ODRŽANE MEDIJSKE KONFERENCIJE FILMA ‘DO KRAJA SMRTI’ I EGZORCIZAM

Anđelo Jurkas u Puli se predstavio svojim filmom Do kraja smrti satkanim od desetak priča u kojima mahom pobjeđuje ljubav. Film je rađen po predlošku, no knjiga tek treba ugledati svjetlo dana. Priče su u 90 posto slučajeva nadahnute stvarnim događajima, rekao je Jurkas. Na pitanje okuplja li teško impresivnu glumačku ekipu, odgovorio je da ako im se svidi priča, glumci ulaze u film što je, srećom čest slučaj. „Na žalost, radili smo film bez budžeta no smatram da imam privilegiju raditi i ostvariti svoju strast i snove, stoga ne odustajem i radimo u ‘feel good’ raspoloženju“, ispričao je Jurkas. Koproducentica Tena Razumović Žmara rekla je da je teško stvarati s malim ili nikakvim budžetom, no unatoč tome na filmu je sudjelovala sjajna ekipa“. „S toliko pozitive se stvaralo da je na kraju moralo sve ispasti dobro“, naglasila je.  Klara Mucci rekla je da je super to što Jurkas glumcu daje slobodu. „Dobili smo predložak i tematiku a glumac je sam razrađivao svoj lik“, pojasnila je.   Kristina Jovanović redatelja filma upoznala je preko interneta i kako kaže, odmah su „kliknuli“ i dogovorili suradnju. Lucija H. Kajić svoju je scenu igrala s Leonom Lučevom te se nada da će se njihova suradnja ponoviti: „On je prekrasan partner, strpljiv je i mnogo smo puta ponavljali dok nije ispalo kako smo htjeli“, rekla je i ispričala da su se na kraju snimanja od silnih emocija i rasplakali. Najmlađi glumci, Lu Marinac i Lav Rogersodlično su se snašli po prvi puta na filmu. Lu je rekla kako je učila svoj tekst i vježbala dok sve nije ispalo dobro, a Lav je od prije imao iskustva s glumom te se nada da će glumiti i dalje. Anđelo Jurkas ima već šest gotovih scenarija i još šest novih u pripremi te će, naglasio je, s radom na filmu nastaviti unatoč financijskim preprekama.

Danas je predstavljena i ekipa filma Egzorcizam, Dalibora Matanića koji odlično prolazi u Južnoj Americi, Brazilu i Urugvaju. „Meni je horor kao žanr vrlo blizak jer sam odrastao na hororcima. U ovom filmu borba zla snažna je poruka za današnje društvo“, izjavio je Matanić. Govoreći o razlici između istoimene predstave i filma rekao je da je film otišao u sasvim drugom smjeru. „Film smo snimali u Istri jer su ovdje bile dojave o neobjašnjivim događajima, a upravo to neobjašnjivo je i najjezovitije“, rekao je Matanić. Janko Popović Volarić igra svećenika Viktora koji je rekao da mu rad na filmu nije bio nimalo lak. „Razgovarao sam s jednim svećenikom kako bi se uživio u lik, puno sam se bavio temom i čitao o tome. U jednom trenu sam sve to i počeo sanjati te su mi se ispreplitali san i java“, ispričao je na konferenciji za medije dodavši kako je nakon osmosatnih probi bilo teško „izaći“ iz tog horora. „Mozak sam počinje stvarati strašne slike i to je ono najgore. Svaki od likova na filmu ima putra na glavi i dok to ne raščisti egzorcizam ne može biti obavljen“, zaključio je Popović Volarić. „Nisam baš bila oduševljena temom jer je to bio prvi projekt na kojem sam radila nakon porođajnog vratila sam se doslovno u pakao“, ispričala je svoje iskustvo glumica Helena Minić Matanić. Smatra kako je najgore od svega ono što je vrlo moguće da se dogodi svakome od nas i čega se svi bojimo, a to je psihički lom. „Dado nas je natjerao da pogledamo hrpu hororaca kako bi se uživjeli temu, a najgori su bili oni dokumentaristički“, rekla je napomenuvši kako su politika, vjera i ljubav teme kojima su se na filmu bavili više nego hororom. „Svatko od nas morao je ući u dubiozu svoga lika te na kraju doći do pročišćenja. Uloga je bila fizički krajnje zahtjevna, a Dado i inače dovodi glumce do toga da pređu vlastite granice“, rekla je Minić Matanić.

Marko Braić mladi je glumac koji je u projekt ušao s mnogo entuzijazma i želje da se u potpunosti uživi u lik, toliko da mu nije bilo teško ni gledati hororce koje inače ne voli. „Tu sam razbio sve svoje  strahove i shvatio da je to cijena koju moram platiti za ulogu“, izjavio je i napomenuo kako sada bez problema gleda horor filmove. Pripremajući se za snimanje, redatelj je glumce redom zaključavao u podrum pulskog kazališta ne bi li se suočili s vlastitim strahovima i tako pripremili za ulogu. Taj je susret, susret sa samim sobom ono što je bilo najstrašnije, složili su se glumci.