Funerali, Demokracija, Inkasatori, Čipiranje i Prostamol

 

Preživjeti danas nije lako, a bogami nije lako ni umrijeti. Sahrana danas košta kao malo skromnije vjenčanje. Nije ti baš ugodan osjećaj riknuti, a osim toga uvališ familiju u dodatni trošak  i u još više dugova. Nedavno sam se šalio sa ženom  na tu temu i rekoh joj, ukoliko se dogodi da riknem  prije nje,  neka me zatrpa u dvorištu iza zgrade. Ono, bit ću joj blizu svaki puta kada ide staviti sušiti gaće, a uštedjela bi dosta love. Malo crnog humora,  ali za veliku većinu nas koji jedva preživljavamo nije daleko od istine.

Svaki dan sretnem u parkiću pored Arene dežurnog klošara. Sjedi na klupi po ovoj zimi sa bocom neidentificiranog alkohola i pomalo cucla bočicu kao mala beba. Povremeno se digne, nešto zapjeva i zapleše i sve mu je ravno. Vjerojatno mu je i dobro jer osim razmišljanja koliko će mu dugo boca trajati ne razmišlja o ničemu drugome. Fućka mu se i za ukrašavanje grada, izbore, politiku, starlete i žutu štampu. Nekako bih i ja pokušao iskopčati mozak, ali ne možeš pobjeći iz vlastite kože. Živio sam u bivšem sistemu, prošao rat, pretvorbu i privatizaciju, tajkunizaciju. Sve moguće i nemoguće reforme, ali ne pamtim da je bilo teže nego danas.

Nestala su socijalna prava, pravo na liječenje. Nema više sigurnosti radnog mjesta. Nema više dodjele stanova. Nema više ni sigurnosti vlastitog doma. Stanove koji su mnogi otkupili još za vrijeme bivše države jer su uplaćivali u taj fond, morali su ponovo kupiti. I kupili su ih ponovo, a  sada vrlo često ostaju bez njih. Zbog ovrha, a često i zbog vrlo malih iznosa. Nekada se znalo tko je lopov. Policija ga uhiti i strpa u bajbokanu, ubije boga u njemu i više mu ne pada na pamet krasti.

Danas sam totalno zbunjen jer više ne znam ništa.

Tko je na strani zakona, a tko ga krši? Da li oni koji su donijeli neki zakon, oni koji se drže tog zakona, ili oni financijski vrlo potkovani koji su jednakiji od svih nas pred tim istim zakonima? Nekada sam bio radnik, a sada sam penzić i doživotni rob. Rob sistema, interesnih skupina, banaka, odvjetničkih ureda, javnih bilježnika…Nisam jedini jer je trećina Rrvata u istoj situaciji.Često se pitam gdje su nestala nekadašnja radnička prava,stalno zaposlenje, pravo na liječenje i puno toga ? Danas se potpisuju ugovori o radu. Kod nekih često i u dva primjerka. Jedan,  za ne daj bože kontrolu, a drugi za neku ladicu ispod banka. Da te se mogu riješiti kad god požele.Gotovo svi ti ugovori o radu imaju jednu zajedničku stavku. Radničke  dužnosti i obaveze su debele kao Biblija, a prava se nigdje ne spominju. Banke i još mnogi drugi počeli su odavno zapošljavati utjerivače dugova.Jebate, već se ubrzo vidim kako mi neki obrijani i nabildani krkan lomi penzićke kosti i kako pljujem kunu po kunu duga.

A možda je bolje i da nas chipiraju kao breke. To bi bilo idealno za utjerivanje dugova.Inkasatori svih vrsta šetaju po gradu sa čitačem barkodova ko u Kauflandu i love ljude po ulici. Dvojica te zgrabe, a treći pređe skenerom preko chipa i očita ti na licu mjesta sva dugovanja. I odmah ti utjeraju strah u kosti, polome koju košćicu i na licu mjesta utjeraju dug. Ak’ nemaš love izvade ti koji zlatni zub ili protezu za koju si dignuo kredit i koju još otplaćuješ. Uskladište i prodaju na dražbi kao masu stanova koje su zaplijenili i  jeftino prodali.

Možda se varam i dolaze bolja vremena. Ušli smo u izbornu godinu i pljuštati će obećanja sa svih strana. Živjet ćemo kao carevi. Barem u mašti. Sanjati kako bi bilo lijepo da se bar 10% toga ispuni. Ne znam tko će nam više toga obećati,  ali jedva čekam da mi na fejsu po zidu iskaču svakojaki sponzorirani likovi.

Osim već standardnih lokalnih i nacionalnih stranaka, biti će tu i raznih novih nacerenih faca sa ukusnim i neukusnim borbenim parolama. Ljudi iz različitih poslovnih branši, titula poput, dr, mr, fr, dipl.ing, itd. Novopečenih političara sa debelim takovinom i još debljim egom. Izljepit će nam grad i okolicu masom jumbo plakata sa nekom samo njima znanom svrhom, a najčešće bez smisla i ukusa. Ako ništa drugo da mogu sebe gledat  na zaobilaznici dok vozikaju razne mrcine od limuzina. Vjerojatno će si uzet i godišnji odmor i neprekidno kružiti i vozikati se gradom uživajući u pogledu na svoj skupi porculanski osmjeh. Isti ti jumbo plakati vjerojatno će na istim mjestima stajati i dugo vremena poslije izbora. I tako ćemo se i mi opet vrtjeti u krug. Bez limuzine.

Jako je zahladilo i sad svi dozivaju ljeto, more i uživanje uz hladno pivce. Ja ipak zazivam penziju a zadnjih godina i urologa. Nešto me jebe prostata. Nadam se da mi neće opet uvaliti srednjaka glede unatoč toga vrlo delikatnog pregleda.. Dosta mi ga uvaljuju zadnjih 20 i nešto godina. Kad sve skupa rezimiram, doista pamtim i bolje dane…

( D.B. )

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Pin It on Pinterest