GLEDAM OKO SEBE… SVE ŠTO VIDIM JEST KOMPLETNA LUDNICA
Piše: Sonja Sabol
Radiš oko tebe ludilo. Kreneš li negdje oko tebe ludilo, želiš društvo oko tebe ludilo. Sve je otišlo kvragu. Sve što vidim jest kompletno ludilo koje se svakim danom sve više povećava. Ljudi pričaju sami sa sobom, pjevaju dok čekaju u redu na blagajni ne bi li se opustili jer znaju da u džepu imaju doslovno 100 kuna za potrošiti.
Izbori ah neću o politici filozofirati. Sve je jasno kao dan. Bit će bolje tješi se čovjek kada mu nije do života. Noć prije razmišlja o svim računima, blokadama, problemima na poslu, odnosu koji ne ide nigdje, životu. Posljednja rečenica koja nam je u mislima jest o svijetu.
Svijet što je to? Amerika zemlja snova ili vrijeme gdje su ljudi neopterećeni svim ovim ludostima koje je čovjek izmislio da nam sruši snove o životu? Vrijeme nije idealno, vrijeme je užasno! Čovjek ne može ništa planirati a kamoli procijeniti ili predvidjeti.
Ne puši se više jedna kutija cigareta već dvije, ne pije se jedna čaša vina poslije ručka već cijela boca. Gledaš teškom mukom svoje voljene. Budiš se u znoju jer ne znaš hoće li te danas zadesiti opet neko sranje. Što je više uopće normalno?
Ništa nije normalno! Nije normalno da smo gaženi kao životinje, da nas se ušutkava, dok se na tron uzdižu bolesni i izopačeni ljudi koji idu preko leševa. Nije normalno da se veliča nenormalno, nemoralno, primitivizam, razvrat i blud. Plemenitost i ljudskost se odstranjuje kao nekakav komad mesa u mesarnici.
Nije normalno da imamo lažne, nezdrave i toksične odnose koji su rezultat vezivanja trauma. Destrukcija, abnormalnosti, ovisnički odnosi koji se smatraju srodnim dušama. Što bi onda značilo da je ljubav bol? U kojem smo vremenu zapeli? Venecija tone svake godine 1 do 2 milimetra a mi smo potonula nehumana bića. Izgubili smo pojam o vremenu u kojem se nalazimo.
Modernizam je nešto novo u odnosu na tradiciju, moderno doba je početak suvremenijeg razdoblja ali ovo stanje koje vlada sada je kompletna ludnica kojoj se ne nazire kraj.
Mi nemamo prava, tko god kaže da imamo taj nije svjestan da smo mi zarobljeni. Mi nismo slobodni. Slobodniji su oni u zatvoru gdje vladaju ćelija i tamnica. Odabir na život? Ovo je život? Gdje luđaci, ubojice, psihopate hodaju ulicom a normalni ljudi bivaju zatvoreni, obmanuti, gurnuti u stranu kako ne bi izrekli istinu.
Prava? Kakva prava? Rodna ideologija? Povijest je zaokružila svoje vrijeme i donijela nam pojmove koje nitko nije poštivao. David Icke čovjek koji je izrugivan toliko puta da je postao sinonim za bizarnost na temelju svojih teorija i teza. Ali mi imamo nove generacije, slične tim reptilima, masovni mediji koji su otkrili više korupcije nego državni inspektorat, USKOK i policija, elite koje su zavladale.
Podjela bogatih i siromašnih, to je naša podjela. Kakve granice… Kakvi narodi i četiri rase… Sada imamo novu rasu, rasa nečovjeka! Pitamo se zašto su ljudi poludjeli? Kako neće poludjeti kada nemaju nikakva prava, više prava imaju životinje nego mi.
Živjeti i prihvatiti ludilo ili se boriti za bolju budućnost?Filozofija života? Kojeg života? Ovo nije život! Možda u nekom drugom (“LUDA JE” reći će nevjernici duhovnosti ali fanatici religije)
Možda zaista trebamo proći kroz ovaj mračni tunel i probuditi se u nekom drugom životu jer ovaj je bez sumnje promašen!