Pi\u0161e: Augusta Ben\u010di\u0107 Ivan\u010din<\/p>\n\n\n\n
Vizualni sam tip, od onih kojima je najve\u0107a muka imati gra\u0111evinske radove u ku\u0107i, birati plo\u010dice, laminat i namje\u0161taj dok ga ne vidim u prostoru u kojem \u0107e bivati.<\/p>\n\n\n\n
Testosterone je te\u0161ko vizualizirati, ili nije? Koja je va\u0161a prva asocijacija? Za sve one koji su kao ja, vizualizirajte ovo:<\/p>\n\n\n\n
Ured pet puta tri metra, zima, jedan mali radijator, vrata zatvorena i \u010detiri mu\u0161karca i ja… kolege s posla, ne ono \u0161to va\u0161i prljavi mozgovi odmah zaklju\u010duju!<\/p>\n\n\n\n
Svaki sam dan slu\u0161ala pri\u010de, mu\u0161karci su brbljaviji od \u017eena, i ma\u0161tovitiji, neke pri\u010de na daleko smrde na \u201elova\u010dke\u201c, a neke su samo dotjerane da bi publiku dr\u017eale koncentriranom (s time se mogu poistovjetiti).<\/p>\n\n\n\n
Pri\u010da od tog dana ekstremno je zanimljiva, iako ni ona od dana ranije nije bila lo\u0161a… o ribi\u010diji… ta, po meni izuzetno dosadna mu\u0161ka aktivnost iz ustiju strastvenog ribi\u010da poprima izrazito zanimljiv i napet oblik, do adrenalinskih razmjera!<\/p>\n\n\n\n
Vratimo se mi ipak na ovu koju vam \u017eelim prepri\u010dati. Slu\u0161ala sam o slu\u017eenju vojnog roka u posebnom rodu vojske, nisam zapamtila to\u010dno kako se zove, ali rije\u010d je o nekakvoj hrvatskoj verziji G.I. Joea, specijalaca ili popularno, ameri\u010dki, marinaca.<\/p>\n\n\n\n
Da \u017eena ne povjeruje \u0161to su sve ti na\u0161i de\u010dki pro\u0161li i definitivno da ih po\u010dne gledat drugim o\u010dima. Ili da ih po\u010dne skidat o\u010dima, isto ti do\u0111e.<\/p>\n\n\n\n
Od kakanja u vre\u0107icu i no\u0161enja te kakice u ruksaku, preko penjanja po sajli na Klek, do nemilosrdnih fajti i prijetnji smr\u0107u zbog pozicije kreveta u spavaonici.<\/p>\n\n\n\n
Sjetila sam se pomalo nepravedno zaboravljene G.I. Kolinde (znala nas je ba\u0161 dobro zabaviti, zar ne?) i njezinog obe\u0107anja da \u0107e naciju dovest “u formu” odnosno vratit obvezno slu\u017eenje vojnog roka… Koli, ja sam ZA. Danas svjedo\u010dimo polakom, ali sigurnom, ostvarenju tog obe\u0107anja (tko ka\u017ee da politi\u010dari ne ostvaruju obe\u0107anja? Uvijek ostvare ona koja nam se ne svi\u0111aju, u tome su dosljedni i ujedinjeni).<\/p>\n\n\n\n
Otprilike je sve to skupa izgledalo kao da sam odgledala 30-minutni napeti, akcijski film o marincima sa svim onim znojnim, nabildanim komadima, u kojem najja\u010di opstaju i ostaju, a onda jo\u0161, osim sirove snage, imaju vremena za simpatije i empatije prema slabijim karikama, nose ih na le\u0111ima, jedu za njih govna (skoro pa doslovno) i sve poprima neki sirovo-romanti\u010dan, emotivan \u0161tih gdje de\u010dki, nakon dvanaest mjeseci torture, kao od stijene odvaljeni, izranjavani i imuni gotovo na sve, polustrojevi, samo \u0161to suzu ne proliju zbog rastanka s “ratnim” drugovima.<\/p>\n\n\n\n
I dan danas pamte sve te trenutke do u detalje… gotovo osje\u0107aju \u017eulj na preponi od sajle po kojoj su milili preko rijeke (kad su zaboravili umetnuti kapu u ga\u0107e), okus rigotine od doru\u010dka koji su pojeli prije vje\u017ebe s helikopterom unato\u010d napomeni da to jutro ne smiju doru\u010dkovati, suzavac koji se uvukao kroz gas masku kad su nastojali nadmudriti zapovjednike i skinuli gumice s iste kako bi si olak\u0161ali tr\u010danje, mamurluk kad su pro\u0161vercali rakiju pa ih je zapovjednik razotkrio i mrtve pijane u jedan ujutro odveo u \u0161umu na driblanje, bol i o\u010daj kad bi ih postrojili i ostavili da \u010dekaju postrojeni do jutra… zapovjednikove rije\u010di “Niste vi prva pametna generacija, bilo ih je jo\u0161… mene ste mislili zajebat?!”.<\/p>\n\n\n\n
I nakon svega – nije im krivo i ponovili bi sve opet jednako. Znaju da ih je to u\u010dinilo boljim ljudima.<\/p>\n\n\n\n
Pitam se bi li svojim sinovima po\u017eeljeli isto? Zaboravila sam pitati, bila sam previ\u0161e zauzeta vizualizacijom. Sigurna sam, dodu\u0161e, da majke njihovih sinova ne bi. Pa i sami sinovi. Telefoni svih duginih boja bili bi u\u017eareni, od plavog do crvenog, cijeli spektar pritu\u017ebi i poneka sudska tu\u017eba i kaznena prijava obilje\u017eile bi slu\u017eenje obveznog vojnog roka svakog prosje\u010dnog mu\u0161karca danas. \u010cesto komentiram da bi na\u0161im sinovima trebao obvezni vojni rok, ali pri tom mislim na radne navike, tjelovje\u017ebu, po\u0161tivanje autoriteta, ustajanje iz kreveta i (ah!) zatezanja krevetnine (priznajem, nijedna me vizualizacija nije napalila kao ova).<\/p>\n\n\n\n
Ovo su opet neka pro\u0161la vremena, i vojska danas vi\u0161e treba IT stru\u010dnjake nego mu\u0161kar\u010dine za borbu prsa o prsa.<\/p>\n\n\n\n
Zavr\u0161imo vizualizaciju prizorom prosje\u010dnog IT stru\u010dnjaka pogleda zapiljenog u ekran, glatke ruke i manikirani nokti na ru\u010dicama joysticka i vojsku smrtonosnih dronova nad glavom. Te\u0161ko da \u0107e nas ijedan mi\u0161i\u0107avko uspjeti spasiti od toga, \u017eivot nije Hollywood.<\/p>\n\n\n\n
Foto: Edna Strenja Jurcan<\/p>\n\n\n\n
(P.S. \/ A.B.I.)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Augusta Ben\u010di\u0107 Ivan\u010din Vizualni sam tip, od onih kojima je najve\u0107a muka imati gra\u0111evinske radove u ku\u0107i, birati plo\u010dice,<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":47030,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[103,1],"tags":[402,110,355],"yoast_head":"\n