UZDAJ SE U SEBE JER OSTALE IONAKO BOLI BRIGA ZA TEBE

Piše: Sonja Sabol

Živimo u iluziji zaneseni mišlju kako nas drugi slušaju, žele pomoć, kako su dobri prema nama a zapravo uvijek nešto od nas traže. Odnosi su postali previše moderni a u isti mah suviše teški za održavati jer nitko nema razumijevanja za ljude oko sebe. 

U situacijama koje zahtijevaju razumijevanje gubimo ljude za koje smo mislili da su korektni prema nama.

Mi smo imali razumijevanja kada im se nije dalo pričati, imali smo vremena za njih doći i pomoći im, ali kada smo se mi slomili oni su očekivali da naš osmijeh i dalje bude na mjestu. 

Shvatimo da nam to nisu prijatelji i tada se razočaramo jer uviđamo kako smo dali svoju energiju zauzvrat ničega. Bilo da je riječ o vezi ili prijateljstvu, ljudi se naprosto razilaze, pogotovo kada nema potrebe za nježnošću toplinom, ljubavi, podrške i razumijevanja.

Toga je sve više, muči me činjenica kako nas zapravo najbliži ne shvaćaju dok potpuni stranci, ljudi koji nisu u našoj blizini, odmah uoče u čemu je problem.

Šteta što osmijeh ne košta a žalosno je što slomljen čovjek mora biti sam u borbi sa sobom. Prijatelji, partneri, pa čak i obitelj ponekad odmahuju rukom dok je vama teško, jer misle ” Ma što ti je teško ili hajde ne bulazni”. 

Sve više ljudi okrenulo se svojem JA, nemaju vremena za nikoga, ne slušaju ljude oko sebe, odguruju ljude s problemima od sebe, odmaknu se od ljudi kojima je potrebna pomoć. Jadno, tužno i Bogu dužno rekla bih… Bog sve vidi, on drži kocku u rukama s kojom se neprestano igra. Krugovi se okreću a kocka pokazuje svoj broj. 

Ružna istina je kako neki ljudi osim razumijevanja za druge, imaju razumijevanja i za njihove laži, podmukle planove, za sve imaju razumijevanja i tako pomažući drugima zapostave sebe. Oni žele vidjeti osmijeh na drugima, sretni su zbog drugih i veličaju ih. No kada je riječ o njima, ostali ne samo da zanemare njihove potrebe već i njihovo postojanje.

Moja daleka prijateljica rekla mi je to na osebujan način ”Nažalost nismo Titanic i ne možemo spasti sve oko sebe. Ako netko ne želi… Na kraju mi potonemo spašavajući.” U pravu je. Koliko puta sam se našla u situaciji da me apsolutno nitko ne razumije kada treba već onda kada je prekasno… Maja je jedina osoba koja instinktivno kuži odmah, bez puno demagogije i razglabanja. 

Šteta, takvih je ljudi sve manje dok se razmnožava polusvijet za šaku ničega. Da… Ne čudi me više zlo sada me samo može začuditi dobrota, dobri ljudi i vrijeme koje je pokazatelj da ljubav, razumijevanje, podrška i vjera itekako vrijede. Sve ostalo je konzervirano sranje koje mi više ne može prodati priču ni za laku noć a kamoli nešto više.