SELEKTIRANI TEMATSKI PROJEKT HDLU-a ISTRE<\/p>\n\n\n\n
CORPUS HUMANUM<\/p>\n\n\n\n
OD AKTA DO PORTRETA, OD PORTRETA DO AKTA<\/p>\n\n\n\n
Akt<\/strong> (lat. aktus<\/em>, \u010din ili pokret), u osnovnom zna\u010denju polo\u017eaj nagog modela, zapravo podrazumijeva prikaz\u00a0 ljudskog tijela u svim kiparskim i slikarskim tehnikama. Kao kiparska tema javlja se jo\u0161 u paleolitiku\u00a0 (Willendorf, Austrija ) te se s pravom mo\u017ee smatrati jednom od glavnih likovnih tema kroz povijest ljudske kreativnosti.<\/p>\n\n\n\n Portret <\/strong>(franc. portrait<\/em>, lat. protrahere<\/em>, objelodaniti, objaviti, starofranc. pourtraire,<\/em> crtati; engl. portrait ; u starijoj lit. i konterfai od franc. contre-faire<\/em> , opona\u0161ati, odnosno od lat. contra<\/em> i facere<\/em>; tal. ritratto<\/em>), u likovnim umjetnostima prikazivanje individualnog izgleda odre\u0111enog \u010dovjeka (Enc. lik. umj.)<\/p>\n\n\n\n Kroz povijest umjetnosti tema ljudske figure predstavljala je vje\u010ditu inspiraciju i izazov za sve generacije likovnih umjetnika.<\/p>\n\n\n\n Umjetnost antike imala je svoje \u010dvrste kanone, te\u017eila je stvaranju idealne ljepote, u ljudskom liku i arhitekturi. Sklad i proporcionalnost, reprezentacija oplemenjena bo\u017eanskom savr\u0161eno\u0161\u0107u i harmonijom, obilje\u017eile su ideal gr\u010dke ljepote. Savr\u0161eno oblikuju\u0107i ljudsko tijelo u prirodnim proporcijama, helenska kamena plastika (Praksitel, Fidija, Miron) ostala je do dana\u0161njih dana uzor oblikovanja u umjetni\u010dkom smislu. Dakle, od anti\u010dkih dana pa do danas mimezis je vi\u0161e ili manje konstantno prisutan u likovnoj umjetnosti. Opona\u0161anje prirodnog kre\u0107e se od naturalizma prema idealizmu, ovisno o povijesnim uvjetima i osobnosti autora. Jasno je da apsolutni naturalizam u smislu reprezentacije ne postoji, reprezentacija je u svojoj osnovi kopija, a budu\u0107i da je stvorena ljudskom rukom, u sebi sadr\u017eava vi\u0161e ili manje ono subjektivno, \u0161to je i temelj umjetni\u010dke vrijednosti.<\/p>\n\n\n\n Pojava kr\u0161\u0107anstva i radikalan stav prema politeizmu usmjerava i umjetnost prema teologiji jednog Boga, a to je zna\u010dilo ukupan prekid s mitsko-ritualnom tradicijom mnogobo\u017estva i okretanje novoj politi\u010dkoj teologiji zasnovanoj na sporazumu Boga i \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n Despotski okvir crkve rezultirao je da ovu temu nalazimo tek u kasnom srednjem vijeku (likovi Adama i Eve) na portalu katedrale u Bambergu, dok je kod nas (tako\u0111er u 13. st.) ova tema prikazana na \u201eRadovanovom portalu\u201c (katedrala sv. Lovre u Trogiru).<\/p>\n\n\n\n U srednjem vijeku likovna umjetnost bila je podre\u0111ena arhitekturi i uglavnom je slu\u017eila kao arhitektonska oprema. Crkva, kao prakti\u010dno jedini naru\u010ditelj, postavljala je svoje krute uvjete u produkciji umjetnina iz tog vremena. Mali broj ljudi u odnosu na dana\u0161nje vrijeme bavio se umjetni\u010dkim zanatom, a zapravo do renesanse slikarstvo nije niti imalo status umjetnosti, dok je kiparstvo tek u baroku u\u0161lo u ceh Sv. Luke. Me\u0111utim, iako nije bilo formalne autorizacije, umjetnost i umjetnici postojali su i u tom vremenu, kao i u svim razdobljima na\u0161e povijesti. Bez obzira na sve ograni\u010davaju\u0107e okvire koji su nametani umjetnosti, stvorena su djela koja zapanjuju svojom izvrsno\u0161\u0107u. Kamena plastika na kapitelima crkava ju\u017ene Francuske, ravenski mozaici, fresco<\/em> slikarstvo u Italiji, gotika u Francuskoj, Njema\u010dkoj i Engleskoj posjeduju zanatsku izvrsnost i umjetni\u010dku kakvo\u0107u koja nas doimlje, \u010dak bih se usudio re\u0107i sna\u017enije nego pojedina djela iz novije povijesti. Poetski idealizam i ma\u0161tovita kreativnost obilje\u017eja su umjetnosti ovog vremena sve do po\u010detka renesanse.