Foto: Petra Tadi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Mariam Chachia: Moji ko\u0161mari su nestali, ali probudila sam se u no\u0107noj mori vlastite zemlje, gdje je budu\u0107nost zacrtana, a pro\u0161lost nepredvidiva<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n U opu\u0161tenoj i doma\u0107oj atmosferi pulskog Kluba-knji\u017eare Giardini 2, \u201ekao u nekom \u010dudnovatom stanu iz pro\u0161lih vremena u kojem se okupljaju umjetnici i pjesnici\u201c, a kako je to primijetio jedan od posjetitelja, sino\u0107 je, u srijedu 12. velja\u010de, prikazan gruzijsko-poljski dokumentarni film \u201e\u010carobna planina\u201c u re\u017eiji Mariam Chachia i Nika Voigta. Ovaj je program ostvaren u suradnji s alternativnom distribucijskom mre\u017eom dokumentarnih filmova KineDok koja okuplja mlade i anga\u017eirane redatelje Srednje i Isto\u010dne Europe, a nakon projekcije \u201e\u010carobne planine\u201c autori Mariam Chachia i Nik Voigt javili su se u\u017eivo iz Gruzije, gdje upravo snimaju dokumentarac o prosvjedima. S njima je o filmu, kao suptilnom ispreplitanju osobnog i intimnog te politi\u010dkih i dru\u0161tvenih pitanja, o pro\u0161losti i sada\u0161njosti Gruzije i drugim aktualnim temama, razgovarala Helena Vodopija, voditeljica Kluba-knji\u017eare Giardini 2.<\/p>\n\n\n\n Ona je posjetitelje i uvela u te\u0161ku i jezovitu, a opet kontemplativnu i na trenutke humoristi\u010dnu atmosferu \u201c\u010carobne planine, povezuju\u0107i dva citata iz kultnog romana \u201e\u010carobni brijeg\u201d Thomasa Manna koji je predstavljao jedno od polazi\u0161ta filma: \u201eU smrti ima ne\u010deg pobo\u017enog, smislenog i tu\u017eno lijepog, to jest duhovnog, i ne\u010dega posve druk\u010dijeg, upravo suprotnog, posve tjelesnog, posve materijalnog, \u0161to se ne bi moglo ozna\u010diti ni lijepim, ni smislenim, ni pobo\u017enim, pa \u010dak ni tu\u017enim. (\u2026.) Ipak, ponekad mislim da bolovanje i umiranje nije zapravo ni\u0161ta ozbiljno, da je to vi\u0161e neka vrsta dangube; ozbiljnosti ima, strogo uzev\u0161i, samo tamo dolje, u \u017eivotu\u201d.<\/p>\n\n\n\n Ovaj zna\u010dajan film, najavljen re\u010denicom \u201cDuhovi nerazrije\u0161ene pro\u0161losti, zvu\u010di poznato?\u201d, a koji je publika nagradila dugim pljeskom, prati redateljicu, naratoricu i protagonisticu filma Mariam Chachia, koja je i sama bolovala od tuberkuloze, te ve\u0107 sedam godina ima no\u0107nu moru o tome da je dr\u017ee visoko u planinama, usred \u0161ume, u staroj pala\u010di zvanoj Abastumani pretvorenoj u sanatorij, gdje izop\u0107eni \u017eive oboljeli od tuberkuloze. Kako bi prevladala svoj strah, jednoga dana odlazi posjetiti pala\u010du. Dok su radili na filmu, redatelji su shvatili da Abastumani ne samo da skriva malo dru\u0161tvo ve\u0107 tako\u0111er predstavlja Pandorinu kutiju gruzijske pro\u0161losti. Zgrada otkriva zaboravljenu, nikada ispri\u010danu pri\u010du, a duhovi pro\u0161losti razotkrivaju ne\u0161to mnogo zlokobnije od Mariamina ko\u0161mara: no\u0107nu moru cijele zemlje.<\/p>\n\n\n\n \u201cMoji ko\u0161mari su nestali, ali probudila sam se u no\u0107noj mori vlastite zemlje, gdje je budu\u0107nost zacrtana, a pro\u0161lost nepredvidiva\u201c, ka\u017ee autorica na kraju \u201e\u010carobne planine\u201c, \u010dije je snimanje po\u010delo 2014. a zavr\u0161eno 2023. te je film prikazan na brojnim festivalima.<\/p>\n\n\n\n Nakon projekcije filma, koji u snovitom ozra\u010dju suptilno balansira izme\u0111u intimnog i politi\u010dkog, Helena Vodopija je s redateljskim dvojcem Mariam Chachia i Nikom Voigtom, a koji su i bra\u010dni partneri, vodila razgovor o osobnim, knji\u017eevnim i politi\u010dkim polazi\u0161tima za stvaranje \u201e\u010carobne planine\u201c, o procesu snimanja i odnosu sa sugovornicima, o Gruziji nekad i danas.<\/p>\n\n\n\n Mariam Chachia je na pitanje o suo\u010davanju sa strahovima, a vezano uz ovogodi\u0161nju temu Kluba- knji\u017eare koja nosi naslov Strahovi dana\u0161njice, govorila o iskustvu iza kulisa: o emocionalnom procesu tijekom priprema i snimanja \u201e\u010carobne planine\u201c.