Udruga Metamedij i galerija Novo pozivaju na otvorenje izlo\u017ebe ”Limit reprezentacije” Hrvoja Hir\u0161la koje \u0107e se odr\u017eati u \u010detvrtak, 11. travnja, u 20:00 sati u galeriji Novo na adresi Laginjina 7, Pula.<\/p>\n\n\n\n
Ova opse\u017ena izlo\u017eba predstavlja radove koji obuhva\u0107aju \u0161iroki spektar medija: od crte\u017ea i slika, preko video dokumentacije performansa te svjetlosne instalacije na bazi kvantne optike. Pojedina\u010dno, ovi radovi istra\u017euju razli\u010dite aspekte realnosti, percepcije i ljudskog iskustva. Zajedno, oni portretiraju odnos izme\u0111u prirodnog i tehnolo\u0161kog svijeta kao dva prividna polariteta, ali u stvarnosti neodvojiva segmenta na\u0161eg postojanja.<\/p>\n\n\n\n
Izlo\u017eba je dio \u0161ire teme “Limit reprezentacije” koju je umjetnik razvijao tijekom posljednjih pet godina, inspiriran istoimenim tekstom nastalim kao refleksijom na boravak u Max Planck Institutu.<\/p>\n\n\n\n
Tekst istra\u017euje granice reprezentacije kroz prizmu na\u0161ih osjetila i uma, nagla\u0161avaju\u0107i kako na\u0161a percepcija stvarnosti nije izravna, ve\u0107 je filtrirana kroz slojeve iskustva, evolucije i kognitivne obrade. Autor uvodi ideju da je vidjeti zapravo dodirivati, s obzirom na to da je promatranje, na kvantnoj razini, \u010din interakcije. Raspravlja o ograni\u010denjima ljudskih osjeta, koji primaju samo odre\u0111eni raspon elektromagnetskih valova, te postavlja pitanje mo\u017eemo li ”vidjeti” ono \u0161to je izvan granica na\u0161ih osjeta ili uma. Navodi da je reprezentacija istodobno poku\u0161aj i nemogu\u0107nost potpunog vi\u0111enja stvarnosti.<\/p>\n\n\n\n
\u201cKvantna domena pokazuje nam kakav je zapravo \u010din vi\u0111enja. To je \u010din dodira, u odre\u0111enom smislu agresivan \u010din, \u010din bombardiranja odre\u0111enog objekta fotonima ili drugim valovima. Da bismo ne\u0161to vidjeli, potrebno je odbiti milijarde \u010destica\/valova s povr\u0161ine objekta kako bi ih registrirali na\u0161i ure\u0111aji ili osjetila. Na neki na\u010din, na\u0161a realnost, ako je ne dodirujemo, ako s njom ne komuniciramo, ona se ne registrira za nas, nije tamo \u2013 ne postoji. Da bismo vidjeli nevi\u0111eno i nevidljivo, potrebna nam je neka vrsta reprezentacije. Nevidljivo je hipoteza, teorija, konstrukt koji jo\u0161 nije dokazan. Tek kad to doka\u017eemo, kad postane dio na\u0161eg uobi\u010dajenog iskustva, kona\u010dno to mo\u017eemo vidjeti.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Tekst razmatra ulogu umjetnosti u pro\u0161irenju na\u0161eg razumijevanja stvarnosti izvan neposrednog iskustva, postavljaju\u0107i umjetnost kao potencijalno sredstvo za doticanje nedodirljivog i nedosti\u017enog. Razmi\u0161ljanja o tehnologiji kao iluziji kontrole i kritika kulturnih narativa sugeriraju potrebu za transcendencijom postoje\u0107ih struktura kako bismo “vidjeli” izvan na\u0161e trenutne realnosti.<\/p>\n\n\n\n