ŠTO DA TI KAŽEM ĆURKO?
Piše: Sonja Sabol
Svi su oni isti, vjerujte mi. Do sada sam upoznala svakakve profile muškarca od kriminalca do gospodina. Svaki je lagao, manipulirao, izmislio scenarij za film ali sve sam scene već vidjela na TV-u ( Televisa presenta )pa mi ta glumatanja nisu prošla kroz probavni trak.
Procedura je sljedeća, imamo tzv. Rocky Balboa uloge( muškarci) i mene nezaustavljivi mozak operacije. Svaki od njih razmišlja na način:
- Koliko moram imati novaca da ju zadivim?
- Ova nije glupa a ja nisam siguran jesam li na njenom nivou.
- Ova je opasna, krećem igrati igrice toplo-hladno kako bi dominirao i ona se predala.
- Ova je inteligentna i lijepa, ta ipak nije za mene.
- Odustajem- trebam neku tihu i mirnu i ne toliko lijepu. (svi ju žele, prekvalificirana je)
Princip je uvijek isti, razmišljaju krivo i misle da ono prvo što vide je zapravo istina. Oni ne vide, ne gledaju, nisu udubljeni, oni kalkuliraju svaki potez, a kada više ne znaju kako s ”divljom mačkom” onda krenu igrati igrice. Tada shvatite da imate posla s kretenom i idiotom, kad – kad i bolesnom osobom koja ima nekakav poremećaj. (Narcisoidni poremećaj je najčešći kada je riječ o JA -ego)
Jedna stvar je važna! Neovisno što muškarac ima ili jest to ništa ne znači ako je u glavi uskih vidika, kao konj na trkama, znate one brđanske fore ”A gdje si ti sredila” Sredila sam se za sebe konju.
Žalosno ali istinito da će muškarac radije pokleknuti i oženiti krivu osobu umjesto onu koja mu parira u svemu, a zašto? Jer je se boji. Dokazano mnogo puta. On može biti lijep, napucanih mišića, bogat, mega zgodan ali… Stvara se dominacija i versus psihologija koja u konačnici pokazuje da je žena koja mu se uistinu sviđa u mnogočemu znatno bolja od njega. Ovdje veliku ulogu igra stav i karakter, žena može biti sama cijeli život ali muškarac ne. To je ta paradigma.
Veliki igrači su veliki egotriperi i nesigurni likovi, fini su prikriveni manijaci, kriminalci su direktni i diskretni, luđaci su rijetki jer ni jedan od njih ne priznaje da je lud. Najopasniji su ovi fini jer oni šute i kutre, i onda odjednom ničim izazvani pokažu svoje pravo lice.
Laži kreću od bijelih do filmskih scena, od ”bit ćeš moja žena, rodi mi sina, imat ćeš lijepu djecu, ja ću te naći, ja sam drugačiji.” Riječ da kažem… Filmske scene -Don Juan, spasitelj, Jahve, a sve redom Jude!
Psihologija u malom prstu, dovoljno je minuta razgovora i ako je žensko imalo inteligentno shvati s kime ima posla. Međutim, ja ih osobno volim pustiti da odglume ulogu a onda sve izrežiram kao pravi redatelj. Uvijek tako biva. Sitnice odaju čovjeka. U konačnici odaje ga vrijeme. I ono najvažnije poznavanje nečijeg uma odnosno njegova razmišljanja.
Teško je biti baja kada žensko ima svoje ja i karakter… Čak bih se usudila reći- gotovo nemoguće! Muškarci su drugačiji od žena i to je jednostavno tako u prirodi. Žene mnogo očekuju a onda se zapostave, ne vode brigu o sebi, muškarci su lovci i kao takvi uvijek će biti u potrazi za eliksirom mladosti.
Ljubav je postala kontradiktorni spoj fantazije i želja, žena mora u muškarcu tražiti osnovne ljudske obrasce ponašanja, no najviše stav i karakter. Ako muškarac to nema, džabe sve. Hiljadu puta lijepa lutka koja ne zna ništa. Mišići splasnu, mozga nema. Na kraju žena dobiva uvrede na svoj račun, omalovažavanja itd. dok je krkan bezobrazan, neobrazovan te ju uopće nije dostojan.
Shvatite, oni će i od najvećeg plijena odustati jer razmišljaju krivo. Pravi muškarac je poput tvorevine čelika i dijamanta- upravo zato je rijedak.