Foto: Boris Vincek<\/p>\n\n\n\n
Udruga Metamedij i galerija Novo organizirali su predstavljanje publikacije \u201eIzmisliti prostor: fragmentarna mapa (inovativnih) suvremenih kulturnih i umjetni\u010dkih praksi u Istri nakon 2000.\u201c koje je odr\u017eano u petak, 16. velja\u010de u pulskoj galeriji Novo. Kao \u0161to je na po\u010detku prezentacije kazala moderatorica Marijeta Bradi\u0107, rije\u010d je o rezultatu projekta koji je od 2020. godine provodila udruga Metamedij u suradnji s kustosicom Brankom Ben\u010di\u0107. Na predstavljanju su osim nje govorili i Matija Debeljuh, Marino Jurcan, Mladen Lu\u010di\u0107, Robert Pauletta i Tina \u0160irec D\u017eodan. Sama publikacija sastoji od tekstova nastalih u sklopu istra\u017eivanja subjekata (organizacija, festivala, manifestacija, umjetnika i kulturnih djelatnika) koji su djelovali u Istri 2000-ih u podru\u010dju suvremenih, inovativnih umjetni\u010dkih praksi.<\/p>\n\n\n\n
– Tekstovi su preoblikovani transkripti intervjua koje su provodile na\u0161e vanjske suradnice Marta Baradi\u0107, Sabina Softi\u0107, Ana Forna\u017ear i kolega iz udruge Metamedij Boris Vincek. Osim intervjua ovu publikaciju uokviruju i stru\u010dni tekst Branke Ben\u010di\u0107 koja kontekstualizira cijelo istra\u017eivanje i tekst Miljenke Buljevi\u0107 na kraju, koja se osvrnula na potrebu bilje\u017eenja, dokumentiranja i arhiviranja ovakvih praksi nezavisne kulture, kazala je Bradi\u0107 i predstavila govornike te predala rije\u010d Branki Ben\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Ona se zahvalila svima uklju\u010denima koji su prihvatili njenu ideju da poku\u0161aju usmenom predajom osvje\u017eiti sje\u0107anja i zabilje\u017eiti \u0161to se u tom periodu de\u0161avalo pogotovo u tom trenutku kada im se organizacijski sustav koji se ti\u010de galerija po\u010deo raspadati pred o\u010dima.<\/p>\n\n\n\n
– Iako se moje poglavlje zove kontekst \u2013 pravi je kontekst da ga zapravo nije bilo. Upravo je njegovo stvaranje ono \u0161to je dalo naslov ovoj publikaciji \u2013 Izmisliti prostor \u2013 jer smo kroz na\u0161 rad kr\u010dili prostor za suvremenu umjetnost. Mislim da je u tom trenutku nestajanja tog va\u017enog prostora MMC-a Luka bilo va\u017eno osvrnuti se na cijeli taj kulturni krajolik u Puli, ali i \u0161ire u Istri, kazala je Ben\u010di\u0107. Bradi\u0107 je potom upitala Paulettu da se osvrne na period od 80-ih do prvog desetlje\u0107a 2000-ih \u2013 odnosno koji su prostori u tom kontekstu bili va\u017eni i presudni te koje bi inicijative istaknuo.<\/p>\n\n\n\n
Pauletta je odgovorio da se o 80-im dosta pisalo tako da je taj period poznat.<\/p>\n\n\n\n
– Rekao bih da je taj novi val, kako glazbeni tako i dru\u0161tveni, s nekim pozitivizmom i optimizmom koji je nastupio u na\u0161im krajevima preliven iz centara do nas u Pulu i provinciju. Tako smo cijela jedna generacija koji smo srednju \u0161kolu zavr\u0161ili kod karizmati\u010dnog prof. Obrovca, nakon fakulteta koje smo zavr\u0161ili u Firenci, Veneciji, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Ljubljani\u2026 taj duh dru\u0161tvenog aktivizma preselili u Pulu. Stvorila se kriti\u010dna masa obrazovanih umjetnika koji su mogli osnovati HDLU \u2013 odnosno organizaciju koja \u0107e zastupati na\u0161e interese. Tada je u 80-ima HDLU bio pokreta\u010dka snaga vra\u0107anje umjetnosti