Pi\u0161e: Augusta Ben\u010di\u0107 Ivan\u010din<\/p>\n\n\n\n
Gotovo svako drugo dijete danas, ako ne ve\u0107 danas, onda sigurno od sutra, ima neurolo\u0161ki razvoj, pona\u0161anje i na\u010din razmi\u0161ljanja netipi\u010dan u uobi\u010dajenom dru\u0161tvu, sve ih je vi\u0161e dijagnosticiranih, no i dalje je velika ve\u0107ina nedijagnosticiranih. \u0160to zbog inertnosti roditelja, \u0161to zbog inertnosti samog sustava. Pitanje je trebaju li nam uop\u0107e te dijagnoze na papiru? Trebamo li ih stavljati u na\u0161e okvire kada i sami vidimo da ti okviri vi\u0161e ne funkcioniraju?<\/p>\n\n\n\n
Oduvijek su me\u0111u nama. ODUVIJEK. Da nije njih, ne bismo danas \u017eivjeli u ovakvom svijetu. Je li to bolji ili gori svijet? Ima podjednako argumenata u korist obje teze tako da je priklanjanje jednoj samo izraz subjektivnih preferencija. Nekada smo ih zvali genijalcima ili lu\u0111acima, nekima smo digli spomenike, ali ve\u0107inu smo ipak zatvorili u ludnice ili pokopali prerano.<\/p>\n\n\n\n
Evolucija je na\u0161a tijela dovela do ovoga kako danas izgledaju, a na\u0161e mozgove prilagodila svijetu koji smo stvorili. NITKO NIJE KRIV. Ni cjepiva, ni maj\u010dine bolesti ili du\u0161evna stanja u trudno\u0107i, ni na\u010din odgoja, ni traume, sve je to djelo evolucije. Ve\u0107 nau\u010deni na to da prihva\u0107amo samo ono \u0161to nam odgovara, hodanje na dvije noge i odbacivanje repa objeru\u010dke smo prihvatili, a ljudima novog doba dodijelili smo \u2013 dijagnoze.<\/p>\n\n\n\n
Nekad su to bila \u201ezlo\u010desta, \u010dudna, \u017eiva\u2026\u201c djeca, danas imaju \u201epote\u0161ko\u0107e\u201c poput ADHD-a, autizma, raznih sindroma i dis-koje\u010dega.<\/p>\n\n\n\n
Neurotipi\u010dan (nije uvrije\u017eeno ni prikladno re\u0107i \u2013 normalan) \u010dovjek ne bi dogurao dalje od \u017eivotarenja u \u0161pilji i naganjanja divljih \u017eivotinja.<\/p>\n\n\n\n
Tempo koji smo si nabili (osobito u razmno\u017eavanju) evolucija ne\u0161to sporije prati pa smo po\u010deli ko\u010diti, a rezultat je otprilike kao kad poku\u0161avate zaustaviti jure\u0107i vlak \u2013 ne ide to ba\u0161 tako lako i ne bez posljedica. \u017drtve ove tragi\u010dne nesre\u0107e na\u0161a su djeca, sva, i neurotipi\u010dna i neurodivergentna.<\/p>\n\n\n\n
Sve vi\u0161e neurodivergentne djece treba ko\u010dnice, asistente u nastavi, kojih nema dovoljno, a uskoro \u0107e asistente trebati neurotipi\u010dna djeca, jer \u0107e biti u manjini. Rje\u0161enje je prilagodba tra\u010dnica, odnosno hitna reforma obrazovnog sustava i edukacija djelatnika u sustavu za rad s neurodivergentnom djecom. Ne asistenata, nego odgajatelja, u\u010ditelja, profesora. Svi tapkamo u mraku, oslanjamo se na poluinformacije jer nitko od nas ne mo\u017ee proniknuti u njihove mozgove i ni\u0161ta \u0161to smo do sada nau\u010dili, u \u0161kolama ili iz iskustva, ne mo\u017ee se primijeniti na njih. Trebali bismo dozvoliti njima da u\u010de nas, ali ne mo\u017eemo jer ne znamo kako, jer ne razumijemo njihov svijet, NA\u0160 svijet.<\/p>\n\n\n\n
\u201eRoditelji odgajaju i pripremaju djecu za svijet koji vi\u0161e ne postoji.\u201c ka\u017ee \u010dovjek koji je, svaki \u0107e roditelj neurodivergentnog djeteta koji je stupio u kontakt s njim to potvrditi, poslan od samog Boga (ili evolucije?) da spa\u0161ava djecu od nas, neurotipi\u010dnih roditelja i u\u010ditelja, zarobljenih u nekim davno pro\u0161lim i zaboravljenim vremenima. Patimo za zelenim livadama, visokim stablima i poderanim koljenima, a djeca nam se \u010dude, otimaju i tonu sve u ve\u0107u depresiju jer ne razumiju svijet za kojim mi patimo. Ne razumiju \u010dak ni patnju. Ljudi novog doba uglavnom ne artikuliraju emocije, u njihovom svijetu one su suvi\u0161ne.<\/p>\n\n\n\n
