Foto: Jelena Jankovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Svake se godine 27. o\u017eujka u tisu\u0107ama kazali\u0161ta \u0161irom svijeta obilje\u017eava Svjetski dan kazali\u0161ta, dan posve\u0107en slavljenju snage i zna\u010daja izvedbenih umjetnosti i umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva. Tim se povodom publiku podsje\u0107a na va\u017enost kazali\u0161ta kroz me\u0111unarodnu i doma\u0107u poruku koje se tradicionalno \u010ditaju prije po\u010detka programa.<\/p>\n\n\n\n
Pisanje hrvatske poruke organizira Hrvatsko dru\u0161tvo dramskih umjetnika, a ove je godine ta \u010dast pripala istaknutom kazali\u0161nom, televizijskom i filmskom glumcu Borisu Svrtanu<\/strong>. Autor ovogodi\u0161nje me\u0111unarodne poruke, koju koordinira International Theatre Institute, ameri\u010dki je glumac Willem Dafoe<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Istarsko narodno kazali\u0161te Gradsko kazali\u0161te Pula obilje\u017eit \u0107e Svjetski dan kazali\u0161ta repriznom izvedbom predstave \u201cO \u017eivotu radnice krajem dvadesetog stolje\u0107a\u201d <\/strong>prema tekstu Gorana Fer\u010deca<\/strong>, u re\u017eiji Bojana \u0110or\u0111eva<\/strong>. Predstava \u0107e se izvesti u petak, 27. o\u017eujka u 20 sati na maloj sceni, u izvedbi Nata\u0161e Kope\u010d, Lare \u017divoli\u0107 Agaj, Edija \u0106eli\u0107a, Luke Mihovilovi\u0107a i Branka Sterpina<\/strong>. Na rasporedu je i sljede\u0107eg dana, u subotu, 28. o\u017eujka. Za ovu je prigodu osigurana jedinstvena cijena ulaznice od 5 eura.<\/p>\n\n\n\n Predstava \u201cO \u017eivotu radnice krajem dvadesetog stolje\u0107a\u201d kazali\u0161no je prekrajanje istoimenog romana Gorana Fer\u010deca. Kako smjestiti cijeli \u017eivot u roman? Ili pola \u017eivota? Ili cijeli roman na scenu?<\/p>\n\n\n\n Po\u010dev\u0161i od godine 1973. pa do 1991, roman prati velika dru\u0161tveno-politi\u010dka previranja, ali i intimu jedne djevojke koja postaje \u017eena. Ona<\/em> je radnica u trgovini mje\u0161ovite robe smje\u0161tenoj izme\u0111u kasarne JNA i socijalisti\u010dke tvornica cipela, negdje u pitomoj pusto\u0161i Panonije. Ona je supruga, majka, snaha i kolegica koja se, iako bi ponekad voljela, ne usu\u0111uje iskora\u010diti iz okvira.<\/p>\n\n\n\n Godine i doga\u0111aji \u017eivota se ni\u017eu \u2013 odlazak iz roditeljske ku\u0107e, posao, brak, djeca, kredit, nikada dovr\u0161ena izgradnja ku\u0107e, godi\u0161nji odmor, proslave. Sve je obi\u010dno i o\u010dekivano ali i spektakularno u slojevitosti, emocijama i duhovitosti.<\/p>\n\n\n\n Ona, on, njihova djeca, roditelji, susjedi, druge radnice, radnici i vojnici; stabilizacija, inflacija, radni\u010dki \u0161trajkovi, rasplamsavanje nacionalisti\u010dkih netrpeljivosti i raspad dr\u017eave. I sve to u jednom malom \u017eivotu, u pola \u017eivota, krajem dvadesetog stolje\u0107a, u romanu, na sceni, u svim zajedni\u010dkim sje\u0107anjima.<\/p>\n\n\n\n HRVATSKA PORUKA ZA SVJETSKI DAN KAZALI\u0160TA<\/strong><\/p>\n\n\n\n Autor poruke: Boris Svrtan, glumac<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201eBez kazali\u0161ta se ne mo\u017ee…\u201c rekao je u svom Galebu Anton Pavlovi\u0107 \u010cehov. Bila je to na po\u010detku 20. stolje\u0107a poruka nade, optimizma, ali izre\u010dena ve\u0107 tada ne bez izvjesne ironije. Dana\u0161nje vrijeme, na\u017ealost, pokazuje da se bez kazali\u0161ta itekako mo\u017ee, jedini je problem \u0161to bez kazali\u0161ta svijet vrlo izvjesno i vrlo brzo tone u mrak neobrazovanosti, nepismenosti, brutalnosti i isklju\u010divosti, \u010demu smo svakodnevno svjedoci. Mi koji smo ve\u010deras tu, u kazali\u0161tu, u \u017eivom ljudskom susretu zajedno s vama, cijenjena publiko, borimo se da