Film volonterke u Savezu udruga Rojca na Danima hrvatskog filma

Foto: Virginia Richrath

Na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma, bio je prikazan film volonterke programa Europskih snaga solidarnosti u Savezu udruga Rojca, Virginie Richrath iz Berlina. U pitanju je njen prvi autorski film, koji je snimila u Puli, u produkciji Pulske filmske tvornice.

Riječ je o eksperimentalnom filmu „Skakutajuće kamenje“, koji govori o uspomenama, naizgled nevažnim, no ispostavit će se da su upravo te slike oblikovale zajedničko pamćenje glavnih akterica.

„Film ima dvije linije. Najprije su dvije prijateljice na plaži, dan je, razgovaraju, smiju se, zabavljaju. Potom se prikazuje sve ono između. Noć je, i jedna od njih ostaje sama na toj plaži. Sve prethodne slike, male i svakodnevne, su upravo ono čega će se kasnije sjećati s nostalgijom“, objašnjava autorica filma.

Po dolasku u Pulu krajem veljače, Virginia je iskazala želju da se okuša u filmu, te je Tvornica bila logična početna stanica na koju su je uputili njezina koordinatorica Marija Stojadinović i mentor Hrvoje Bogojević.

„Isprva nisam bila sigurna trebam li se prijaviti, jer nisam imala prethodno iskustvo u tome. Ali sam znala da se želim okušati u tom području. Srećom, koordinatorica i mentor su me ohrabrili i to je definitivno bila dobra odluka“, kaže Virginia.

Ona dodaje da, iako je proces bio intenzivan, istovremeno je bio i prijatan, zahvaljujući timu Tvornice.

„U zavisnosti od ideje i senzibiliteta, svatko od sudionika bio je uparen s tehničkim timom i mentorskom podrškom, konkretno na mom filmu su radili Zorko Sirotić i Michele Bulešić. Njih dvojica su zaista imali oko za prelijepe kadrove i ispratili su moju viziju do kraja. Čitav proces bih mogla opisati kao prepuštanje trenutku i situaciji“, navodi ona.

Ipak, priznaje da ju je vijest da je njen film bio uvršten u program Dana hrvatskog filma zatekla.

„Isprva nisam znala što to točno znači no, kada su mi objasnili, osjetila sam se vrlo ponosno. Nisam vjerovala da im se moj kratki film toliko može svidjeti. Puno mi je to značilo, jer je u pitanju vrlo osoban projekt i moje stvarne uspomene koje smo rekreirali“, kaže Virginia i dodaje da se, zahvaljujući ovom pozitivnom iskustvu, planira i u budućnosti baviti filmom.

Tijekom protekla dva mjeseca, njen doprinos lokalnoj zajednici ogleda se i u satovima njemačkog jezika koje održava svakog tjedna grupi od preko deset sudionica i sudionika. Njen volonterski angažman u Savezu udruga Rojca trajat će do kraja srpnja, nakon čega će se vratiti u Berlin kako bi upisala fakultet.