u \u017eivot grada. Osim HDLU- postojao je Salon koji se nalazio u Opatijskoj ulici koju je vodio gospodin Oto \u0160irec i to je bila jedina galerija koja je djelovala od 70-ih do poslije 80-ih. Ne\u0161to kasnije su se unutar gradske pala\u010de otvorile galerije Capitolium i Diana. Salon je tada funkcionirao kao \u0161to danas funkcionira MSUI. Naprosto je bio ondje da formalno bude, zastupljen na \u017ealost sa samo jednim \u010dovjekom i unutar ograni\u010denog manevarskog prostora. Ono \u0161to osobno pamtim i \u0161to je oblikovalo mene i moju generaciju su bile neke vrlo zna\u010dajne izlo\u017ebe \u2013 izlo\u017eba crte\u017ea Antuna Motike, izlo\u017eba Ede Murti\u0107a iz zrele faze 70-ih godina te izlo\u017eba pokojnog Rubija koji je tada predstavio s jednim konceptualnim radom \u2013 intervencijom u prostoru, kazao je Pauletta.<\/p>\n\n\n\n
On je dodao da je HDLU od po\u010detka nai\u0161ao na dobar prijem \u2013 bio je dru\u0161tveno prihvatljiv, a \u010dlanovi su bili socijalno osvije\u0161teni i djelotvorni. Radili su mnoge akcije, aukcije, donacije i sli\u010dne stvari, a za uzvrat su dobivali boje, prostore itd.<\/p>\n\n\n\n
– HDLU je prvu malu galeriju u 80-ima imao u Kandlerovoj ulici, zatim smo se selili u kazali\u0161te i koristili se galerijom Vincent iz Kastva, potom smo se preselili u Water gallery u Robnoj ku\u0107i, a tek negdje 2000. godine je HDLU-u ustupljen prostor koji je poslije postao MMC Luka. U to vrijeme, na koncu 90-ih godina, HDLU je bio vrlo aktivan i otvoren \u2013 po\u010deo je sura\u0111ivati s povjesni\u010darima i kriti\u010darima umjetnosti koji su dolazili iz Zagreba ili iz ve\u0107ih sredina. To je za HDLU bio jedan veliki poticaj i tada je svoj zenit dosegao s izlo\u017ebom koja se zvala \u201eIskorak\u201c i koja je ozna\u010dila kvalitetniji i po\u0161teniji odnos umjetnika prema vlastitom radu, prisjetio se Pauletta. On je dodao da se u 80-ima kultura odvijala i u kafi\u0107ima kao \u0161to su Dok i Sax i koji su bili dru\u0161tveno \u017eari\u0161te mladih. Ono \u0161to je tako\u0111er bilo va\u017eno u tom periodu je O\u0161tarija Tours Francija Bla\u0161kovi\u0107a koju su umjetnici pratili s plakatima i ostalim materijalima.<\/p>\n\n\n\n
– \u0160to se MMC-a Luke ti\u010de htio bih samo re\u0107i da sam bio pet godina njen voditelj i jedna od mojih primarnih zada\u0107a bila je stvoriti dokumentaciju onoga \u0161to se tamo zbivalo. Ono \u0161to mi je \u017eao jest \u0161to je nakon ukinu\u0107a iz MMC-a nestala dokumentacija, kazao je Pauletta.<\/p>\n\n\n\n
Ben\u010di\u0107 se nadovezala i ustvrdila da su vrata MMC-a bila otvorena za rad mladih pa je i ona svoje prve izlo\u017ebe radila u tom prostoru, a ponajvi\u0161e ciklus izlo\u017ebi Cinemaniac.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Bilo je to mjesto u kojem smo se u\u010dili o javnim potrebama u kulturi, o pisanju natje\u010daja, planiranju i projektiranju. Govorim iz pozicije uvodni\u010dara, ali i sudionika tih vremena koji je u tom prostoru napravio 60-ak izlo\u017ebi i u ovom trenutku mogu re\u0107i da je \u0161teta od zatvaranja tog prostora nemjerljiva, zaklju\u010dila je Ben\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Mladen Lu\u010di\u0107 je u svom govoru naveo da je ba\u0161 krajem 90-ih godina \u010de\u0161\u0107e po\u010deo dolaziti u Istru i zatekao tu scenu koju su opisali Ben\u010di\u0107 i Pauletta.<\/p>\n\n\n\n
