negdje morate ići. Što god… No, u vama su misli od prethodne noći.
Obje osobe su proizišle iz disfunkcionalnih obitelji, no, kako to biva Bog ih je zbog svega što su prošle nagradio ovozemaljskim darovima. Neke je potraga dovela do istinske ljubavi a neke do bogatstva. I zaista, zasluženo. Svaka suza je Božji treptaj oka, svako loše snivanje je Božja budnost kada bdije nad čovjekom i čuva ga.
Kada bi zidovi mogli pričati rekli bi što je pakao a što je raj. Freske polako krenu gubiti svoj sjaj kada je vrijeme za novo poglavlje života. Onda kada se jedna vrata zatvore, Bog otvori ona najveća vrata koja su ujedno spas i zacjeljenje prijašnjeg života.
Zbog ljudi koje znam, zbog onih koje poznajem.
Zbog svih onih koje ne znam.
Znam da svi nešto prolazimo.
Duboko, stvarno. Svatko režira svoj film. Što zračiš to privlačiš.
Ako iz svog pakla čovjek iziđe kao bolja osoba, on je pobijedio samoga sebe. No ako je tek uspio othrvati se od svojih loših misli koje mu ne daju da živi, on je pobjednik svijeta.
Poslije pakla uvijek dođe raj. Ne postoji raj kao stanište ili neki odlazak na ljepše mjesto kada umremo, kao što ne postoji ni pakao nakon smrti. Pakao i raj se nalaze SADA, TU, U OVOM TRENUTKU NAŠEG ŽIVOTA.