Emina Pr\u0161i<\/em>\u0107<\/em> se jednako tako oku\u0161ala u voditeljskom poslu, glumi, sinkronizaciji, poslovnim programima pa <\/em>\u010d<\/em>ak i pjevanju, ono \u0161to joj najvi\u0161e ide jest pisanje- to je njezin dar koji posjeduje!<\/em><\/p>\n\n\n\n Knjiga, stranice koje imaju svoj poseban miris pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu<\/strong>\u0107<\/strong>nosti. Stranice na kojima pri<\/strong>\u010d<\/strong>e <\/strong>\u010d<\/strong>ine epohu ne<\/strong>\u010d<\/strong>ijeg \u017eivota ili \u017eivljenja op<\/strong>\u0107<\/strong>enito. \u0160to je za vas knjiga?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je rekao Harlod Bloom : \u201e\u010citanje je jedno veliko zadovoljstvo koje vam omogu\u0107uje samo\u0107a.\u201c Knjiga za mene je s jedne strane zabava a s druge strane terapija, opu\u0161tanje i mir. Knjiga mi dopu\u0161ta da putujem na mjesta na kojima nikada nisam bila. Ona je \u010desto moj prozor u svijet. Knjige su znanje i spoznaja. \u010citatelji \u017eive stotine \u017eivota prije smrti, a \u010dovjek koji ne \u010dita (uglavnom) samo jedan.<\/p>\n\n\n\n Ljubav prema pisanju otkrivena je kada ? Po\u0161to ste ve<\/strong>\u0107<\/strong>javnosti poznati u medijskom svijetu, oku\u0161ali ste u glumi, sinkronizaciji, voditeljskom poslu, poslovnim programima itd\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n\n Oduvijek sam voljela zapisivati svoje misli. Ve\u0107 kao teenager pisala sam dnevnike, koje i danas \u010duvam. Papir trpi sve. Pisanje je razgovor s drugom svijesti, poma\u017ee da bolje dopre\u0161 do sebe i \u010desto puta prona\u0111e\u0161 odgovore. Pisanjem posebno mo\u017ee\u0161 promotriti svoje misli i osje\u0107aje .Po\u010detak mojeg ozbiljnijeg pisanja vezan je uz poznanstvo s Ivanom \u0160e\u0161o, koautoricom knjiga ali se naslanja i na moje akademsko znanje i potrebu da se kao osoba dodatno razvijam i u\u010dim. <\/p>\n\n\n\n \u0160to je vrlo va\u017eno znati prije negoli osoba po\u017eeli napisati knjigu te ju javno prenese <\/strong>\u010d<\/strong>itateljima? Naravno svatko ima svoj \u017eanr kad je rije<\/strong>\u010d<\/strong> o knjigama\u2026 Me<\/strong>\u0111<\/strong>utim svaka je korisna za pone\u0161to da otkrijemo, nau<\/strong>\u010d<\/strong>imo, znamo\u2026 kakvo Vi kao spisateljica gledate na to?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pisanje nije i ne bi trebalo biti rezervirano samo za pisce.Kada sam napisala svoju prvu knjigu , nisam razmi\u0161ljala o tome da \u0107u imati izdava\u010da i da \u0107e knjiga biti javno dostupna. Imala sam samo potrebu za pisanjem. Potrebu da ne\u0161to izgovorim na glas, da misli preto\u010dim na papir i prenesem iskrenu emociju koju sam osje\u0107ala kada sam pisala. Kada ka\u017eu da treba plesati kao da te nitko ne gleda, pjevati kao da te nitko ne \u010duje, voljeti kao da nikada nisi bio povrije\u0111en\u2026ja bih se nadovezala, pi\u0161i bez optere\u0107enja prema \u010ditateljima. Sve \u0161to radimo u \u017eivotu trebamo prvenstveno raditi prvo zbog sebe bez kalkulacija. Pokreta\u010d za djelovanjem u \u017eivotu trebala bi biti iskrena emocija .Mene danas raduje da na\u0161e knjige slu\u017ee ljudima , da \u0107u ostaviti pisani trag iza sebe i uspomenu za svoju k\u0107er.<\/p>\n\n\n\n Koliko privatan \u017eivot utje<\/strong>\u010d<\/strong>e na misli, u koje vrijeme naj<\/strong>\u010d<\/strong>e\u0161<\/strong>\u0107<\/strong>e pi\u0161ete? Ujutro za vrijeme nekih slobodnih dana ili ipak uve<\/strong>\u010d<\/strong>er kada je manje-vi\u0161e ti\u0161ina te sve obaveze stanu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Da bih pisala moram imati odre\u0111eni okida\u010d. On nu\u017eno nije samo vrsta iznerviranosti nego i odre\u0111eni poticaj \u017eivotne spoznaje kako se razvijam i u\u010dim, da ne ka\u017eem starim .