Otkrivena spomen-ploča kazalištnom umjetniku Lojzetu Štandekeru koji je dva desetljeća živio i radio u Puli

Spomen-ploča u čast 110. godišnjice rođenja dramatičara, kazališnog redatelja i glumca Lojzeta Štandekera (1911 - 1983) otkrivena je u četvrtak, 8. srpnja, u Pesnici, prigradskoj općini u Slovenskim goricama između Maribora i austrijske granice. Štandeker je ostavio važan trag u kazališnom životu u Puli tijekom razdoblja 1951 - 1971, kada je radio u INK Pula kao kućni redatelj, a 1963-1966. i kao intendant. Na otkrivanju spomen-ploče koju su otkrili književnik i dramatičar Tone Partljič i zamjenica gradonačelnika Klavdija Samogy Simonič prisustvovali su i počasni konzul Republike Hrvatske u Sloveniji, dr. Šime Ivanjko i veleposlanik Bosne i Hercegovine dr. Milorad Živković.

j

Kazališnu karijeru započeo je u mariborskom kazalištu kada je 1932. debitirao kao glumac, a 1938. u istom kazalištu (godinu dana kasnije i u ljubljanskoj Drami) na pozornicu postavljen je njegov dramski prvijenac »Prijevara«, koji je 1953. također režirao u INK-u Pula. Tijekom Drugog svjetskog rata prognan je iz rodnog Gačnika kraj Pesnice u Bosnu koja je bila tada dio Nezavisne Države Hrvatske, gdje je angažiran kao glumac i redatelj u Hrvatskom narodnom kazalištu u Banjaluci. Tijekom cijelog rata surađivao je s pokretom otpora. Nakon oslobođenja vratio se u Maribor i režirao  u mariborskom kazalištu od 1945 do 1948., a zatim se vratio u Banjaluku kao direktor i intendant Narodnog pozorišta Bosanske krajine. 1. kolovoza 1951. godine počeo je raditi u pulskom kazalištu; 15. studenog 1951. debitirao je na pulskoj pozornici laganom predratnom komedijom talijanskog autora Alda De Benedettija, »Dva tuceta crvenih ruža« (»Due dozzine di rose scarlatte«). U Puli je režirao i tri svoja djela: »Prijevara«, 1953., »Ljetne oluje«, 1956. i »Bunu na Kožljaku«, 1962. Napisao je i drame s temama iz lokalnog istarskog okruženja: več spomenutu »Bunu na Kožljaku«, »Kova je nasa«, »Franina i Jurina« … Do zatvaranja kazališta u Puli ovdje je izrežirao 53 predstave, od kojih su mnoge bile za pamčenje.

Posljednja izvedba prije zatvaranja INK Pule 1971. bila je 4. studenoga 1970. godine, Nušičeva komedija »Ujež«, baš u režiji Lojzeta Štandekera. Nakon zatvaranja kazališta otišao je u Viroviticu, gdje je režirao u Regionalnom kazalištu Virovitica gotovo do svoje smrti 13. prosinca 1983. godine. Pokopan je u Jarenini, nedaleko od rodnog sela Gačnik.