– Ona je postojala, ali nije bila organizirana \u2013 bila je dosta sporadi\u010dna i evidentno su nedostajale neke stvari koje su se tijekom vremena poku\u0161ale u\u010diniti. Istra je imala jedan problem, a to je da je od 50-ih godina stagnirala \u2013 bila je kao Sputnik, pratilac onih glavnih doga\u0111anja koji su se de\u0161avali u centrima kao \u0161to su Zagreb, Split i Rijeka. Mislim da se krajem 90-ih desio taj jedan pomak kada je stasala jedna nova generacija \u010diji su prethodnici bili Pauletta, \u0160umonja, \u010caki\u0107, Sardoz i ekipa koja je probila U\u010dku pa je poja\u010dan interes iz ostalih krajeva Hrvatske prema onom \u0161to se de\u0161avalo u Istri. To je ta ekipa u kojoj su bili \u0160ari\u0107, Debeljuh i drugi umjetnici koji su krenuli s novim medijima. To je u Zagrebu bilo dobro prihva\u0107eno, a ja sam tada dosta radio skupnih izlo\u017ebi na koje sam ih pozivao. Nadalje tada se pojavio i Labin Art Express kojem sam 1992. godine organizirao prvo slu\u017ebeno predstavljanje u MSU-u. Tada je krenula i tzv. izvaninstitucionalna scena, a Dean Zahtila je bio jedan od prvih koji je sku\u017eio pri\u010du i odmah upregnuo europske fondove te temeljito i sustavno vodio tu udrugu i dosta je uspio, a da mu je uspio i Podzemni grad tko zna gdje bi mu bio kraj. Da se vratim na pri\u010du 90-ih, u Istri nije mnogo toga funkcioniralo na na\u010din kako je to funkcioniralo 2000-ih koje su po mom sudu bile najproduktivnije, najja\u010de i najbolje te da je ono \u0161to danas imamo spu\u0161teno znatno ispod te matrice \u2013 kao \u0161to nema MMC-a Luke koja je bila fenomenalna, MSUI koji je zami\u0161ljen na jedan na\u010din, a funkcionira na drugi pa ne mo\u017ee pratiti sve \u0161to mora. Dvoje zaposlenih ljudi je za jedan muzej smije\u0161no, no za op\u0107e pitanje tog muzeja trebala bi jedna zasebna tribina. Kulturna je sramota da se jedna institucija otvori i da nitko o njoj ne brine. U zagreba\u010dkom MSU-u gdje sam bio kustos uspio sam organizirati izlo\u017ebe Silva \u0160ari\u0107a, Alena Flori\u010di\u0107a i \u0110anina Bo\u017ei\u0107a te \u0161to mi je bilo posebno drago – \u0160ikuti Machine, kazao je Lu\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Tina \u0160irec D\u017eodan pri\u010dala je o projektu Ars Attack u kojem je sudjelovala, koji je bio njegov cilj i za\u0161to se ugasio nakon nekoliko izdanja.<\/p>\n\n\n\n
– Radilo se o ideji koja je imala puno potencijal, a inicijatorica cijelog projekta bila je Gorka Ostoji\u0107 Cvajner. Prvi Ars Attack je bio 2002. godine, dakle prije vi\u0161e od 20 godina, a krajnja ideja je bila da se prije svega napravi baza podataka koja bi se bavila studentima likovnih akademija. Morali smo se ograni\u010dit s kojim godi\u0161tem \u0107emo se baviti i odabrali smo studente koji su sa studijem po\u010deli 90-ih godina. Na sva ta \u010detiri Ars Attacka radile smo Gordana Trajkovi\u0107, Mara Vuji\u0107, Alina Carli i ja. Mi smo netom diplomirale, a Gorka nam je bila mentor u projektu jer je osnovna ideja bila da sve rade mladi. Samo istra\u017eivanje, obradu svih podataka izlo\u017ebe tekstove i sve ostalo u kustoskom smislu smo radile nas \u010detiri. Proces je dugo trajao, a uvjet je bio da se radi o studentima s podru\u010dja Istarske \u017eupanije koji su studirali