NE USTAJ OD STOLA PRIJE NEGOLI IGRA ZAVRŠI
Piše: Sonja Sabol
Jedini koji sjedi za stolom i igra s tobom a neće te podcijeniti je iskren alkoholičar, svi ostali su samo isprazni igrači. Podmukli, kalkulativno nastrojeni. Pitanje koje se postavlja-praviti se glup, biti iskalkulirano đubre ili igrati fer play ?
Prvo pravilo igranja kroz život, jest biti biće koje kada zaigra ostaje čovjek i lav. Drugo je samo romantiziranje nečega što ne postoji kao varka prigušenih svjetla u kockarnici. Ljudi vole gledati pobjede nad nepravdom, još im je draže kada skotovi budu poraženi jednim udarcem. Verbalno, pristojno i ljudski, bez puno filozofije.
Rijetki su porazi jačih, nadmenih u pokušaju da poraze protivnika lošim nakanama, međutim svakih nekoliko godina rodi se čovjek koji kosi svim zakonima prirode te je uvijek na strani pravde. Kada je čaša puna pije se, kada je prazna alkoholičar će prvi iskreno ići po drugu čašu, dok će lažan čovjek pritajeno gledati prema konobaru ne bi li mu donio drugu čašu.
Ljudska vrsta je kao vinska sorta slatkasta i gorka. U porazu će poraz biti vrisak za one koji su zli, dok za dobre samo još jedan meč nad životom. Ustajanje nije opcija dok traje igra. Uvijek igraj, pravi se glup ali nikada nemoj skrivati koliko si lud.
Najveće igrače porazit ćete svojom ludošću jer oni nemaju hrabrosti pokazati svoj prirodan nagon kada polude. Kalkulativni i bezobzirni, biraju prljav način igre.Njima je sve igra jer oni drugačije ne znaju kroz život, osim igrati igrice i tako opstajati pomoću svojih manipulativnih sposobnosti. To su mizerni i jadni ljudi. Ohola smeća, koja kada ostanu posve sami grebu nazad kao mačke bez repa.
Nikada nisam voljela mačkice ni njihove kitnjaste repove, podmukle i pokvarene. Lav je direktan, on pada dok ga rušiš i brišeš pod njime, no kada ustane ne bira. Udara gdje te najviše boli, ludo, direktno bez kalkulacija.
Radije neka kažu da si lud nego spreman na sve kako bi dobio što želiš. Prljave igre postanu još više prljavije. Luđak je jasan ko dan. On digne stol, polupa sve oko sebe, ne bira vrijeme ni mjesto i onda znaš da nema zajebancije. Đubrad je pokvarena cicija koja sve sisa, gore od glodavca na stablu kada pokušava pojesti sve plodove.
Igraj ludo i nezaboravno, glavu gore baš kao lav, ne ustaj od stola dok igra ne završi jer svi igrači imaju asa u rukama. Dobri i loši, svi imaju tu jednu kartu koja će ih na kraju otkriti u punom smislu. Život je ionako nepredvidljiv a ljudi zaborave na svoje riječi i tako otkriju svoje pravo lice. Veliki igrači imaju iskustva ali ta ista iskustva uvijek mogu biti porazna jer je igračina tri koraka ispred njega.
Ljude možeš dobiti kroz surovu i direktnu istinu, no vrlo je bitno kada povući posljednji potez- šah mat! Zato igraj dok lažna predstava ne završi. Igraj premda gubio jer tek zadnji potez definira tvog protivnika. Ljudi gube na besmislenim greškama, ne vide ispred vlastitih očiju. Kontra kontroli, nadmudrivanje i provociranje vlastitog poraza je ponekad jedini način da vidite kime imate posla.
Smeće bi vas ionako prodalo, ovako ga elegantno skupite s poda te bacite u kantu dok čeka odvoz za smetlište. Prodani ljudi su odavno prodali sebe, zato misle da su svi na prodaju. Ipak, neke stvari nisu na prodaju… Moral, duh i karakter. Kada čovjek posjeduje takvu moć u sebi, on stvara magiju gdje god krene i zbog toga je s njime intrigantno zaigrati.
On te pušta iako zna da si izgubljena i prodana duša, no za njega si i dalje čovjek dok se ne dokaže suprotno pred Bogom i ljudima. Za stolom je uvijek napeto baš kao i u životu, nema pobjede dok se ne porazi zlo, nema pobjede dok ne pobjedi dobro i nema pobjede dok čovjek lav pokaže tko je prava igračina!