kazali\u0161te opstane i na toj podr\u0161ci neizmjerno vam zahvaljujemo. Svjesni smo nemogu\u0107nosti da kazali\u0161te iz ovih stopa promijeni svijet, ali smo isto tako svjesni ogromne mo\u0107i kazali\u0161ta, koje mo\u017ee snagom gluma\u010dke rije\u010di, ideja, metafora i slika pokrenuti velike stvari kao \u0161to je to \u010dinilo u svojoj bogatoj povijesti. Takozvane politi\u010dke elite, koje nas \u010desto do\u017eivljavaju kao usputnu igru, skup ukras kulture i uglavnom suvi\u0161an tro\u0161ak, mogu s na\u0161ih scena \u010duti ozbiljna upozorenja o svijetu u kojem zajedno \u017eivimo. \u201eAll the world’s a stage\u201c, uskliknuo je Shakespeare i tako svijetu pokazao njegovo razbijeno ogledalo. Svaki \u201eRichard III\u201c metafori\u010dka je osuda vladavine psihopata i sociopata kakvi su danas uzurpirali vrhovne kancelarije i guraju svijet u propast; svaki Julije Cezar, Aretej i \u017divotinjska farma pri\u010da je o lo\u0161em braku okrutne tiranije i la\u017ene demokracije. Kazali\u0161te ve\u0107 nekoliko stolje\u0107a putem Moli\u00e8reova Tartuffea govori o besramnim la\u017eima kraj zdravih o\u010diju, o manipulacijama, o apsurdnom kr\u0161enju svih uspostavljenih pravila, te na kraju o cini\u010dnoj ponudi spasa putem politi\u010dkog deusa ex machina.<\/p>\n\n\n\n Dajemo obe\u0107anje ve\u010deras sebi i pred vama, nikada se ne\u0107emo odre\u0107i predivne mo\u0107i kazali\u0161ta, tih emocija, strasti, ironije i smijeha kojima svaku ve\u010der, u zajedni\u010dkoj suigri s vama, kazali\u0161te obnavlja svoju snagu. Nikada se bez otpora ne\u0107emo prepustiti teroru svirepih, neempati\u010dnih, poluobrazovanih, manijakalnih spodoba, obraza nahvao, koji su samo trenutno zavladali ovim jadnim svijetom, \u010dine\u0107i ga ponovo brutalnim, duhovno sku\u010denijim od mra\u010dnog srednjeg vijeka, uni\u0161tavaju\u0107i svojim impotentnim i rigidnim idejama njegovo jedva dosegnuto civilizirano lice. Bitka za mentalno zdravlje jednog<\/p>\n\n\n\n dru\u0161tva i njegovih mladih generacija zapo\u010dinje u kazali\u0161tu, gdje se \u010dovjek suo\u010dava sa sobom i slikom koju stvara o sebi u svijetu. No, parafraziraju\u0107i \u010cehontea, nisu nam vi\u0161e potrebne nove forme, jer u \u010detvrtoj tehnolo\u0161koj revoluciji imamo ih preko glave, nego su nam prijeko potrebni novi sadr\u017eaji, kojima \u0107emo hrabro ovom svijetu vratiti punu ljudskost i izgubljeni smisao. S tom nadom \u010destitamo vam Svjetski dan kazali\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n ME\u0110UNARODNA PORUKA ZA SVJETSKI DAN KAZALI\u0160TA<\/strong><\/p>\n\n\n\n Autor poruke: Willem Dafoe, SAD, glumac<\/strong><\/p>\n\n\n\n Glumac sam prvenstveno poznat kao filmski glumac. No moji su korijeni duboko u kazali\u0161tu. Bio sam \u010dlan gluma\u010dke skupine Wooster Group od 1977. do 2003.; stvarali smo i izvodili izvorne predstave u The Performing Garage u New Yorku te nastupali \u0161irom svijeta. Radio sam i s Richardom Foremanom, Robertom Wilsonom i Romeom Castellucijem. Sada sam umjetni\u010dki direktor Bijenala kazali\u0161ta u Veneciji. Ova funkcija, doga\u0111aji u svijetu i \u017eelja da se vratim kazali\u0161tu sna\u017eno su oblikovali moju vjeru u jedinstvenu pozitivnu mo\u0107 i va\u017enost teatra.<\/em><\/p>\n\n\n\n U skromnim po\u010decima moga djelovanja pri Wooster Group, kazali\u0161noj dru\u017eini iz New Yorka, \u010desto bi na nekim izvedbama u svom kazali\u0161tu privukli vrlo malo publike. Pravilo je \u010desto glasilo da ako ima vi\u0161e izvo\u0111a\u010da nego publike, mo\u017eemo se odlu\u010diti na otkazivanje. No nikada to nismo u\u010dinili. Mnogi iz dru\u017eine nisu bili profesionalni kazali\u0161tarci, ve\u0107 ljudi iz razli\u010ditih profesija koji su se okupljali kako bi stvarali teatar; iako show must go on nije zapravo bila na\u0161a mantra, osje\u0107ali smo obavezu da nastavimo svoje susrete s publikom.