<\/p>\n\n\n\n \u201eU vrijeme kada sam oboljela od tuberkuloze ta je bolest u Gruziji pre\u0161u\u0107ivana. Prisutna je stra\u0161na stigmatizacija ljudi oboljelih od tuberkuloze, kao i \u010dlanova njihovih obitelji, i bojala sam se o tome progovoriti. Do 2014. kada smo po\u010deli raditi na filmu \u0161utjela sam o tome i bila sam jedna od prvih pacijenata uop\u0107e koji su u Gruziji progovorili o tuberkulozi. Iskustvo snimanja ovog filma za mene je bilo iznimno va\u017eno jer mi je pomoglo da progovorim o svojoj tajni. Bio je to za mene proces suo\u010davanja s osobnim strahovima, ali i suo\u010davanje s pitanjima o dru\u0161tvu u kojem \u017eivim\u201c, kazala je Mariam Chachia.<\/p>\n\n\n\n Govore\u0107i o poveznicama filma \u201e\u010carobna planina\u201c s romanom \u201c\u010carobni brijeg\u201d Thomasa Manna, Nik Voigt, koji dolazi iz Velike Britanije, kazao je da s kultnim romanom film dijeli ime, koje je u engleskom prijevodu istozna\u010dno. Paralela se mo\u017ee povu\u0107i i s magijom planine i njenom atmosferom kao inspiracijom za pri\u010du koja nosi sna\u017enu metaforu.<\/p>\n\n\n\n \u201eTijekom snimanja filma upoznali smo stanovnike Abastumanija i njihove sudbine. To je svijet \u201emalog\u201c \u010dovjeka, siroma\u0161nih ljudi, naj\u010de\u0161\u0107e s ruba dru\u0161tva. U njihovim osobnim pri\u010dama, u toj povijesti \u017eivota \u201emalog\u201c \u010dovjeka u toj zgradi, ogleda se i \u201evelika\u201c povijest koju ispisuju vladari. Sanatorij Abastumani mikrokozmos je gruzijskog dru\u0161tva, njegove povijesti i politike zadnjih stotinu godina. Svaki vladar Gruzije i vlasnik Abastumanija, od Romanovih, preko Sovjeta do dana\u0161njih oligarha, imao je opsesiju utisnuti sebe u povijesne knjige, a sve povezuje ideja posjedovanja\u201c, kazao je Nik Voigt i podcrtao jednu od klju\u010dnih re\u010denica iz \u201e\u010carobne planine\u201c, a koja nosi i jednu od ideja filma, ali slika dru\u0161tveno- politi\u010dku stvarnost Gruzije danas: \u201eNa to\u010dno istom mjestu Romanovljevog sna, na istom mjestu sovjetskog sna, sada oligarh gradi svoj san.\u201c<\/p>\n\n\n\n U nastavku programa Kluba-knji\u017eare Giardini 2 na rasporedu je novi format \u010ditala\u010dkog kluba naslovljen Klub u klubu, zakazan za \u010detvrtak, 20. velja\u010de u 20:00 sati, a sudionici \u0107e raspravljati o kultnom djelu njema\u010dkog knji\u017eevnika W.G. Sebalda pod nazivom \u201eSaturnovi prsteni\u201c(Vukovi\u0107&Runji\u0107). Ovaj ciklus programa otvorit \u0107e povjesni\u010darka umjetnosti i teoreti\u010darka Leonida Kova\u010d. Preporu\u010duje se da sudionici pro\u010ditaju knjigu, iako to ne predstavlja uvjet sudjelovanja u programu Klub u klubu. U Gradskoj knji\u017enici Pula nalaze se dva primjerka knjige koje zainteresirani mogu posuditi uz predo\u010denje \u010dlanske iskaznice knji\u017enice i Kluba Giardini 2, a ostale primjerke mogu\u0107e je posuditi u Klubu-knji\u017eari.<\/p>\n\n\n\n Klub- knji\u017eara Giardini 2, \u010diji postav \u010dine antikvarni naslovi i djela pulskih umjetnika, grafi\u010dara i dizajnera, nalazi se na prvom katu, na adresi Giardini 2. Otvorena je od ponedjeljka do petka od 9:00 do 17:00 sati, a na dan doga\u0111anja tokom cijelog dana. Za posjetitelje je otvoren i klupski prostor Male sale u kojem \u010dlanovi\/ice mogu \u010ditati, raditi, igrati dru\u0161tvene igre uz \u0161alicu kave ili \u010daja.<\/p>\n\n\n\n Vi\u0161e informacija mo\u017ee se prona\u0107i na adresi www.giardini2.com<\/p>\n\n\n\n (PS)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Foto: Petra Tadi\u0107 Mariam Chachia: Moji ko\u0161mari su nestali, ali probudila sam se u no\u0107noj mori vlastite zemlje, gdje je<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":45428,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[100,1,99],"tags":[277,110,355],"yoast_head":"\n