Samo najbolje: Vladimir Krpan 20.11. u INK!
SAMO NAJBOLJE: VLADIMIR KRPAN 20.11.2023. u 20:00 sati
Nastavak ciklusa Samo najbolje, svečanim recitalom povodom 85. rođendana barda hrvatskog pijanizma i klavirske pedagogije, Vladimira Krpana, koji je na rasporedu INK u ponedjeljak, 20. studenog 2023. u 20:00 sati.
Program:
Domenico Scarlatti: Sonata u C duru K132
Johann Sebastian Bach: Toccata u e molu BWV 914
Ivan Mane Jarnović: Fantasia in Rondo
Ludwig van Beethoven: Sonata op.27 br.2 cis-molu, Sonata quasi una fantasia
-Adagio sostenuto
-Allegretto
-Presto agitato
***.
Frédéric Chopin: 2. Balada u F-duru, op.38
3. Balada u As-duru, op.47
Nocturne u cis-molu, op.posth
5 valcera, op.posth
Vladimir Krpan diplomirao je u klasi Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, magistrirao je na Accademia di S. Cecilia u Rimu u klasi Carla Zecchija, studirao je komornu glazbu i klavir kod Guida Agostija u Rimu i Sieni, muzikologiju kod Luigija Ronge na Rimskom sveučilištu, usavršavao se kod Renza Silvestrija na Konzervatoriju di S. Cecilia u Rimu, a potom niz godina kod Artura Benedettija Michelangelija u Arezzu, Sieni, Bergamu i Luganu.
Dobitnik I. nagrade na Jugoslavenskom natjecanju mladih umjetnika 1959., započinje prvo nacionalnu a zatim – nakon nagrada na pijanističkim konkursima u Terniju, Vercelliju, Taormini i zlatne medalje Busoni natjecanja u Bolzanu te počasne diplome Accademia musicale Chigiana u Sieni za najbolji završni koncert majstorskog tečaja Artura Benedettija Michelangelija – međunarodnu karijeru, koja ga vodi u najveći broj europskih zemalja, SAD, Rusiju, Bliski i Daleki istok, sve do Indije, Koreje i Tajlanda.
Dobitnik je niza strukovnih i društvenih priznanja: Nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (1966.), Josip Slavenski dnevnika Vjesnik (1971.), godišnja nagrada Vladimir Nazor (1974.), Zvono Lotrščak Večernjeg lista za najbolje koncerte zagrebačkih sezona (1974., 1975.), Orlando Dubrovačkih ljetnih igara (1978.), Zlatna lira Saveza muzičkih umjetnika Jugoslavije (1979.), Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja (1980., 1995.), Nagrada grada Zagreba (1994.), Porin Hrvatske diskografske udruge za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (2001.), Kantor dnevnika Vjesnik i Varaždinskih baroknih večeri za najbolju izvedbu djela J. S. Bacha (2004.), Nagrada za životno djelo Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga (2005.), Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2005.), Zlatno zvono Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2008.), Nagrada Neven Festivala sv. Marka za izvedbu i snimku integralnog opusa sonata L. van Beethovena (2016.), priznanje Muzičke akademije u Zagrebu u povodu Dana Akademije za doprinos hrvatskoj klavirskoj pedagogiji (2018.), Nagrada Lovro pl. Matačić za životno djelo Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2020.), Nagrada za životno djelo Ivan Filipović (2021.).
Za zasluge u kulturi odlikovan je odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i Prometejem predsjednika Republike Italije Carla Azzeglia Ciampija za visoka umjetnička dostignuća u kulturnoj suradnji među narodima.
Autor je televizijske serije Hrvatska glasovirska glazba u sedam jednosatnih epizoda, redaktor djela hrvatskih skladatelja te autor brojnih tekstova o glazbi i glazbenicima u hrvatskim i stranim stručnim časopisima i novinama. Autor je neobjavljene knjige o glasovirskoj interpretaciji.
Snimio je nekoliko tisuća minuta solističke i komorne glazbe za radijske i televizijske stanice, realizirao 20 LP ploča i tridesetak komapktnih diskova za razne diskografske tvrtke; odsvirao je tisuće koncerata, solistički, s orkestrima i Triom Orlando, kojega je član od njegova utemeljenja 1985., zajedno s Tonkom Ninićem i Andrejom Petračem, te s Katarinom Krpan u klavirskom duu.
Vladimir Krpan osnivač je klavirskog odjela Visoke muzičke škole u Skopju (Makedonija), a od 1971. profesor je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u čijoj je klasi diplomirao najveći broj studenata u povijesti Muzičke akademije (uz S. Stančića), a tridesetak je završilo poslijediplomski studij (usavršavanje i magisterij), od kojih nemali broj sjajnih mladih umjetnika zanimljivih osobnosti, pobjednika raznih natjecanja u zemlji i inozemstvu (Predrag Mužijević, Duška Stanojkovska, Danijela Ćetković, Meri Kavkalevska, Todor Svetiev, Anton Potočnik, Suzana Ahmed-Artzt, Katarina Krpan, Srđan Čaldarović, Martina Filjak, Maksim Mrvica, Lana Genc, Petra Gilming, Berislav Arlavi, Bruno Vlahek…).
