IZOGEN
Piše: Sonja Sabol
Postanak 11,1 Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor.
Ponekad se čovjek pita kako smo došli do ovdje gdje smo sada, u eri vremena koja prkosi pravom značaju. Pijesak koji leti zrakom.
Dva različita pijeska, jedan možemo naći u pustinjama gdje vlada suša i toplina, samoća i škorpioni a drugi je na pješčanim plažama, ondje gdje udaraju valovi.
Kažu svi smo isti, ali kako je to moguće kada svijet ima toliko različitih duša?
Po fizionomiji također nismo isti, postoje četiri rase, ljudi koji se rode bez udova, bolesni i zdravi, naposljetku dobri i loši.
Svi igramo jednu igru koja se zove život, sudbina pojedinca koji vječno traga za odgovorima boljeg života, istog jezika, jezika ljubavi!
Svijet je velik i svi biramo strane, neki su odabrali zavjet istinoljubivosti, dok neki, samo izreku kako je život suviše težak da bi koristili krepost. Objašnjenje same riječi Izogen (grč. Isos-jednak i genos- rođenje) postavlja veoma zanimljivo pitanje. Jesmo li svi jednaki po rođenju, jednaki po postanku i istoga porijekla?
Vratimo se u prošlost, toranj u Bibliji je bila Babilonska kula koja je izgrađena kako bi Noini potomci došli do neba. Međutim razljućeni Jahve srušio je toranj i tako pomiješao jezike kojima su govorili graditelji. Sile su već tada uvidjele kako čovjek nije spremno biće samo za ljubav.
Čovjek čini kaos, ljubav, oprost, mržnju i dobrotu, moralno i etično.Ta kula je postala univerzalni simbol čovječanstva.
Većina na tuđu ljubav odgovara mržnjom, dok samo malen dio umije na iskonsko zlo odgovoriti ljubavlju. Veliki ljudi, koji su opipali svoje rane, postali bolje osobe upravo zbog pakla koji su prošli biraju sveti značaj ljubavi. Svjetlost, kao ispravan način.
Nismo svi isti. Bog je uvidio da nismo svi isti onoga trenutka kada nas je stvorio, jer kada ruke grade kulu, jedne postanu ohole i sebične dok druge žele doprinijeti svijetu. Nemamo svi iste porive, želje, molbe, patnje, probleme, dušu i srce. U tome i jest čar, zato je kula bila srušena kako bi mogli naučiti raznolikosti ovog veličanstvenog svijeta.
Čudesa su stvorena kako bi svijet u kaosu gledali drugačije. Divili se ljudima, učili od njih, otvorili vidike. Jer svaka rasa ima svoju boju kože, svaki narod svoju kulturu, svako ljudsko biće je drugačije. Nije bitno više jesu li zli ili dobri jer podjednako učimo od obje strane.
Pijesak u pustinji je predivan iako je sve sušno i bez stabala, ali prelijepe pješčane dine podsjećaju čovjeka kako treba čvrsto stajati nogama na zemlji. Pijesak na plaži je također divan jer ima mogućnost da čovjekova stopala budu kao na nebu dok mu morska voda prelazi preko prstiju.
Pakao i raj na zemlji.
Život je reverzibilan i upravo zbog toga ljudima je omogućen vlastiti put i smjer. Netko stagnira, netko krene naprijed, ali isti nismo nikako. U tome je čar! Zbog toga je Bog nepogrešiv jer točno zna kako i kada povući figure na šahovskoj ploči, kako bi igra života bila zanimljivija.