ZA SVE ONE ZBOG KOJIH ŽIVIMO KAO GOSPODA A NISMO PLAVE KRVI

Piše: Sonja Sabol

Za konobare koji nose tacnu s čašama i bocama, užurbano hodaju zbog naših kava i čajeva kako bi nas što prije uslužili. Želim da svi dočekate svoj posao opet na nogama, istom se veselite, iznova uzrujate no s dozom respekta ostanete VI. Zbog vas koji ste tu za nas, radite mukotrpno, nekada jedva dolazite do daha pa čak i toaleta u gužvi. Vi ste snaga i osmijeh, sreća i radost, Vi ste nama bitni, meni ste bitni! 

Za sve vas kuhare koji kuhate divna jela, pizza majstore, za vas koji ste danonoćno u kuhinji gdje su pakao i raj jedno. Vi ste okrilje naših nepca i rapsodije okusa, posluga u danu i večeri. Hvala vam što trpite tu paklenu kuhinju gdje su vatra i lonci prijatelji, voda i tanjuri neprijatelji, svježa hrana koja mora biti na stolu u tren.

Za vas koji nakon nas očistite toalete, prostorije, clubove, kafiće, svi vi koji to radite bili čistači ili ne, hvala vam što nas iznova dočeka sve sjajno, čisto i mirisno kao u dvorcu a nismo ni kraljevi ni princeze, carevi ni carice. 

Za sve radnike i čistače grada koji se svakoga dana bude prije nas, odlaze nakon nas dok grad bude očišćen u potpunosti.Jutarnji zvuk ptica je ljepši zahvaljujući upravo vama. Ti  koji svakoga dana čistiš ulice, tebi ovo govorim – znaj ni jedna oprana ulica nije bila uzaludna, vidiš, možda ne pišu svi, ne sjete se svi, ja imam samo privilegiju da ti natipkam ali znaj dobri čovječe da grad zbog tebe blista svakog dana. Parkovi su uređeni zbog vas kako bi naš grad ličio na onom iz bajke. 

Za prodavače koji kuckaju taj vražji račun svakog dana, koji su dužni i Bogu i Vragu i osobi ako nešto krivo stisnu. Za vas koji nam otvorite vrata prodavaonica svakoga dana. Stojite na nogama, maltretiraju vas bezbrojnim nebitnim pitanjima, rano jutarnjim namazima i krafnama, zbog vas smo sretni i siti jer jedemo i pijemo kada žurimo kući tik prije nego zatvorite dućane. 

Za sve vas koji ste svaki dan tu za nas, znajte niste zaboravljeni a mi nismo plave krvi i nikada nećemo biti, ali VI STE ZASLUŽILI NAKLON DO PODA! Hvala što svaki dan odete na posao, vjerujem da vam zna biti veoma teško, svako vaše zanimanje treba biti cijenjeno jer vi ste zaslužni za radost, osmijeh, stvaranje dobre atmosfere, poštivanje našeg ulaska i izlaska.

Za mene ste vi više od običnih radnika koji rade za državu da bi bili plaćeni, meni donosite osmijeh i kada ste ljuti, dan kada niste dobre volje jer u svakom trenutku vaše ekspresije lica vidi se da se borite, kako bi iznova i iznova kao Božja sluga, anđeli, ugodili ljudima koji svakoga dana griješe.  

Zbog ljudi koji ovaj grad čiste, uređuju, brinu se o njemu. Za sve vas koji ste prolaznici u vremenu baš kao što smo i mi koji prolazimo kroz taj grad. Ljubav je vidjeti nasmijana lica u danu i noći kada grad sjaji, veselje je biti dio grada koji je svakim danom trud onih koji brinu o njemu, sve ima svoj razlog a razlog grada Pule i njegova sjaja ste upravo vi.

Nitko nema pravo da obezvrjeđuje vaš rad, govori kako ste nebitni, da ste običan radnik ili šljaker, da vam se podsmjehuje, nitko nema pravo da vam odvrati ružno jer zbog vas sve funkcionira, ide svojim tokom, nema obustave rada, zbog vas koji svaki dan dođete umorni i gledate se u ogledalo života i razmišljate kako je život težak, nepravedan…

Kaže se da su veliki vođe bili maleni ljudi, ljudi sa velikom voljom i iznimnom snagom. Možete biti ponosni na sebe jer skupiti  svaki papirić, očistiti svaku prljavštinu, brisati vlastiti znoj tijekom posla, sve odraditi na vrijeme, misliti, slušati tuđe naredbe, biti poput sluga nije mala stvar. Sluge su se nekada nagledale svega od njihovih vladara, znali su mnogo pa su ipak šutjeli. 

Svakim danom vidite ljude koji iznova bace nešto, vrate jelo, žale se na neko piće ili stol, ma što god, svaki dan vi iznova uviđate kako su neki ljudi zaista stoka. Ne brinite, vi radite samo svoj posao a onaj koji nije čovjek nikada to neće ni biti. 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Pin It on Pinterest