<\/em><\/p>\n\n\n\n \u010cesto bismo tako\u0111er imali probe tijekom dana, a nave\u010der izvodili materijal kao radnu verziju. Ponekad bismo godinama radili na jednoj predstavi, uzdr\u017eavaju\u0107i se putuju\u0107im izvedbama starijih predstava. Vi\u0161egodi\u0161nji rad na nekom komadu \u010desto bi mi postao zamoran, a probe pomalo naporne, no takve neizbru\u0161ene izvedbe uvijek su bile uzbudljive \u2013 iako bi nam malobrojna publika do\u0161la kao osu\u0111uju\u0107a presuda razine interesa za na\u0161 rad. Shvatio sam svejedno da koliko god malo ljudi do\u0161lo, publika kao svjedok kazali\u0161tu daje smisao i \u017eivot.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ba\u0161 kao \u0161to ka\u017ee natpis u kockarnici \u201eMORATE BITI PRISUTNI DA BISTE POBIJEDILI\u201c. Zajedni\u010dki do\u017eivljaj \u010dina stvaranja u realnom vremenu, koji se mo\u017ee zapisati i oblikovati, no svejedno je uvijek druga\u010diji, zasigurno je prednost kazali\u0161ta. Dru\u0161tveno i politi\u010dki, teatar nikada nije bio ovako va\u017ean i klju\u010dan za na\u0161e razumijevanje sebe i svijeta.<\/em><\/p>\n\n\n\n \u201eSlon u prostoriji\u201c su nove tehnologije i dru\u0161tvene mre\u017ee, koje nam obe\u0107avaju povezanost, no razvidno su fragmentirali i izolirali ljude jedne od drugih. Ra\u010dunalo koristim svakodnevno iako nemam dru\u0161tvene mre\u017ee, \u010dak sam googlao sebe kao glumca i tra\u017eio informacije od umjetne inteligencije. No samo slijep \u010dovjek ne bi prepoznao da postoji opasnost da \u0107emo ljudski kontakt zamijeniti odnosom s ure\u0111ajima. I dok nam neka tehnologija mo\u017ee poslu\u017eiti, problem neznanja tko je s druge strane komunikacijskog kruga je dubok i pridonosi krizi istine i stvarnosti. Iako internet mo\u017ee postavljati pitanja, vrlo rijetko prenosi osje\u0107aj divljenja koji kazali\u0161te stvara. Divljenja ukorijenjenog u pa\u017enji, anga\u017emanu i spontanoj zajednici prisutnih u krugu akcije i reakcije.<\/em><\/p>\n\n\n\n Kao glumac i kazali\u0161ni autor i dalje vjerujem u mo\u0107 teatra. U sve podijeljenijem, opresivnijem i nasilnijem svijetu, zada\u0107a nas kao kazali\u0161taraca je da sprije\u010dimo propadanje teatra isklju\u010divo kao komercijalnog subjekta posve\u0107enog zabavi zbog distrakcije, ili kao suhoparnog institucionalnog \u010duvara tradicije, te da umjesto toga o\u010duvamo njegovu mo\u0107 da povezuje narode, zajednice, kulture i iznad svega da propituje kamo idemo\u2026<\/em><\/p>\n\n\n\n Dobar teatar propituje na\u0161a razmi\u0161ljanja i poti\u010de nas da zamislimo ono \u010demu te\u017eimo.<\/em><\/p>\n\n\n\n Dru\u0161tvene smo \u017eivotinje i biolo\u0161ki smo osmi\u0161ljeni za doticaj sa svijetom. Svako osjetilo vodi k susretu, a zahvaljuju\u0107i tim susretima posti\u017eemo vi\u0161e odre\u0111enje onoga \u0161to jesmo. Zahvaljuju\u0107i pripovijedanju, estetici, jeziku, pokretu, scenografiji \u2013 kazali\u0161te nam, kao cjelovita umjetni\u010dka forma, omogu\u0107uje da vidimo kakav je bio, kakav jest i kakav na\u0161 svijet mo\u017ee biti.<\/em><\/p>\n\n\n\n Tekst s engleskog prevela: Ivana Ostoj\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n (PS)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Foto: Jelena Jankovi\u0107 Svake se godine 27. o\u017eujka u tisu\u0107ama kazali\u0161ta \u0161irom svijeta obilje\u017eava Svjetski dan kazali\u0161ta, dan posve\u0107en slavljenju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":50347,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[1,99],"tags":[110,355],"yoast_head":"\n