\u201eLjudi novog doba, sve ide u smjeru da svi postanemo humanoidni roboti bez emocija, mo\u017eda je tako i bolje, emocije nam donose samo patnju i probleme.\u201c re\u0107i \u0107e, pak, dje\u010dji psihijatar. S prizvukom \u0161ale, dakako, ali i mudrom spoznajom i iskrenim umorom u o\u010dima.<\/p>\n\n\n\n
To\u010dno, emocije nas po\u010desto u adolescenciji skrenu s po\u010detnog puta, ko\u010de u obrazovanju, karijeri, uni\u0161tavaju na\u0161e karaktere i fokus kada stupimo u toksi\u010dne veze. No, kakav je to svijet bez emocija, empatije? Neurodivergentna djeca \u010desto se pona\u0161aju poput umjetne inteligencije, ali, za razliku od nje, oni pla\u010du, smiju se i vole \u017eivotinje, s vremenom nau\u010de razlikovati emocije i po\u010dinju bolje razumjeti reakcije svoga tijela i drugih ljudi, sve \u0161to ima logike i \u0161to se da objasniti na logi\u010dan na\u010din oni mogu prihvatiti i nau\u010diti. Zamislite da imate mu\u017ea koji zna da vas mora utje\u0161iti svaki put kad ste tu\u017eni i koji vam nikada ne\u0107e re\u0107i da ste psihoti\u010dna baba ili ne\u0161to sli\u010dno? Nije to ni tako lo\u0161e, zar ne?<\/p>\n\n\n\n
Ljudi koji ne\u0107e zatajiti istinu ili uskratiti informaciju zbog straha, ta\u0161tine, povrije\u0111enog ponosa ili neuzvra\u0107ene ljubavi, ali bez premi\u0161ljanja i kalkulacija \u0107e udomiti, pomo\u0107i \u017eivotinji i pru\u017eiti joj nerijetko \u010dak i ve\u0107u pa\u017enju od neurotipi\u010dnih.<\/p>\n\n\n\n
Sve se vi\u0161e otu\u0111ujemo jedni od drugih i radije ljubav pru\u017eamo \u017eivotinjama i stablima negoli ljudima jer smo previ\u0161e puta u \u017eivotu bivali povrije\u0111eni od ljudi i gubimo povjerenje jedni u druge. Sve se vi\u0161e ljudi osamljuje i okru\u017euje prirodom i \u017eivotinjama.<\/p>\n\n\n\n
Nije li logi\u010dno da nas evolucija priprema za to, novo okru\u017eenje?<\/p>\n\n\n\n
I ba\u0161 kao i u svakom apokalipti\u010dnom filmu o zastra\u0161uju\u0107oj budu\u0107nosti, uvijek \u0107e u svijetu postojati sjeme razli\u010ditosti koje \u0107e za\u010deti opet neku novu promjenu i popraviti dotada\u0161nji svijet. Na\u0161a zada\u0107a danas je da pro\u0161la vremena ostavimo u pro\u0161losti i u\u010dimo o novom svijetu, prilago\u0111avamo se i gledamo na\u0161u djecu kako briljiraju u podru\u010djima svojih, a ne na\u0161ih interesa.<\/p>\n\n\n\n
Zapravo se ni\u0161ta nije promijenilo, zar ne? Generacijski jaz uvijek je prisutan, samo smo danas svjedoci vremena koje se prebrzo drasti\u010dno promijenilo pa nam je utoliko te\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Sretna sam \u0161to sam dio te, prijelazne generacije, koja je slu\u0161ala vjerodostojne pri\u010de o \u017eivotu u mraku, gladi i neinformiranosti, a danas svjedo\u010di informacijama na dlanu, internetu u najzabitijim zakutcima svijeta i nevjerojatnim \u010dudima tehnologije koja su ju\u010der bila tek na filmu, a danas su pred nama. Novo doba, suo\u010dimo se s njime i prigrlimo ga jer ono ne dolazi, ve\u0107 je tu i ne \u010deka nikoga.<\/p>\n\n\n\n
Foto: Edna Strenja Jurcan<\/p>\n\n\n\n
(P.S. \/ A.B.I.)<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Augusta Ben\u010di\u0107 Ivan\u010din Gotovo svako drugo dijete danas, ako ne ve\u0107 danas, onda sigurno od sutra, ima neurolo\u0161ki razvoj,<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":47030,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[103,1],"tags":[],"yoast_head":"\n