PRODANI STE JER STE UVJETOVALI DA BUDETE PRODANI
Piše: Sonja Sabol
Prodali su ljudi sebe, prodali su svoju ličnost u moru lažnih riječi. Glumci bez akademije.Vođenje ljubavi? To više ne postoji kao što za par godina neće postojati niti institucija braka. Mogu reći što god žele, ali to je istina. Braća su se zakrvila, sestre se ne trpe, žene kaljaju svoju vrijednost time što ne drže do svojeg dostojanstva. Prodani kao zadnja boca alkohola, prodani kao posljednja kurva koja je imala makroa, prodani a novac nisu dobili. Alkohol isparava no duša je prestala postojati onog dana kada se čovječanstvo prepustilo lakoći zlih tmina, nemorala i zla. U sobi punoj dima, opušci padaju na pod, nije riječ o hotelu i još jednom susretu prostitutke i oženjena čovjeka, već udanoj ženi i oženjenom muškarcu.
Djeca vide da njihove majke nema, nema očeva koji dolaze pred jutro da ih skupe i odvezu u vrtić, školu… djeca osjećaju, vide da nešto nije uredu, iako ne slute o čemu je riječ. Djeca rastu i taj obrazac ponašanja se nastavlja generacijski. Prevare iz dana u dan, na kraju života čovjek uviđa da je prevario jedino sebe misleći da je živio. Život je radost a ne tama hotela, parkinga, šume i ostalih skrovišta za seksualna uzbuđenja i radnje. To je rizik i adrenalin, trenutak kada te alkohol lupi i više ne znaš da li je u tebi čovjek ili zvijer. Prodan si a prodao si se sam. Blud i požuda su poželjniji od slatkiša, ruše se granice između Boga i nas, Sotona izaziva sve više. Brak ljudima nije potreban, ljubav je gurnuta u stranu zbog poremećenih ljudi, sve se poremetilo… savjest je otupila. Beskrupulozne radnje, bolesne radnje, poistovjećivanje s lošim je selekcija koju je birao čovjek i tako zamijenio prave vrednote.
Umjesto da muškarac drži ženu za ruku i pokazuje ju svijetu on ju skriva, laže ju, obmanjuje. Muškarci u nakani da legnu sa ženom govore joj da žele imat s njom djecu, govore joj stvari koje nisu dostojne takvih riječi za prvi susret u postelji nakon seksa. Sram? Njih nije sram, ne osjećaju ga jer su prodali sebe u zamjenu da legnu sa što više žena. Đavolji naum je uspio, ljudi su pokleknuli. Lakše je ono što nije obavezno. No, na kraju trenutka u kojem oduzmu ženi emocije povrijede i sebe, ostanu sami kao prokleti. Sudnica u kojoj sami sjede bez porote, mjesto gdje sami sebi presude. Zatvor gdje su zidovi u bijelim krhotinama, blijeda lica u vlastitim sobama, nesretni dođavola!
Gdje je sada imperij koji je nastao te je oduzet vlastitim postupcima? Gdje je sada ta moć i sigurnost u sebe kada kao protuha tumaraš kroz hodnike stana? Gdje si čovječe? Postojiš li? Ili je to samo dio demonske sile koja hoda kroz vlastitipakao života. Prodana duša je prokletija od novca potrošenog na kurvu i alkohol. Reci čovječe da li ti život sada ima smisla? Jesi li sretan ovako prodan, odbačen od samog sebe, svoje duše, ni majka te ne može gledati koliko si podbacio kao biće.
Lakrdija jest u tome da svi biramo, možda ne borbe, no biramo cijenu jer svi imamo cijenu zbog čega bi prodali sebe zbog nekoga ili nečega. Samo razlika je kada prodaš svoje tijelo zbog užitka seksa ili skrivenog uspjeha iza kojeg stoji nešto drugo,kada pogneš glavu pred nedaćama života. Razlika je kada znaš da si manji od Boga ili kada misliš da ti nitko ne može ništa. Razlika je čovjeka i ne čovjeka, i te kakva, ne čovjek se proda da ni ne zna, dok pravi čovjek se bori do zadnjeg daha. Pravi čovjek nikada ne proda svoju dušu jer mu karakter to ne dozvoljava.