diljem Europe, kazala je \u0160irec D\u017eodan i dodala da je nakon stvaranja baze podataka zada\u0107a bila prezentirati radove studenata izlo\u017ebom i katalogom. Tada se pozvalo i mlade dizajnere da sudjeluju u projektu pa je vizualni identitet prvo napravio Goran Veli\u0107, a kasnije se uklju\u010dila Sonda. Projekt je kasnije trebao biti bijenalan s tematskim izlo\u017ebama, no odr\u017eane su jo\u0161 samo dvije. Ona je ustvrdila da je projekt stao zbog nekih razloga koji su bili nepredvidljivi, a izme\u0111u ostalog i zbog zdravstvenih problema mentorice te da bi bilo dobro ovakvu ili sli\u010dnu inicijativu ponoviti.<\/p>\n\n\n\n
Matija Debeljuh je za po\u010detak istaknuo da jedan od rijetkih koji se sa studija u Splitu vratio u Istru i da mu se svi\u0111alo ono \u0161to se u Puli zbivalo.<\/p>\n\n\n\n
– Mi smo bili ti studenti koji su se vratili ne bi li s na\u0161im idejama i vizijama o umjetnosti mogli pokazati \u0161to smo nau\u010dili i stasat kao umjetnici. Kasnije se kroz godine kod mene pojavila ta potreba da u mjestu iz kojeg jesam \u2013 Vodnjan \u2013 pokrenem ono \u0161to danas zanate kao Apoteku – prostor za suvremenu umjetnost. Intencija je bila stvoriti slobodan prostor u kojem \u0107e se mo\u0107i ra\u0111ati umjetnost. \u0160to se suradnje s institucijama ti\u010de, mi smo kao splitski studenti s na\u0161im video radovima imali uspjeha u Zagrebu pa je to nekako do\u0161lo i do Istre. Taj feedback je bio va\u017ean za daljnju suradnju po nekim projektima i izlo\u017ebama, suradnja s MMC-om Luka, zatim Sajam knjige koji je pokrenuo festival Polis Jadran Europa. Glavna ideja je bila da se desi suradnja me\u0111u nama umjetnicima \u2013 ne samo vizualnim jer je bilo tu i performera, plesa\u010da, glazbenika i redatelja. Po mom sudu, tada kao fri\u0161ko diplomirani umjetnik, vidio sam da se razvija ta suradnja, a tu moram spomenuti i Zavi\u010dajni muzej u Rovinju koji je tada radio meni zanimljive projekte, kazao je Debeljuh.<\/p>\n\n\n\n
Moderatorica Bradi\u0107 je potom od Marina Jurcana htjela doznati koja je va\u017enost Rojca te o prepletanju glazbene scene i umjetnosti novih medija.<\/p>\n\n\n\n
– Prvo \u0107u o ispreplitanju glazbene scene s umjetni\u010dkom jer je prethodila Rojcu, a dobro se sje\u0107am Jeseni u Doku kad je meni Pauletta bio ve\u0107 etablirani umjetnik, a ja kao srednjo\u0161kolac sam svirao u garage bandu s ekipom iz Spoonsa. Osnivanje udruga u 90-ima u Puli dolazila je iz potrebe za organizacijom glazbenih doga\u0111aja koji su imali i popratne sadr\u017eaje. Nakon uspje\u0161nih Jeseni u Doku, Dra\u017een Maji\u0107 je pokrenuo program Paradise City i neke druge programe u Uljaniku koji su isto kombinirali alternativnu glazbu i predstavljanje umjetnika. \u010cini mi se da je to potaknulo ekipu iz Art & Musica koji su naglasak stavili na strip kulturu, grafite i skateboarding te sve \u0161to je vezano za urbanu kulturu mladih, a paralelno s time i Monte Paradiso festival. Mi smo negdje 1999. organizirali prvi Media Mediterranea festival i sva ta mre\u017ea poznanstava, ljudi, infrastrukture i know-howa<\/em> nam je i omogu\u0107ila da pokrenemo tu prvu ediciju. Sve te prve festivale smo organizirali u biv\u0161im vojnim zonama koje su tada bile zapu\u0161tene – od Marlere i \u0160i\u0161ana, preko Valelunge i Monumenta sve do Barbarige. Osim pre\u017eivljavanja u organizaciji tako velikih poduhvata podizanja festivala u prostorima koji za to nemaju uvjete nije nam bila namjera niti smo tada imali potrebu sura\u0111ivati s nekim ustanovama. Uz te glazbene programe imali smo suradnje s VJ umjetnicima koji su tada radili u Flashu u kojem su se radile i web stranice, kazao je Jurcan.