INTERVJU- EDIN MEHMEDOVIĆ, KLJUČ BORBE JE ODLUKA U NAŠEM UMU

Piše: Sonja Sabol

Edin Mehmedović, trener RTL -ove emisije ”Život na vagi” progovara što je potrebno da bi se čovjek pokrenuo te uradio fizičku promjenu, koja će ga na kraju dovesti i do promjene razmišljanja. 

Po struci ste kineziolog, mnogima omiljen domaći trener, bavljenje sportom je naprosto vaša ljubav i posao… Ljudi zapravo ne razumiju da je sve u glavi i svaki veći ili manji napor je za njihovo dobro, um je zapravo bazni dio našeg pokretanja?

Da, zvuči jednostavno… sve je u glavi. Međutim, ako uzmemo u obzir da je naš mozak potpuno neistražen, te kako koristimo tek oko 10 % punog kapaciteta onda se percepcija našeg ”protivnika” dosta mijenja. Naslijeđeni i usvojeni obrasci ponašanja su itekako zahtjevan protivnik, naša podsvijest u mnogočemu vodi glavnu riječ, a karakterne crte ličnosti nam ponekad otežavaju pokušaj odupiranja nagonu i svakodnevici. Zakotrljamo to klupko ustaljenih rituala iz kojeg nam se teško izvući. Stvarajući bedeme zone ugode iza kojih se skrivamo od svijeta i svih opasnosti koje nam život nanosi. Na prvoj godini Kineziološkog fakulteta studenti uče o temeljnim ljudskim potrebama među kojima je i potreba za kretanjem. Sedentarni način života i blagodati modernog društva, nažalost tu potrebu su u potpunosti zatomili i ignorirali. Posljedice se vide svakodnevno, a najbolje kroz prizmu bolesti i poremećaja koji su u vrhu liste smrtnosti u svijetu. Ukazujući na naše sposobnosti adaptacije, a pogotovo kroz show Život na vagi živim svoja uvjerenja i širim filozofiju zdravijeg načina života svakodnevno.

U emisiji ”Život na vagi” viđamo mnoge ljude koji se zapravo bore s nekim vlastitim kompleksima, nešto što njih izjeda iznutra a oni to nadomještaju tako da se hrane…Opet se vraćamo na um, uredu ima i onih koji naprosto obožavaju hranu, međutim zdravo tijelo je balans duše. Što Vi kažete?

Hrana je naša glavna preokupacija već milijunima godina. Proizlazi isto iz jedne od temeljnih ljudskih potreba. Dok su naši preci bili zaokupljeni skupljanjem hrane jer su živjeli u surovijim uvjetima, mi smo taj obrazac ponašanja naslijedili i tom pomalo ”životinjskom” instinktu pribjegavamo i danas. Ako se ne varam jedna naša pjesma kaže: …za ljubav, treba imati dušu… zar ne? Jako mi se sviđa ta misao, jer zapravo moja filozofija proizlazi upravo iz toga. Duša i ljubav su ista stvar. Ako svemu pristupate s dušom, onda to radite s ljubavlju. Nažalost i sam ponekad izgubim kompas pa neke stvari započnem bez duše, tj. ljubavi. Srećom imam jaki unutarnji glas, koji se odmah pobuni pa ga moram slušati jer ne znam živjeti drugačije. Vjerujem kako smo blagoslovljeni tim unutarnjim ja, kojeg smo kao djeca puno više slušali i obraćali pozornost na njegov glas. Primjećujem to kod svoje djece, koja puno bolje znaju slušati svoje unutarnje ja pa i sam učim od njih svakodnevno. Za mene su djeca najbolji učitelji.

Vaša stranica ”Nema predaje” recite nam više o tome.

Ah, to je taj moj poduzetnički duh koji nikad ne miruje. Prije Života na vagi želio sam napraviti stranicu koja će najbolje prezentirati moj profesionalni put. Samo ime proizlazi iz mog stava prema vježbanju i treningu. Iako se s vremenom ono malo izmijenilo, ipak nema predaje još uvijek  na neki način karakterizira odnos spram intenziteta, vježbe i samog vježbača. Na stranici se mogu naći proizvodi i usluge koje ja zastupam kao profesionalac. Primjera radi TRX sustav me oblikovao kao trenera, prije svega kroz edukacije koje sam pohađao u inozemstvu. U najplodnijem razdoblju svog usavršavanja imao sam privilegiju postati licencirani TRX instruktor i to znanje ali i iskustvo prenijeti mnogim trenerima u Hrvatskoj, ali i šire pa sam tako održavao edukacije u BiH, Crnoj gori, Sloveniji, itd. Rekvizite koji možete pronaći u web shopu koristim i sam, a i moji klijenti s kojima vježbam svakodnevno. Sve proizlazi iz mog osobnog uvjerenja kako su to najbolji mogući rekviziti za trening kod kuće.