<\/p>\n\n\n\n Na po\u010detku maj\u010dinstvo nije ostavljalo dovoljno vremena za privatni prostor i samo\u0107u tako da sam stvarala dok je k\u0107er popodne spavala. Onda kada su svi savjetovali da se i ja odmaram, ja sam htjela pisati. Samo tako sam mogla biti autenti\u010dna jer sve napisano je vi\u0161e manje iz epicentra doga\u0111anja. S odmakom bi se intenzitet emocija \u201eizlizao\u201c. <\/p>\n\n\n\n Svakako mi treba samo\u0107a i da me ne prekidaju kada se misli krenu \u201eizlijevati\u201c na papir.<\/p>\n\n\n\n Kada do\u0111e vrijeme da napi\u0161em knjigu, obuzme me odre\u0111eno uzbu\u0111enje i ne mogu prestati. Postanem opsjednuta.<\/p>\n\n\n\n Pisac stvara, kreira ne\u0161to \u0161to je njemu zna<\/strong>\u010d<\/strong>ajno, koliko je vas u va\u0161im knjigama?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kroz napisane re\u010denice u knjizi iznosim i vlastite stavove, misli, promi\u0161ljanja i unutarnje dileme. Jednako tako oslu\u0161kujem ljude oko sebe i njihova previranja. Na\u0161e knjige su isprepletene na\u0161im iskustvima ali i iskustvima ljudi koje nas okru\u017euju, Svakodnevnica je uvijek najve\u0107a inspiracija kao i me\u0111uljudski odnosi o kojima ovisi na\u0161a sre\u0107a. Upravo zbog toga najvi\u0161e u knjigama, na razumljiv i jednostavan na\u010din, progovaramo o \u017eivotnim temama te ne nudimo instant gotova rje\u0161enja ”self help” priru\u010dnika nego pru\u017eamo razumijevanje i poja\u0161njavamo odre\u0111ene situacije.<\/p>\n\n\n\n \u017divot danas\u2026 Pogled na svijet gdje su tama i svijetlo postali borba izme<\/strong>\u0111<\/strong>u dobra i zla na svakodnevnoj bazi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ka\u017eu da bi trebali i\u0107i u korak s vremenom ili \u0107e nas vrijeme pregaziti. Isto tako ka\u017eu kada krenemo pri\u010dati kako je nama bilo nekada i kako se svijet mijenja na lo\u0161ije da starimo.<\/p>\n\n\n\n Nedavno sam dobila knjigu Hans Rosling \u201eFaktologija\u201c, deset razloga za\u0161to pogre\u0161no vidimo svijet i za\u0161to je sve mnogo bolje nego \u0161to mislimo. Knjiga koja ulijeva nadu o mogu\u0107nostima napretka ako uva\u017eavamo \u010dinjenice ispred predrasuda. Knjiga se o\u0161tro suprotstavlja pesimistima a ja sam po prirodi uvijek bila vje\u010diti optimist. I ne mislim da je jedno ispravno a drugo nije, nego jednostavno meni takav stav kroz \u017eivot slu\u017ei. <\/p>\n\n\n\n Ne gledam \u017eivot kroz borbu, nego odre\u0111ene izazove, i biram biti dio rje\u0161enja ne problema. \u010cinjenica je da \u017eivimo u svijetu u odre\u0111enoj iluziji sigurnosti a zapravo smo podre\u0111eni prirodi, elementarnim nepogodama, potresima itd..<\/p>\n\n\n\n I zato biram \u017eivjeti ovdje i sada, iskoristiti najbolje \u0161to mogu od onoga \u0161to imam, ne odga\u0111ati \u017eivot svjesna njegove prolaznosti, i maksimalno izbjegavati uvjerenja, vijesti koja mi ne slu\u017ee a stvaraju nemir ili pritisak. Ne mislim da je zlo\u0107a ja\u010da od dobrote samo je \u010desto puta glasnija. Lo\u0161a vijest je da \u0107e je uvijek biti , dobra vijest je da mo\u017eemo birati sadr\u017eaj kojim \u201epunimo\u201c glavu.<\/p>\n\n\n\n Charles Bukowski je bio pisac koji je svoj \u017eivot ispisao u stranice svojih knjiga, isprva obi<\/strong>\u010d<\/strong>an <\/strong>\u010d<\/strong>ovjek primio se pisa<\/strong>\u0107<\/strong>eg stroja i ostavio naslje<\/strong>\u0111<\/strong>e iza sebe a njegovi citati su i dan danas ne\u0161to s <\/strong>\u010d<\/strong>ime se velika ve<\/strong>\u0107<\/strong>ina nas mo\u017ee poistovjetiti, meni nekako najdra\u017ei citat je <\/strong>,,Volim osamljene, druga\u010dije, one koje vi nikada ne biste ni upoznali. One izgubljene, zaboravljene, lude, jebeno otka\u010dene\u2026 One s goru\u0107om du\u0161om.”