<\/p>\n
INK\u00a0 Gradsko kazali\u0161te Pula i ove godine obilje\u017eava Svjetski dan kazali\u0161ta, ove godine reprizom predstave AMERI\u010cKA PATROLA U MORNARI\u010cKOM PARKU.<\/p>\n
AUTOR:\u00a0 Dragutin Lu\u010di\u0107 Luce<\/p>\n
REDATELJ: Jasminko Balenovi\u0107<\/p>\n
IGRAJU: Mia Krajcar, Elena Brumini, Dijana Vidu\u0161in, Iva Kevra, Lara \u017divoli\u0107, Luka Mihovilovi\u0107, ManuelKau\u010di\u0107<\/p>\n
\u2026 Pri\u010da prati probu \u017eenskog amaterskog orkestra Pallazine \u010dije se \u010dlanice i jedan \u010dlan tijekom proljetne no\u0107i 1960. u pulskom Mornari\u010dkom parku, koji je u me\u0111uvremenu preimenovan u Mornari\u010dki trg, spremaju za dolazak visokog gosta sa zapada kojeg prigodno planiraju zadiviti izvedbom kora\u010dnice \u00a0\u201eAmerican patrol\u201c\u00a0 (ColonelBogeyMarch). Protiv njih je vrijeme koje stalno prijeti ki\u0161om, \u0161to pove\u0107ava nervozu ionako neuroti\u010dne kapelnice, a realizaciju poduhvata dovode u pitanje i ne ba\u0161 stabilni me\u0111uljudski odnosi u orkestru. Taj orkestar funkcionira kao mikrosvijet individua koje se razlikuju po porijeklu, govoru, osobnim traumama od kojih se neke vuku iz Drugog svjetskog rata ili tajnama koje nije dobro da ostali znaju…<\/p>\n
Ima tu i malo politike kroz spominjanje Mar\u0161ala ili Golog otoka, no ona je sporedna. \u201eAmeri\u010dka patrola u Mornari\u010dkom parku\u201c predstava je kojoj je u sredi\u0161tu prije svega \u017eal za jednim vremenom\u2026<\/p>\n
Glas Istre, 8.10.2017., M. Radi\u0107<\/p>\n
Poruka za Svjetski dan kazali\u0161ta 2018. \u2013 Europa<\/strong><\/p>\n Simon McBurney, Ujedinjeno Kraljevstvo<\/strong><\/p>\n Glumac, autor, redatelj\u00a0i suosniva\u010d kazali\u0161ne trupe Th\u00e9\u00e2tre de Complicit\u00e9<\/p>\n Niti kilometar od obale Cirenaike u sjevernoj Libiji nalazi se golemo kameno skloni\u0161te \u0161iroko osamdeset a visoko dvadeset metara. U lokalnom narje\u010dju ime mu je HauhFteah. -Radiouglji\u010dno datiranje provedeno 1951. utvrdilo je da su ljudi tamo neprekidno \u017eivjeli barem 100.000 godina. Me\u0111u artefaktima prona\u0111ena je i flauta od kosti stara izme\u0111u \u010detrdeset i sedamdeset tisu\u0107a godina. Kad sam \u010duo za to, dok sam bio dje\u010dak, pitao sam oca:<\/p>\n \u201cStvarali su glazbu?\u201d<\/p>\n Nasmije\u0161io mi se.<\/p>\n \u201cKao i sve ljudske zajednice.\u201d<\/p>\n Bio je prapovijesni arheolog te je bio prvi Amerikanac koji je iskopavao na nalazi\u0161tu HauhFteah u Cirenaici.<\/p>\n Vrlo sam po\u010da\u0161\u0107en i sretan \u0161to sam predstavnike Europe na ovogodi\u0161njem Svjetskom danu kazali\u0161ta.<\/p>\n Zna\u010denje rije\u010di drama proizlazi iz starogr\u010dke rije\u010di \u201edran\u201c, koja zna\u010di \u201edjelovati\u201c\u2026 a rije\u010d teatar proizlazi iz starogr\u010dke rije\u010di \u201etheatron\u201c, \u010dije je doslovno zna\u010denje \u201emjesto za gledanje\u201c. Mjesto na kojem ne samo da gledamo, nego i vidimo, shva\u0107amo, razumijemo. Pred 2400 godina, Poliklet mla\u0111i projektirao je veliki teatar u Epidauru. S kapacitetom za 14.000 gledatelja, zapanjuju\u0107a akustika ovog otvorenog prostora zaista je \u010dudesna. Paljenje \u0161ibice u sredi\u0161tu pozornice \u010dut \u0107e svih 14.000 gledatelja. Kao \u0161to je bilo uobi\u010dajeno za gr\u010dka kazali\u0161ta, kad biste gledali glumce vidjeli biste i krajobraz iza njih. Time su spajali ne samo nekoliko razli\u010ditih mjesta \u2013 zajednicu, teatar i prirodni okoli\u0161, nego su tamo dovodili i sva vremena. Dok je predstava zazivala drevne mitove u sada\u0161njicu, pogled vam je sezao mimo pozornice, prema va\u0161oj krajnjoj budu\u0107nosti. Prirodi.<\/p>\n Jedno od najizvanrednijih otkrivenja pri rekonstrukciji Shakespeareovog kazali\u0161ta Globe u Londonu tako\u0111er je bilo povezano s vidnim poljem, to\u010dnije s osvjetljenjem. Gledali\u0161te i pozornica jednako su osvijetljeni. Izvo\u0111a\u010di i gledatelji uvijek su mogli vidjeti jedni druge. Uvijek. Ljudi su gdje god pogleda\u0161. Jedna je posljedica toga da nas podsje\u0107a da veliki monolozi, primjerice oni Hamletovi ili Macbethovi, nisu tek privatna promi\u0161ljanja nego i javne debate.