Izložba Renate Poljak u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost

Foto: Renata Poljak

Na svijetu, na kraju, svi postajemo ljudi sa perajama i vodom koja nam izlazi iz ušiju, sluša nas i misli; Bože,ovi pojma nemajuu Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost

U subotu, 29. veljače 2025. u 19 sati, u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost, održati će se otvorenje izložbe Na svijetu, na kraju, svi postajemo ljudi sa perajama i vodom koja nam izlazi iz ušiju, sluša nas i misli; Bože, ovi pojma nemaju, umjetnice Renate Poljak.

Izložba ostaje otvorena do 03. svibnja 2025.

Sve može postojati

Po filteru sjećanja, tom nepouzdanom mehanizmu koji sve klasificira po subjektivnoj skali vrijednosti i važnosti, u opusu Renate Poljak pamtim: plavo mora i/ili neba, riječi i glas koji ih prenosi, zvučne zapise i glazbu i, nadasve, jasno i uporno komentiranje stvarnosti koju živimo. A sve zajedno i preciznije, kao emotivno proživljenu i iskrenu priču o sudbini jedinke u neprekidnom žrvnju društvenih previranja nad kojima nema i ne može imati nikakvu kontrolu ili, drugim riječima, nastojanje da za sebe i za sve druge i iz svog iskustva ovlada situacijom, preuzme kontrolu u svoje ruke i djeluje, mijenja, popravlja svijet oko sebe u neko bolje, humanije i pravednije mjesto.

Trodijelni postav u Apoteci premijerno predstavlja novu grupu radova povezanih u figuru eterične, poetske izložbe. Prolog je poster, plavi ispis nebeskog prizora para lastavica u naznaci međusobne igre, difuzan i zamućen skalom uvećanja, slikarski u efektu. Možete ga ponijeti sa sobom i širiti područje izložbe u svoju sobu ili na bilo koje mjesto na kojem ga odložite, odbacite ili zaboravite da u nepredvidljivoj putanji kontakata dođe u ruke nekom drugom. S druge strane ovog pogleda u nebo, u stihovima je otisnut poetski ključ razumijevanja izložbe. Kratak je i aktivirajući iskaz Renatinog osobnog uvjerenja da svjetove začinjemo voljno u duhu, a čim ih oblikujemo riječima već su uvučeni u postojanje. U nastavku postava slijede riječi posložene u distopijske tekstualne vinjete na oba zida koridora koji vodi do kulminacije izložbe. Rečenice ocrtavaju anticipaciju drugačije stvarnosti, vodenog svijeta budućnosti koji će oblikovati neka nova ljudska bića, akvanaute potopljenog svijeta, možda i ljudskije od nas danas. Dramaturgija izložbe nas od ekologije duha naznačene na početku, preko vizije posljedica nečinjenja, u finalu dovodi do središnjeg rada izložbe, jednokanalne inačice posljednjeg multimedijskog rada, Renatine Pjesme za naše more, koju je u formatu trokanalne video projekcije s dodatnom kružnom projekcijom na podu, predstavila u Galeriji Bačva HDLU-a Zagreb krajem zime 2024. godine. Pjesme za naše more uključuju sve za umjetnicu karakteristične elemente. I plavetnilo mora i ambijentalnu glazba i glas, i životnu priču, ovaj put o dječaku koji se zalaže za očuvanje bioraznolikosti mora kao osnove ljudske egzistencije i partikularno identiteta naroda koji s njim postoji u suživotu. Kao i uvijek u njenom radu, nije riječ o fikciji već o priči iz života jer se životne sudbine ionako razvijaju u najčudnije pripovijesti. Dječak je Vanja Cetinić – Koća, zaneseni dvanaestogodišnji istraživač stanja lokalnog planktona i čistoće mora kao ishodišta svekolikog života na Zemlji.