<\/em><\/strong> <\/em><\/strong> Ludost i istina su spoj savr\u0161enstva kada je rije<\/strong>\u010d<\/strong> o pisanju, pogotovo ako je pisac spreman na sve da u<\/strong>\u0111<\/strong>e u duboke pore \u017eivota surovih i jakih ljudi. \u0160to Vi ka\u017eete na to?<\/strong><\/p>\n\n\n\n I sada bih se vratila na moj raniji odgovor kako pisanje nije i ne bi trebalo biti rezervirano samo za pisce, jer postaje\u0161 pisac onda kada krene\u0161 pisati a ako ne krene\u0161 pisati kako misli\u0161 postati pisac?<\/p>\n\n\n\n Svi umjetnici su, usudila bih se re\u0107i, pomalo luckasti. Ljudi koji se nisu trudili, svim silama, uklopiti u masu nego su se usudili biti druga\u010diji. Ljudi kojima nije bilo va\u017eno ho\u0107e li se svidjeti drugima nego im je bilo puno va\u017enije da se sebi svi\u0111aju. Takvi ljudi riskiraju da budu usamljeni i da ih nazivaju ,za vremena njihova \u017eivota, \u010dudacima. Takvi ljudi naj\u010de\u0161\u0107e mijenjaju svijet i ostavljaju umjetni\u010dka ili znanstvena bogatstva iza sebe. U svakoj ludosti ima i barem malo istine. Ako bi se vizionari dr\u017eali isklju\u010divo istine i \u010dinjenica onda ne bi zakora\u010dili nikada izvan granica mogu\u0107nosti, a upravo takvi svijetu trebaju, oni koji \u0107e vjerovati da postoji jo\u0161 ne\u0161to vi\u0161e i tragati dalje za novim istinama. Volim ljude koji se usude biti, koji \u017eivotu daju smisao a ne \u010dame \u010dekaju\u0107i da im netko ka\u017ee \u0161to je smisao \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n U tom raspolo\u017eenju , mogla bih zavr\u0161iti ovaj razgovor njegovim genijalnim citatom: \u201ePre\u010desto se ljudi \u017eale da nisu ni\u0161ta u\u010dinili sa svojim \u017eivotima i onda \u010dekaju da im netko ka\u017ee da to nije tako\u201c.<\/p>\n\n\n\n Svaki pisac nije postao pisac ve<\/em>\u0107<\/em> taj jedinstven dar nosi u sebi. Emina je svakako posebna i druga<\/em>\u010d<\/em>ija, jer pisati zna<\/em>\u010d<\/em>i biti umno unesen u realnost, ma\u0161tu pa kad -kad i vrtlog emocija koji pisca ponukaju da zbog istih postane izvrstan!<\/em><\/p>\n\n\n\n Emina Pr\u0161i<\/em>\u0107<\/em> je svoje misli preto<\/em>\u010d<\/em>ila u djelo, a to nije nimalo lako.<\/em><\/p>\n\n\n\n Pisci se daju u svako djelo, svaka emocija biva preto<\/em>\u010d<\/em>ena poput boja na platnu, a na kraju prave i iskrene emocije pisane na papiru postanu remek djelo. <\/em><\/p>\n\n\n\n Pisanje osloba\u0111a, to je vrsta umjetnosti, po mom mi\u0161ljenju \u010dak nadnaravne jer misli itekako vode du\u0161u a du\u0161a zapravo vodi rije\u010di. U njenom slu\u010daju, mnogo toga \u0107e tek biti opisano, zapisano i izre\u010deno.<\/em><\/p>\n\n\n\n Pi\u0161e: Sonja Sabol Po struci diplomirani odgojitelj, svijetla reflektora i pozornice tako\u0111er joj nisu strana. Emina Pr\u0161i\u0107 se jednako tako oku\u0161ala u voditeljskom poslu,<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":31172,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[343,1],"tags":[],"yoast_head":"\n![\"\"](\"http:\/\/pulskasvakodnevnica.com\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/nedostaje-knjiga.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/pulskasvakodnevnica.com\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/3D-naslovnica-LJBBS.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/pulskasvakodnevnica.com\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/011.jpg\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/pulskasvakodnevnica.com\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/bajka-naslovnica.jpg\")