<\/p>\n\n\n\n Renesansa, kao \u0161to to sama rije\u010d zna\u010di, donijela je obnovu anti\u010dke umjetnosti. Linearna, ili kako su je zvali \u201ebo\u017eanska perspektiva\u201c, postala je najve\u0107a preokupacija renesansne umjetnosti. Stvaranje iluzije trodimenzionalnog svijeta na dvodimenzionalnoj podlozi i tra\u017eenje idealnog na\u010dina te reprezentacije proganjalo je umjetnike i stvaralo ukus tog vremena. Giorgo Vasari (1511. – 1574.) u svom djelu \u201eLe Vite\u201c pi\u0161e kako je Paolo Uccello (1397. – 1475.) no\u0107i provodio studiraju\u0107i i tra\u017ee\u0107i idealnu perspektivu. Toliko je time bio zaokupljen da je zanemario sve svoje narud\u017ebe i \u017eivio u krajnjoj bijedi. Osnovne karakteristike umjetni\u010dke prakse, zapravo uvjeti koje su postavljali autoriteti pred umjetnike u razdoblju od renesanse do realizma, jesu sublimnost sadr\u017eaja, idealizirana ljepota u smislu reprezentacije pojavnosti i iluzija trodimenzionalnosti. Ovi zahtjevi koji su postavljani pred umjetnike istovremeno su utjecali na teoriju umjetnosti i na rasprave o prirodnoj i umjetni\u010dkoj ljepoti te o va\u017enosti jedne naspram druge. Iz tih esteti\u010dkih rasprava dalo bi se zaklju\u010diti kako je razlika izme\u0111u umjetni\u010dke ljepote i prirodne ljepote u nepredvidivosti i nesvrsishodnosti prve u odnosu na savr\u0161enu logi\u010dnost i opravdanost druge.<\/p>\n\n\n\n Prirodno, i u svojoj najsavr\u0161enijoj ljepoti, ne sadr\u017eava umjetni\u010dku vrijednost , prirodno je stvoreno univerzalnom logikom, ono je objektivnost li\u0161ena ljudskih emocija i uzvi\u0161eno u svojoj savr\u0161enosti, ali nije umjetnost, umjetnost postoji samo kao djelo \u010dovjeka. Ovakvo promi\u0161ljanje je na tragu Kantovog (1724. – 1804.) \u010duvenog, kako ga je sam nazvao, \u201eKopernikanskog obrata\u201c, kada je te\u017ei\u0161te spoznaje premjestio s objekta na subjekt. Isto tako i Johann Gottieb Fichte (1762. – 1814.), utemeljitelj njema\u010dkog filozofskog monizma i nastavlja\u010d Kantove estetike, postavlja ovu tezu u centar svoje estetske misli: \u201e<\/em>Duhovni svijet lijepog nalazi se u samom \u010dovjeku i nigdje drugdje, lijepa umjetnost uvodi \u010dovjeka u njega samog\u201c. <\/p>\n\n\n\n Ako je umjetni\u010dko djelo materijalizacija ideje, \u0161to je u osnovi conditio sine qua non<\/em>, ono je posljedica umjetnikovih te\u017enji prema uobli\u010davanju cijelog spektra utjecaja pod kojima se podrazumijevaju duhovne, intuitivne, iskustvene, racionalne i sve kreativne snage individualnosti. Me\u0111utim, umjetni\u010dko djelo kao ne\u017eiva stvar ne mo\u017ee sadr\u017eavati u sebi vrijednosti kao \u0161to su duhovnost i emotivnost, ono mo\u017ee sadr\u017eavati samo stimulanse koji svojim djelovanjem na promatra\u010da pobu\u0111uju takve reakcije. Dakle, duhovno i osjetilno uvijek se nalaze u subjektu.<\/p>\n\n\n\n Na\u010din vrednovanja umjetni\u010dkog djela, u smislu \u0161to racionalnijeg i realnijeg prikazivanja pojavnosti, umjetni\u010dka je teorija i kritika napustila u prvoj polovici 19. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n To je jedna od klju\u010dnih pobjeda umjetnosti na njenom putu k apsolutnoj slobodi jer upravo kretanje ka \u0161to savr\u0161enijem, realnijem i racionalnijem prikazivanju zbilje jest i put prema neumjetnosti. Iz toga bi slijedilo da je imperativ objektivnog naturalizma teror racionalnog naspram osjetilnog, a da tendencija ka savr\u0161enoj iluziji stvarnosti u kona\u010dnici minorizira autorsku individualnost te, bez obzira na realnu mogu\u0107nost prisutnosti cijelog spektra drugih vrijednosti, djelo nepovratno gubi na umjetni\u010dkoj vrijednosti i u kona\u010dnici gubi status umjetnine. Prema tome, razlozi postizanja \u0161to bolje i istinitije reprezentacije besmisleni su ili, kako to duhovito navodi Artur Coleman Danto (1924. – 2013.) u svojoj knjizi \u201ePreobra\u017eaj svakida\u0161njeg\u201c, pametnije bi bilo izbje\u0107i sav trud i muku oko stvaranja reprezentacije kreveta jednostavnim postavljanjem pravog kreveta na mjesto njegove reprezentacije.<\/p>\n\n\n\n Modernizam je u svakom pogledu najturbulentniji period u odrastanju vizualnih umjetnosti. Potpomognuti socijalnim potresima, doga\u0111aji u umjetni\u010dkoj praksi modernizma proizveli su potpuni zaokret kako u umjetnosti tako i u teoriji i filozofiji umjetnosti. Me\u0111utim, i pored svih radikalnih tendencija, ljudsko tijelo kao umjetni\u010dka inspiracija i tema \u017eilavo se odr\u017ealo i do danas.<\/p>\n\n\n\n Tematski projekt \u201e Corpus humanus\u201c apostrofira upravo ovu temeljnu kategoriju iz podru\u010dja likovne prakse s ciljem da autori ovoj tradicionalnoj temi pri\u0111u na suvremeni na\u010din, u potpunoj slobodi, kako izborom medija i tehnike tako i osobnog stila, izraza i metafore.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" SELEKTIRANI TEMATSKI PROJEKT HDLU-a ISTRE CORPUS HUMANUM OD AKTA DO PORTRETA, OD PORTRETA DO AKTA Akt (lat. aktus, \u010din ili<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":26773,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[100],"tags":[],"yoast_head":"\n