Staložen i posvećen, figurira kao metafora nade za budućnost koju će graditi neka promišljenija generacija. Dva su pomaka u Poljakinu radu evidentna. Na pozitivan način i vjerojatno zahvaljujući poboljšanju produkcijskih uvjeta, njen se multimedijalni rad u pozitivnom smislu spektakulizira. Zahtjevne vokalne dionice na stihove Monike Herceg izvodi regionalna pjevačka zvijezda Amira Medunjanin, a s njom u slobodnoj improvizaciji ambijentalnu zvučnu potku stvaraju eksperimentalni glazbenici Nenad i Alen Sinkauz. Drugi pomak je da se Renata Poljak sve učestalije s pozicije protagonistice svojih multimedijskih radova izmješta u poziciju redateljice. Svoj prepoznatljivi autorski kod, nadalje suvereno zadržava u lakoći pretapanja disparatnih dokumentarnih video zapisa dječaka, sesija glazbenika i mikroskopskog svijeta planktona, govornih i pjevanih partitura, povezujući ih  koherentnu, a dinamičnu cjelinu s porukom o potrebi novog narativa o moru kao uvjetu opstanka ljudske civilizacije. I dok se vizualni jezik Renate Poljak medijski i produkcijski usložnjava, njegova sadržajna potka se u riječi i u slici sve više okreće poetskom izričaju o inherentnoj ljepoti stvarnosti unatoč referentnoj razini njene moralne, političke ili civilizacijske degradacije. U pogledu prezentacije, transpozicija iz više-kanalne u jedno-kanalnu instalaciju, nije umanjila dojmljivost i snagu Pjesme za naše more, a ono što se u tranziciji nužno izgubilo od ambijenta, preuzeo je i razvio postav u tri dionice prilagođen prostornoj dispoziciji Apoteke. Prva dionica je poster predstavljen kao interaktivna instalacija u metafori stvarnosti koja nestaje širenjem u vremenu i prostoru. Potom slijede tekstualne instalacije i završna video projekcija. Postav je brzi repetitorij raspona umjetnosti instalacije, ali s obzirom da je riječ o metodama koje je Renata Poljak u svom bogatom opusu već koristila, podsjetnik je i na njezin artikulirani izvedbeni vokabular kojim nas kontinuirano podsjeća da angažirana umjetnost može biti poetična i vizualno atraktivna bez da umanji svoju kritičku oštricu. Ako vodeći se mišlju da umjetnost ne može promijeniti svijet na sve pesimistično slegnemo ramenima, svakako se moramo složiti da umjetnost širi i obogaćuje stvarnost zamišljajući nove svjetove i načine na koje ih možemo doživjeti. Sad je povijesno već stvoren neiscrpan multiverse u kojem Renata Poljak kao jedna od graditeljica ima svoj sjajni planetarni sustav.

Tekst: Branko Franceschi

Renata Poljak rođena je 1974. u Splitu. Diplomirala u Splitu 1997. kao profesorica likovne kulture, postdiplomski studij završava na Likovnoj akademiji École Régionale des Beaux-Arts 1999. u Nantes-u, Francuska. Na ALU u Zagrebu završava diplomski studij kiparstva 2020. Poljak se u svom opusu najviše bavi filmom i video umjetnošću, te instalacijama, fotografijom, crtežima i tekstom. 2023/24 režira dugometražni dokumentrani film Šume, šume koji jedobio Human Rights nagradu na festivalu Slobodna Zona u Beogradu 2024, te je bio u prvih deset najboljih po odabiru publike ZgDoxa 2024. Poljak je dobitnica je ArtsLink stipendije za 2002. na San Francisco Art Institute (U.S.A), stipendije za boravak u MuseumQuartier, Beč 2004., Cite des Arts u Parisu 2007. i 2008, Art in General, New York 2008., nakon koje slijedi Skowhegan,rezidencijalni umjetnički program u državi Maine, 2009 u U.S.A. te ArtOmi u državi New York, USA 2010. godine te Residency Unlimited u New York-u 2011. 2013 Provodi 3 mjeseca na rezidecijalnom programu centru Recollet u Parizu. 2024 godine Poljak je rezidentica u sklopu Art Explora programa na Malti. U proljeće 2010. godine selekcija njenog filmskog opusa prikazana je u Centru Georges Pompidou u Parizu te istovremeno sudjeluje na Biennale of Contemporary Art de Rennes. U studenom 2010. selekcija njenih radova izložena je u Carusselu muzeja Louvre u Parisu u okviru Paris Photo 2010. Izbor njenih filmova samostalno izlaže u centru Palais de Tokyo 2012 u sklopu Festival d’Automne Pariz. Njezina samostalna izložba u galeriji Stephan Stoyanov u New Yorku uvrštena je od strane poznatog njujorškog tjednika The Village Voice u tri ponajbolje AV izložbe koje se mogu pogledati u New Yorku u siječnju 2013., dok je zapažena retrospektiva njezinih radova u studenom 2014. otvorena simultano u dvije galerije i art centra Optica i Occurrence u Montrealu, Kanada. 2017. Verlag für moderne Kunst iz Beča izdaje njenu umjetničku knjigu pod naslovom Don’t Turn Your Back On Me koja uključuje eseje Elisabeth Lebovici, Alaine Clair Feldman, Mladena Lucića i drugih. 2018. samostalna izložba pod nazivom Još jedan odlazak održava se u Salonu Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu te je njen rad jedan od jedanest izabranih iz više od 800 umjetnika za finalnu izložbu u Metroplitan Art Centru u Belfastu u sklopu MAC International Art Prize 2018. Tri godine za redom 2019., 2020., 2021. tri Renatina filma Još jedan odlazak, Porvenir i Split premijerno su prikazani na Oberhausen Film festivalu, Oberhausen, Njemačka. Dok je Porvenir dobitinik 5 nagrada na filmskim festivalima. Za ‘Kinoscope’ Lars Henrik Gass (director International Short Film Festival Oberhausen) uvrstio je “Porvenir” u Top 5 filmova za 2020. 2019. i 2021 sudjeluje na internacionalnim žiriranim izložbama Proyector 2021. u Madridu te na Ostrale Biennale u Dresdenu 2021. i 2023. i 2025.. Osvrt o samostalnoj izložbi Porvenir u Galeriji Kranjčar objavljen je u Art Forumu u rubrici Critics’ Picks.

Apoteku podržavaju: Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada Kultura nova, Grad Vodnjan,

Istarska županija, TZ Vodnjan, Medea vina.

(PS)