Kako se Vi osjećate znajući kako ste mnogima zapravo pomogli? Nema boljeg osjećaja kada čovjek pomogne i ne traži ništa zauzvrat već na ljudima vidi potpunu sreću i zadovoljstvo…

Svi mi živimo za osjećaj nadahnuća i ispunjenja. To nam daje svrhu življenja. Kad sam dobio poziv za audiciju, osjetio sam da je to moja sudbina. Iako su moji najbliži bili izuzetno nervozni i nestrpljivi oko ishoda te audicije, ja sam s druge strane osjećao potpuni mir. Bio sam sasvim siguran kako sam se prezentirao u najboljem mogućem svijetlu, te da je sudbina namijenila upravo meni tu ulogu. Osjećao sam kako su potrebni koraci napravljeni davno prije, a na meni je samo da uživam u procesu. I zaista sam uživao. Upoznajući sve te divne ljude, koji su došli tražiti našu pomoć, prateći ih na njihovom putu osjećao sam se privilegirano. Zahvalan sam im od srca jer su nam vjerovali i dali nam šansu.

Koncentracija, volja, treniranje, odricanje ali i karakter su presudni za rezultate… Što još?

Konzistencija je ključ uspjeha. Sve se može napraviti uz konstantan rad. Od sebe treba jedino očekivati predanost procesu kojeg smo započeli. Usponi i padovi, lekcije koje se uče po putu su sasvim normalna i očekivana pojava. Sa svojim vježbačima pričam o njihovim očekivanjima, predviđajući u kojem vremenskom periodu možemo očekivati određene rezultate, uvijek im napominjem kako je jedino sigurno da neće biti linearan pravac od početka do kraja. Kao i u životu, uvijek nam neki novi izazov prepriječi put kojim moramo proći. Što imamo više alata i znanja, lakše ćemo tu prepreku zaobići. Iskustvo nije na odmet.

Gdje i na koji način se opuštate nakon napornog dana, posla, međuljudskih odnosa…?

Najbolje se opuštam uz svoju obitelj, s kćerkama odem van i to mi je idealan odmor. Zaista smo svestrani, od skate parka do planinarenja, ništa nam nije strano. Volimo sjesti i na bicikl pa radimo krug oko jezera, ili se odvezemo do bake na ručak. Volim otići na svoje brdo, na Medvednici ima prekrasnih planinarskih staza, a ja imam svoju omiljenu po kojoj uvijek idem gore i rijetko sretnem nekoga. Dobra partija tenisa s mojim prijateljem Danijelom, a poslije ručak (tko izgubi plaća) su mi svojevrsna psihoterapija. Dobar film ili serija će me uvijek zainteresirati, pa ću sa suprugom (koja obavezno zaspe za vrijeme gledanja) u večernjim satima zauzeti kauč. Knjiga prije spavanja, i u zadnje vrijeme podcast sa zanimljivim ljudima su mi bolji odabir od bilo koje radio postaje u autu. A tu je i podvodni ribolov, kad želim pobjeći u osamu idem pod more. Tamo vladaju drugačiji zakoni, tamo sam samo gost.

Mrzio sam svaki minut treninga, ali rekao sam: ,, Nemoj odustati. Pati sada i živi ostatak života kao šampion.” Muhamed Ali

Vrhunski sport ima svoje zakonitosti i pravila. Stoga je njihova slava vječna, ali za to moraju platiti cijenu. Moderno gladijatorstvo uzima svoj danak, pa vrhunski sportaši vrlo često ostaju invalidi nakon završene karijere. Ogroman kapital se vrti u tom biznisu, i tko ima aspiracije postati šampion mora prihvatiti i tu mogućnost. Nisam roditelj koji će svoju djecu gurati ka postolju prvaka, želim da uživaju u sportu kao i ja. Razumijem da su sportske ozljede učestale i normalne, ali nakon loma noge mlađe kćeri ove zime na skijanju još se borim s osjećajem krivnje i odgovornosti te traumom koja me obilježila za cijeli život. Često se sjetim poznatih trenera koji su bili i roditelji svojim sportašima, pa se pitam kako je njima bilo dok su im se djeca lomila na sportskim borilištima. Strašan je to osjećaj, i visoka cijena koju su svi morali platiti. Svakako želim svoju djecu odgajati u sportskom duhu, i ako one same odaberu biti vrhunski sportaši ja ću im dati svu podršku ovoga svijeta. Bez prisile, bez moranja i bez očekivanja. Samo želim da uživaju u sportu, kretanju i življenju.

Mi smo snaga na koju nailazimo onda kada smo potpuno slomljeni, jedino tada dolazi do inata koji iz nas izvuče ono najbolje. Um je pokretač svega, Edin nam je ukazao na put promjene koji je itekako dug te se radi o procesu za koji moramo odlučiti dati cijeloga sebe.

Zbog ljudi kao što je Edin Mehmedović, možemo biti sretni jer u trenerima kao što je on nailazimo na podršku, razumijevanje, motivaciju i na kraju borbu gdje nas puštaju da se izborimo sami sa sobom kako bi došli do željenog rezultata.

,, Pogledao sam se u ogledalo i shvatio da je moj jedini protivnik zapravo- ja sam protiv sebe.”