ZA NEKOG SREĆA ZA NEKOG NESREĆA
Piše: Sonja Sabol
Najomraženije kod ljudi mi je oduvijek bila ta neshvatljiva potreba za nadmoći nad nekime. Svatko od nas bira kome će se dati u svakom smislu te riječi, privatno, poslovno, obavezno ili neobavezno. Loša stvar jest da sirovi ljudi imaju taj jaz u sebi gdje se moraju osjećati velikima.
Znate ono “Ja sam te digao iz pepela nisi se sam”. Muževi kad odgovore ženi ”Ja sam ti dao.” Super što si joj dao ali buraz i ona je tebi dala sebe. Život je bio i ostao računica, matematika. Rodiš se i živiš ali sav taj život nekako plaćaš, drugi potpomognu, neki ti pozajme itd.
Svatko bira svoju sreću i na kraju dana zbraja računicu. Mesar je odlučio oženiti učiteljicu, ona je obrazovanija nego on, pa ipak imaju sreće ili nesreće, na kraju to nitko ne zna osim njih samih. Smatram da je kod ljudi najzanimljivije kako misle da su nesretni a neki zapravo ni ne znaju kako je biti nesretan.
Sve je to kod ljudi previše zagonetno, čovjek da živi jedan život nije mu dosta da spozna sve što želi. Misli da shvaća ali zapravo ne shvaća. Čudni smo, teški smo ali očajni na neki sulud način. Očajni u želji da živimo ovaj život.
Nekome je sreća udati se dok nekome to izaziva anksiozan osjećaj, blokadu, zatvor na otvorenom. Neki misle da su nesretni a zapravo ne znaju cijeniti sreću ili onu sreću u nesreći koja ih je sačuvala od tragičnog događaja, epizoda loših emocija i suza…
Desno ili lijevo? Kuda? Kud koji mili moj! Svatko treba pomno birati jer na kraju crte, istine i laži uvijek isplivaju na površinu, zapravo svatko od nas svoju sudbinu nosi u svome srcu.
Sreća para puna vreća, sretan je onaj koji živi i voli svijet na lud način. To je po meni najjednostavniji način svega. Živjeti suštinu, svrhu dobrog i lošeg jer svijet je oaza ali isto tako začin gorkog okusa i smrdljivog mirisa loših ljudi.
Ponekad ne shvaćamo da smo samo putnici u vremenu jer previše i prejako stežemo uže našeg puta. Malo je ljudi na ovome svijetu koji odlučno stavljaju život na kocku, malo je onih prisebnih dok je nenormalnih previše. Zato i kažem ne znaju ljudi što je sreća a što nesreća. Nekome je sreća materijalno a nekome je to najveća nesreća.
Sreća je sjedinjenje duše s našim bićem a sve ostalo je … Sve ostalo je isprazno, lažno, putujuće i zanemarivo u svakom ljudskom obliku postojanja. Samo pitanje je iz koje kuta gledamo, što je za tebe sreća a što nesreća?
Samo je Bog nadmoćan i jedino on može izvesti zakone i privole a mi smo tu da živimo i radujemo se sreći dok nesretne trenutke proživimo kao veliki borci.