<\/p>\n\n\n\n On je dodao da su udruge u Puli su u tom vremenu bile fokusirane na organizaciju doga\u0111aja dok su one u Zagrebu bile vi\u0161e anga\u017eirane u svom antire\u017eimskom stavu.<\/p>\n\n\n\n – Kasnije smo se svi povezali kroz Clubture koji je doprinio u smislu razmjene informacija i poznavanja scene u drugim gradovima. Sam ulazak u Rojc je omogu\u0107io da se taj know-how<\/em> pro\u0161iri i da se stvori neka infrastruktura koja je mo\u017eda potaknula neku slijede\u0107u generaciju festivala kao \u0161to je bila FoPA ili rad Pulske grupe te AntiFa festival u organizaciji Monte Paradisa. Mi smo pokrenuli MMlab koji i danas djeluje kao program i koji smo provodili u sklopu na\u0161eg kluba gdje smo imali filmske ve\u010deri, razne radionice, glazbene programe izlo\u017ebe itd., kazao je Jurcan.<\/p>\n\n\n\n Moderatorica Bradi\u0107 je za kraj sve sugovornike upitala koji je njihov pogled na dana\u0161nju scenu, kako ona izgleda u Puli i Istri te postoje li neke kolektivne inicijative ili svjedo\u010dimo svojevrsnoj fragmentaciji. Ben\u010di\u0107 je kazala da je va\u017eno sagledati koji nam je horizont i koja je mogu\u0107a perspektiva.<\/p>\n\n\n\n – U tom smislu \u017eelim vam \u010destitati na ovom prostoru jer mislim da je u\u017easno va\u017eno osvajanje novih prostora pogotovo za nove generacije. Isto tako, treba stvarati kontinuitet jer je Pula u stvari prostor totalnog diskontinuiteta kada se radi o vizualnim umjetnostima. Prave institucije nije bilo do osnivanja MSUI-a, a zbirka umjetnina Grada Pule jo\u0161 uvijek djeluje u okviru Upravnog odjela za kulturu Grada Pule. Prostor se razmrvio, ali mislim da je kulturna infrastruktura prili\u010dno razvijena. Samo radom, transferom znanja i dokumentiranjem ona mo\u017ee rasti tako da je jedini moj savjet svima onima koji tu rade i koji \u017eele privu\u0107i i razviti neku novu publiku i nove prostore znanja da moraju znati konceptualizirati i komunicirati ono \u0161to se radi. Situacija mo\u017eda je kriti\u010dna, ali dobra perspektiva mo\u017ee postojati, zaklju\u010dila je Ben\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n Pauletta je kazao da mu nedostaje vidjeti to \u0161to njegove kolege umjetnici u Puli sada rade.<\/p>\n\n\n\n – U kulturi su stvari nepredvidljive \u2013 vi mo\u017eete imati institucije, ali ako one ne funkcioniraju \u2013 uzalud. Kao \u0161to je Marino rekao, spontano se desilo da je bila Jesen u Doku koja se preselila u tvr\u0111ave, pa je do\u0161ao Rojc i na kraju smo svi zahvaljuju\u0107i Metamediji zavr\u0161ili u ovoj knjizi. \u017dao mi je za taj muzej u kojem su uprili\u010dene tri Tu Smo izlo\u017ebe i mislim da je to uz onaj Iskorak HDLU-a bile najvi\u0161e \u0161to je Pula mogla posti\u0107i. Stra\u0161no mi je \u017eao da je to bestraga nestalo, kazao je Pauletta.<\/p>\n\n\n\n Lu\u010di\u0107 je napomenuo da budu\u0107nosti uvijek ima te da ima mlade ekipe umjetnika za koje mo\u017eda jo\u0161 i ne znamo.