<\/p>\n \u017divimo u doba kad je te\u0161ko jasno razlu\u010diti stvari. Okru\u017eeni smo fikcijom vi\u0161e negoli u bilo koje drugo doba u povijesti ili prapovijesti. Svaku \u201e\u010dinjenicu\u201c mo\u017ee se osporiti, svaka anegdota mo\u017ee se predstavljati kao \u201eistina\u201c. Jedan poseban oblik fikcije cijelo nas vrijeme okru\u017euje. Onaj koji nas \u017eeli podijeliti. Odvu\u0107i nas od istine. I jedne od drugih. Re\u0107i nam da smo odvojeni. Narodi od naroda. \u017dene od mu\u0161karaca. Ljudi od prirode.<\/p>\n Ali ba\u0161 kao \u0161to \u017eivimo u doba podjela, \u017eivimo i u vrijeme golemih kretanja. Vi\u0161e negoli u bilo koje drugo doba u povijesti, ljudi su u pokretu; \u010desto bje\u017ee, hodaju, pa \u010dak i plivaju, ako je nu\u017eno; migriraju po cijelom svijetu. To je samo po\u010detak. Odgovor na to, kao \u0161to znamo, bilo je zatvaranje granica. Gra\u0111enje zidova. Izbacivanje. Izolacija. \u017divimo u tiranskom svjetskom poretku, u kojem je ravnodu\u0161nost jedina valuta a nada zabranjena roba. Dio je te tiranije i kontrola nad ne samo prostorom nego i vremenom. Vrijeme u kojem \u017eivimo zanemaruje sada\u0161njost. Koncentrira se na nedavnu pro\u0161lost i blisku budu\u0107nost. \u201eOvo jo\u0161 nemam. Kupit \u0107u ono. A sad kad to posjedujem, treba mi sljede\u0107a\u2026 stvar.\u201c Duboka pro\u0161lost je prega\u017eena. Budu\u0107nost je nebitna.<\/p>\n Mnogi tvrde da kazali\u0161te ne\u0107e ili ne mo\u017ee ni\u0161ta promijeniti. Ali kazali\u0161te ne\u0107e nestati. Jer kazali\u0161te je mjesto; u isku\u0161enju sam re\u0107i \u010dak i odre\u0111eno uto\u010di\u0161te. U njemu se ljudi okupljaju i istog trena oblikuju zajednice. To je oduvijek tako. Sva su kazali\u0161ta velika poput prvih ljudskih zajednica \u2013 od pedeset do \u010detrnaest tisu\u0107a du\u0161a. Od nomadskih karavana do tre\u0107ine anti\u010dke Atene.<\/p>\n Budu\u0107i da kazali\u0161te postoji samo u sada\u0161njosti, ono osporava ovaj katastrofalni pogled na vrijeme. Sada\u0161nji trenutak uvijek je tema kazali\u0161ta. Njegova se zna\u010denja konstruiraju zajedni\u010dkim \u010dinom izvo\u0111a\u010da i publike. Ne samo ovdje, nego i sada. Bez izvedbe izvo\u0111a\u010da gledatelji ne bi vjerovali. Bez vjere gledatelja izvedba ne bi bila cjelovita. Smijemo se u istom trenutku. Dirnuti smo. Ostajemo bez daha ili bez rije\u010di. U tom trenutku, kroz dramu, otkrivamo najdublju istinu: da je ono \u0161to smo smatrali najintimnijom podjelom izme\u0111u nas, granica na\u0161e osobne svijesti, tako\u0111er bez granica. To je ne\u0161to \u0161to dijelimo.<\/p>\n Ne\u0107e nas zaustaviti. Svake \u0107emo se ve\u010deri ponovno pojaviti. Svake \u0107e se no\u0107i glumci i gledatelji ponovno okupiti, i ista \u0107e se drama opet odigrati. Jer kao \u0161to je pisac John Berger rekao: \u201eDuboko u naravi kazali\u0161ta le\u017ei osje\u0107aj ritualnog povratka,\u201c a upravo je zato ono oduvijek umjetnost obespravljenih \u2013 a u ovom razlomljenom svijetu, to smo svi mi. Gdje god postoje izvo\u0111a\u010di i publike izvodit \u0107e se pri\u010de koje se ne mogu ispri\u010dati nigdje drugdje, bilo da se radi o operama i kazali\u0161tima velikih gradova ili kampovima migranata i izbjeglica u sjevernoj Libiji i diljem svijeta. Uvijek \u0107emo biti neraskidivo povezani, zajedni\u010dki, tim izvedbama.<\/p>\n Da smo u Epidauru, mogli bismo podi\u0107i pogled i vidjeti kako sve to dijelimo i s ve\u0107im okoli\u0161em. Da smo oduvijek dio prirode i da od toga ne mo\u017eemo pobje\u0107i, ba\u0161 kao \u0161to ne mo\u017eemo pobje\u0107i s ovog planeta. A da smo u kazali\u0161tu Globe, \u010duli bismo kako se naoko privatna pitanja postavljaju svima nama. A kad bismo u ruku uzeli \u010detrdeset tisu\u0107a godina staru flautu iz Cirenaike, razumjeli bismo da su pro\u0161lost i sada\u0161njost nerazdvojive i da lanac ljudskog zajedni\u0161tva nikad ne\u0107e slomiti tirani i demagozi.<\/p>\n S engleskog preveo: Vinko Zgaga<\/p>\n\n