Djelovanje Vladimira Krpana okrenuto je unapređenju nastavnog plana i programa studija klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, s naglaskom na tehničkom, tonskom, pedalizacijskom i repertoarnom pomaku, kombinirajući najbolju tradiciju Stančićeve “Zagrebačke glasovirske škole” s bogatim nasljeđem talijanske pijanističke škole, osobito one A. B. Michelangelija. U dva je navrata bio pročelnik Odsjeka: od 1997. – 1999. i od 2001. – 2003. Ujesen 2010. stekao je naslov professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Njegovo umjetničko djelovanje okrenuto je podjednako hrvatskim skladateljima starijeg i novijeg doba, upotpunjeno mnogim praizvedbama uglednih suvremenih autora (B. Papandopulo, B. Kunc, N. Devčić, S. Šulek, S. Horvat, R. Radica, I. Kuljerić, D. Detoni, Ž. Brkanović, F. Parać, M. Belamarić i dr.) te zabilježeno na mnogim nosačima zvuka i radijskim snimkama, jednako kao i dio tradicionalnog pijanističkog repertoara, osobito glazbe L. van Beethovena (sve klavirske sonate i svi klavirski koncerti) te one F. Chopina (sve etide, valceri i balade), F. Liszta i J. Brahmsa (integralne Varijacije na Paganinijevu temu).
Osnivač je i pokretač hrvatske i jugoslavenske EPTE (European Piano Teacher’s Association), Eptina pijanističkog natjecanja za mlade u Osijeku, te Natjecanja Svetislav Stančić u Zagrebu za pijaniste do 30 godina starosti, u čast velikog utemeljitelja hrvatskog pijanizma. Održava veliki broj majstorskih tečajeva u zemlji i inozemstvu (Italija, Slovenija, Srbija, Crna Gora, Španjolska, Njemačka, Makedonija, SAD, Koreja, Tajland, Francuska, Norveška, Austrija). Član je žirija poznatih svjetskih natjecanja, kao onog u Genevi, Dinu Lipatti i George Enescu u Bukureštu, Mozart u Salzburgu, Viotti u Vercelliju, F. Schubert u Grazu, Carlo Zecchi u Rimu, Edvard Grieg u Oslu, Svetislav Stančić i Lovro pl. Matačić u Zagrebu i dr.
Solistički ili kao solist s orkestrima nastupao je na velikim svjetskim glazbenim festivalima u Stresi, Asconi, Montreuxu, Locarnu, Berlinu, Bratislavi, Bukureštu, Pragu, Utrechtu, Grazu, Temišvaru, Istambulu, Brnu, Marijanskim Laznima, Bangkoku, New Delhiju, Varšavi, Bombaju i Seoulu, Pyongyangu te u Sarajevu (SVEM), Ohridu, Splitu, Dubrovniku, Varaždinu, Osoru, Zadru i Zagrebu (MBZ).
Surađivao je s glasovitim dirigentima poput Lovre pl. Matačića, Karla Münchingera, Edwarda de Stoutza, Janosa Ferencsika, Andrzeja Markowskog, Josefa Daniela, Jaromira Nohejla, Marisa Jansonsa, Leifa Segerstama, Petera Vronskog, Herberta Kegela, Vaclava Smetačeka, Pierluigija Urbinija, Miltiadesa Caridisa, Horie Andreescua, Arnolda Katza, Karla Melesza, Jean-Françoisa Antoniolija, Kurta Wössa, Armina Jordana, Marca Andréa, Mathiasa Baherta, Karla Ettija, Antona Foerstera, Milana Horvata, Pavla Dešpalja, Nikše Bareze, Igora Gjadrova, Iva Dražinića, Nikole Debelića, Vladimira Kranjčevića, Mladena Bašića, Oskara Danona, Vanče Čavdarskog, Fimče Muratovskog, Antona Nanuta, Uroša Lajovica, Boga Leskovica…
Biografske jedinice o Vladimiru Krpanu nalaze se u poznatim leksikonima kao IBC, ABI, ME, LJM, Who ‘s who (belgijski, nizozemski i hrvatski), Makedonska i Slovenska enciklopedija, Who’s who in Music, Who’s who in the World, International Who is who in Music, Who is who in Music Directory.
Centro di Documentazione dell’ Istituto Arturo Benedetti Michelangeli di Brescia je u zajednici prvo sa Città di Montichiari (zavičaj Artura Benedettija Michelangelija), a potom s općinom S. Bernardo Rabbi (gdje je ABM proveo zadnjih dvadesetak godina života i rada), dodijelio Vladimiru Krpanu prvo srebrnu, a zatim – u povodu njegovih koncerata u Teatru Bonoris 2012., u prvostolnici San Bernarda Rabbi 2013. godine te 2016. u Verolanuovi (Brescia) – zlatnu plaketu sa sljedećim tekstom: „Vladimiru Krpanu, koncertantu i pedagogu međunarodnog značaja, za njegov važni doprinos svijetu glazbe kao profinjenom interpretu koji je sretno spojio najbolju tradiciju hrvatske pijanističke škole s dragocjenim nasljeđem pijanističke umjetnosti Artura Benedettija Michelangelija.“