Intervju Pero Juričić – KADA GLUMA IGRA IGRU SCENE I ŽIVOTA

Piše: Sonja Sabol

      Jedan od dominantnih, fantastičnih i najboljih hrvatskih kazališnih, televizijski i filmskih glumaca je zasigurno uvijek vedar i mudar Pero Juričić . Razlika njega i mnogih glumaca je u njegovoj virtuoznoj, misaonoj i kvalitetnoj disciplini koju posjeduje.

Gluma nije samo posao odabranih već i moć koja ljudima vraća vjerodostojnost u prave emocije. Glumac iz kojeg i dalje izvire onaj iskonski žar i predanost radu, uvjerljivo bitan na našoj sceni, kulturi i umjetnosti glume. 

Iza Vas je mnogo odigranih filmskih i televizijskih uloga, sinkronizacije crtanih filmova i reklama… Kada glumite osjećate li da je vaša bit, bitak i biće unijelo cijeloga sebe u određenu ulogu?

Ne znam koliko je mene uneseno u bilo koji od ovih glumačkih zadataka, ali znam da sam se uvijek trudio dati svoj maksimum u svakom trenutku obavljanja glumačkog posla, a glumim već 50 godina i mislim da sam radio kako treba ako još uvijek trajem. Jednom prilikom, nedavno Zlatko Vitez je u šali rekao „Ti Juričiću u starosti praviš karijeru“. Rekao sam mu da ne radim karijeru, ja samo hoću da me ne bude stid kad se na kraju spusti zavjesa. A za taj osjećaj morate dati sve od sebe. Glumac Pero Kvrgić je jednom rekao da je veliki usamljenik i za njega bih rekao da se davao cijelim bićem. Ali za to je vjerojatno žrtvovao svoj privatni život. Kaže se dobru juhu možeš napraviti samo ako žrtvuješ kokoš.

Koja Vam je dosada bila najimpozantnija uloga koju ste sa zadovoljstvom odradili u karijeri?

To je uloga korumpiranog gradonačelnika u tv seriji Vila Marija. I danas me neki ljudi zovu Sinković po imenu toga lika. Čak me je jednom u to vrijeme čovjek na ulici pitao kako sam prošao na izborima. Misleći da se šali rekao sam loše. On se iskrenuo zabrinuo i razočarao. I tada sam shvatio da se život i umjetnost znaju izmiješati kad se taj čovjek toliko uživio u taj lik.

Što je najteže u glumi? Prenijeti emocije ljudima koji gledaju ili upamtiti tekst? 

Ljudi često misle da je dovoljno naučiti tekst, biti opušten na sceni i da je to to. Međutim, uloge su puno kompleksnije. Vi u svijesti morate imati čitavu lepezu karakteristika toga lika, njegov odnos prema drugim likovima i mnogo drugih nijansi po kojima se prepoznaje karakter lika. Kad to imaš u sebi, tek onda rečenica koju izgovarate postaje uvjerljiva i tek vam onda publika vjeruje. Tako da je put do uloge vrlo trnovit.

Koji Vam je bio najveći izazov u životu općenito, koji vas je ujedno izgradio u potpunosti?

Kažu da su u životu čovjeka dva najvažnija dana. Dan kad si se rodio i dan kada shvatiš zašto si se rodio. Tako sam i ja shvatio da sa glumom koja mi je hobi i posao mogu podizati obitelj i mogu svojoj djeci priuštiti da odrastu i da se izgrade kao ljudi. Rekao bih da mi je to bio najveći izazov.

Jedan ste od rijetkih poznatih glumaca koji je veoma talentiran i radišan a opet krasi Vas ta odlučnost slavnog glumca koji je svoju predanost i profesionalnost prenio na sina Filipa Juričića, također glumca. U čemu je zagonetka ove Pandorine kutije, gdje kvaliteta čovjeka ne prelazi granicu ega ?

U jednom sam intervju rekao da ne mogu reći da sam puno zaslužan za uspjeh Filipa. Glumu vas nitko ne može naučiti. S tim se rodite ili ne. Ja sam ga svojim glumačkim iskustvom samo savjetovao kako da pronađe svoj glumački put i kako izbjeći prepreke i probleme koji će ga čekati na putu do cilja. U glumi je čovjek sam kao i u mnogim životnim situacijama. Netko je rekao da su glumci odvjetnici svojim ulogama, i sam ju glumac mora obraniti. Mislim da su moji savjeti Filipu bili korisni, a bio je i dobar đak. Kažem bili jer danas bih već ja od njega mogao učiti. 

Rođeni ste u razdoblju u kojem je bilo pravih, istinskih vrednota, kako gledate na ovaj svijet u kojem ljudskost odumire?

Na ovo pitanje mogu odgovoriti samo da sam zabrinut. Jer s obzirom na godine mogu govoriti na vrijeme nekada i sada.

Nekada je bilo puno životnog veselja, emocija, odnosa i druženja, a danas se život pretvorio u samoću i život ja i moj mobitel. Ono što me zabrinjava je da mi ljudi danas s takvim životom izgledaju zadovoljno.

Jednom prilikom kada sam Vam rekla kako ste i dalje ”tražen ” glumac koji neprestano radi, odgovorili ste mi ” Odabrao sam ono što volim raditi, vjerojatno zbog toga i trajem toliko dugo.” Vjerujte li u magiju stvaranja u kojem ljubav igra ulogu u najvećim životnim poljima i odabirima?

Da, ljubav je pokretač svega i u životu i u poslu. Ljubav je valjda jedino što povezuje sadašnjost i prošlost, a nadam se i budućnost.

    Možemo li učiti od velikih i mudrih, svakako, to je i bit!

Pero Juričić je svojim glumačkim talentom uspio ne samo oduševiti nas gledatelje putem malih ekrana, već je kroz svoj rad, riječi i život ispisao mudrost, ljubav i filozofiju življenja veličanstvenog života.

A to je da nikada ne odustajemo jer najveći izazovi iz nas iznjedre suštinu čovjeka.

Gluma je umjetnost, predanost, savršenstvo u nesavršenoj igri scene i života.

U eri čovječanstva koja izgubljeno plovi oceanom, potrebno je shvatiti tko smo i što smo jer jedino potpunost omogućuje da čovjek bude smion i razborit, baš kao što je i sam Pero Juričić.