<\/p>\n\n\n\n – Ono \u0161to znam je da scena postoji \u2013 uvijek je postojala kreativna manjina, a sada je samo pitanje koliko ta manjina u sebi ima snage da ne\u0161to izgura, jer situacija je takva od kada ja pamtim. Ni\u0161ta se nije promijenilo od kada sam po\u010deo raditi \u2013 nema novaca, par njih vu\u010de to na svojim le\u0111ima, jo\u0161 uvijek se \u010deka lova od ministarstva, gradova i \u017eupanija, ne znamo sami povu\u0107i pare, nema marketinga, porezna politika je takva kava je itd. O tome smo pri\u010dali ne znam koliko puta i nikakve koristi od svih tih pri\u010da, tekstova i svega ostalog, kazao je Lu\u010di\u0107. \u0160irec D\u017eodan se nadovezala na tu temu i pohvalila je rad galerije Novo s nadom da \u0107e privu\u0107i neku novu publiku koja \u0107e se u njoj dru\u017eiti. Sve galerije koje djeluju u Puli su ovisne o prora\u010dunskim novcima pa je rije\u010d u tome koliko je tko vje\u0161t u pisanju natje\u010daja.<\/p>\n\n\n\n Debeljuh je dodao da bi svi zajedno trebali vi\u0161e raspravljati i razgovarati te na ovakvim tribinama komunicirati probleme koji postoje i na koji na\u010din ih rije\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n – Sada smo tu u jednoj novoj galeriji i mislim da je to jedna super inicijativa koja me na neki na\u010din i podsje\u0107a na MMC Luku. Razmi\u0161ljaju\u0107i o tome, ali i o publikaciji koju ovdje predstavljamo, \u010dini mi se da smo na dobrom putu da stvari budu jo\u0161 bolje, kazao je Debeljuh.<\/p>\n\n\n\n Jurcan je tako\u0111er izrazio optimizam i naglasio da je u vremenima kada se Metamedij formirala kao udruga pro\u010delnik bio Eros \u010caki\u0107.<\/p>\n\n\n\n – Tada je isto postojala neka cancel culture<\/em> u smislu zabrane rave<\/em> doga\u0111aja i tehno glazbe op\u0107enito, pa nam je savjetovao da to ne radimo naokolo po tvr\u0111avama i da u Rojcu mo\u017eemo raditi \u0161to god \u017eelimo. To spominjem iz konteksta da mlade moramo pu\u0161tati da rade ono \u0161to oni \u017eele \u2013 i da pogrije\u0161e i da ih netko zabrani, da rade ono \u0161to ih je volja i da eksperimentiraju. Moramo stvoriti otvoreno okru\u017eenje, ne mora sve biti pristojno i politi\u010dki korektno ili estetski savr\u0161eno, kazao je Jurcan i spomenuo primjer kada je mla\u0111a ekipa u Rojcu htjela organizirati trap koncert koji bi privukao neku novu publiku, ali koordinacija im nije dala dozvolu za to. On je naglasio da ne smijemo ponavljati iste gre\u0161ke te pru\u017eiti priliku mladima da se doka\u017eu. Isto tako, izrazio je \u017eelju da se nastavi rad na ovakvoj vrsti istra\u017eivanja jer je publikacija \u201eIzmisliti prostor\u201c tek zagrebla povr\u0161inu svega onog \u0161to se doga\u0111alo od po\u010detka 2000-ih.<\/p>\n\n\n\n – Organizacije civilnog dru\u0161tva su podkapacitirane pa bi trebalo sura\u0111ivati i sa samim akterima, a mo\u017eda i sami financijeri prepoznaju taj segment kao dio neke va\u017ene arhive s obzirom da se radi o arhivi zajednice koja nije dovoljno obra\u0111ena, zaklju\u010dio je Jurcan.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Foto: Boris Vincek Udruga Metamedij i galerija Novo organizirali su predstavljanje publikacije \u201eIzmisliti prostor: fragmentarna mapa (inovativnih) suvremenih kulturnih i<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":42263,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[100,1,99],"tags":[],"yoast_head":"\n