ODUZETE DUŠE
Piše: Sonja Sabol
Koliko smo puta pali, dok nitko nije bio uz nas. Netko se podigao, nekako… Netko nije uspio, nikako. Ljudi ti mogu uzet ljubav, oduzet život, imovinu ali jedno ne, karakter! Ako nešto znam, to je da Bog nikada ništa ne ostavlja nedovršeno. Nema igre bez kraja, nema trona bez pobjednika.
Duša je veo našeg srca, u njoj se zbiva magija. Postoje nečiste duše, prljave, iskvarene, ali postoje i one koje su naprosto, potpuno čiste. Ljudi koji daju svoju dušu na dlanu, kupe kuću voljenoj osobi, daju novac dok su oni gladni… Kako znam? Poznajem takve ljude.
Mjeseci, godine, era, jebeno novo razdoblje. Zamjena zime i ljeta, dovela je do zamjene ljudskosti sa neljudskošću.
Ljudima je uzeta duša, oduzeta imovina, dostojanstvo, čast, ugled… Kada nemaš para, nitko te ne želi pogledati, kada si na tronu svi ti se dive. Neki iz strahopoštovanja jer su ti se prethodno rugali, neki jer ne vjeruju da je to moguće, dok ti se ostali dive jer u tebi vide čovjeka.
Učite svoje voljene da je najbitnija stavka života- življenje istoga! No, prije svega da čovjek mora biti predaja vlastite duše.
Najlakše je predati papire za razvod, ostaviti, otići… Dati cijeloga sebe zauzvrat ničega je ludost, ali najveći luđaci su najsnažnije osobe.
Ljudi su padali, život nikoga od nas nije mazio. Možda neke jest…
Oteti čovjeku dušu je najveći zločin.
Tada nema biranja, opcije, tada se carstvo ne poklanja.
Neka Vam uzmu sve ali dušu nikada!
Jednoga dana, sve će doći na naplatu. Oduzeto bit će vraćeno, a Bog će presuditi ubojici tuđih duša i srca. Nikada se nisam bojala nikoga osim Boga, jer za mene je Bog najveći autoritet. Naplatio mi je svaku grešku, ali pritom me ponizno naučio lekciji života. Hvala toj sili koja nas ujedinjuje, spaja i rastavlja.
Svaki puta kada jedno biće zaplače, Bog podigne vjetar, sačini oluju i gromove te zada udarce iz vedra neba onome koji je kriv. Pravedna, poštena i fer play igra! Bog igra najbolje. On je najbolji igrač.
Uvijek idite naprijed ali nikada nemojte zaboraviti tko vam je lomio krila, kidao dušu na komade i učinio da vaše lice bude tužno…
Nikada nemojte zaboraviti ta lica. Imena ionako nisu važna,ali zloba ispisana na licu lošeg čovjeka jest.
Život me naučio da je poput nepresušnog izvora. Ljudi su me naučili koliko mogu biti zlobni, uništiti cijelu obitelj, ugled, otuđiti jedne od drugih. Dok oni, tako sretno broje novce na stolu a ti izbačen izlaziš iz kuće… Dok piju, puše, jebu se, ti gledaš svoje kako se bore i muče.
Zapamti lica, ne osvrći se prema vratima prošlosti, ali znaj jedno, doći će dan kada ćeš uzeti sve ono što je tvoje. Ono što ti pripada.
DOĆI ĆE TAJ DAN. ČEKAJ GA.
U ZASJEDI. KAO LAV. Samo pravi ljudski lavovi opstaju i uzimaju svoje carstvo nazad. Braneći one koje drugi napadaju i trgaju sve pred sobom kada ih napadneš.
Za one voljene… Za one koji će pasti, neka krenu trčati jer dok lav ustane, više ništa nije isto. I nikada više neće biti.
Za sve borbe, za sve ljude kojima je oduzet dio duše, sjećanje, emocije, imovina, ljudski život. Za sve vas koji pokorno i jebeno gledate prema nebu i molite se za dan kada će zlo biti okončano. Znam da hoće. Jednog dana sve će biti povijest.
A do tada, samo se krećite u smjeru svjetlosti.