Foto: Studio11<\/p>\n\n\n\n
Izlo\u017eba finalista nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica 10.0 pod nazivom ”\u0160etnje liminalnim prostorima”, otvorena je u petak 17. travnja, u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, a u organizaciji udruge Metamedij u suradnji s MSUI-om.<\/p>\n\n\n\n
U ime doma\u0107ina i u ime ravnateljice Ketrin Mili\u010devi\u0107 Mijo\u0161ek brojne je okupljene pozdravila muzejska pedagoginja Iva Ga\u0161pari\u0107 koja je predstavila i ostale govornike, Marina Jurcana i Marijetu Bradi\u0107 iz udruge Metamedij te Vladimira Torbicu, pro\u010delnika Upravnog odjela za kulturu i zavi\u010dajnost Istarske \u017eupanije.<\/p>\n\n\n\n
– Ovo je izlo\u017eba koja se po tre\u0107i put realizira u suradnji MSUI\/MACI-ja i udruge Metamedij, s ciljem okupljanja mladih autora na zadanu temu. Zanimljivo je da se svake godine vremenski podudara s edukativnom muzejskom akcijom, pa u proljetnom razdoblju muzej na neki na\u010din dodatno o\u017eivi zahvaljuju\u0107i mladosti i novim kreativnim energijama.<\/p>\n\n\n\n
Na ovogodi\u0161nji natje\u010daj prijavila su se 43 mlada autora, a deset finalista i pobjednika odabrao je \u017eiri u sastavu: Ketrin Mili\u0107evi\u0107 Mijo\u0161ek, Pavle Mijuca, Olga Majcen Linn i Oleg \u0160uran, kazala je Ga\u0161pari\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Finalisti koji \u0107e izlagati svoje radove u Muzeju od 17. travnja do 18. svibnja su: Antonela Beli, Fotina Duni i Nastasja Mileti\u0107, Nina Maria Miloti\u0107, Lucija Ostrogovi\u0107, Gaia Radi\u0107, Dora Ramljak, RiBo kolektiv (Zdenko Pavi\u010di\u0107, Tin Helji\u0107 i Mira Tomi\u0107), Filip Smrekar, Karlo \u0160tefanek i Nata\u0161a Taka\u010d.<\/p>\n\n\n\n
Okupljene je potom pozdravio Marino Jurcan koji je napomenuo da je ova deseta godi\u0161njica natje\u010daja i nagrade Zlatna lubenica potvrda da jedan program mo\u017ee imati kontinuitet \u2013 i da taj kontinuitet ima smisla te da se kroz ovih deset godina Zlatna lubenica razvila u platformu koja prati i podr\u017eava mlade umjetnike u trenutku kada ulaze u profesionalno polje i kada im je takva podr\u0161ka mo\u017eda najpotrebnija.<\/p>\n\n\n\n
– Sama tema je \u0161etnja kroz liminalne prostore. Ako to stavimo u kontekst potpore umjetnicima u ovom dijelu njihove karijere, a govorimo o prostoru izme\u0111u, onda mo\u017eemo re\u0107i da pru\u017eamo potporu u prostoru dok su izme\u0111u akademijskog obrazovanja i profesionalnog razvoja, izme\u0111u vidljivosti i nevidljivosti na sceni i mo\u017eda izme\u0111u prilika i nekakvih nesigurnosti i zato mislimo da ova manifestacija ima smisla i da \u0107emo je nastaviti raditi dalje. Hvala svima koji dijele tu ideju i daju nam potporu kao \u0161to su Istarska \u017eupanija, Ministarstvo kulture i Grad Pula, hvala naravno i kustosima, \u010dlanovima \u017eirija, umjetnicima, muzeju i vama u publici, kazao je Jurcan i predao rije\u010d pro\u010delniku Torbici.<\/p>\n\n\n\n
– Istarska \u017eupanija je na inicijativu udruga, a ovdje se mogu zahvaliti posebno udruzi Metamedij, uvela nekoliko javnih poziva. Ove godine imamo \u010dak dva javna poziva sa znatnim sredstvima koja su usmjerena prema mladim umjetnicima. Rezultate \u0107emo objaviti vrlo brzo, a za mlade umjetnike bit \u0107e zna\u010dajna ona jedna potpora za produkciju od 20.000 eura. Zato ovu nagradu koja je ve\u0107 desetogodi\u0161nja i kojoj \u010destitam na tih deset godina, shva\u0107am kao uvod u na\u0161 daljnji rad. Zahvaljujem se i svim mladim umjetnicima, ali mi je posebno drago \u0161to su ovdje pripadnici ne\u0161to starije generacije, tako da mo\u017eemo usporediti razli\u010dite umjetni\u010dke poetike i vjerujem da je to pravi na\u010din preno\u0161ena znanja i preno\u0161enje iskustva razli\u010ditih umjetni\u010dkih vizija, kazao je Torbica i jo\u0161 jednom se zahvalio MSUI-u i udruzi Metamedij koji su se prihvatili posla i dokazali da civilno dru\u0161tvo i ustanova u kulturi, uz dobre kriterije i prave ljude, mogu vrlo dobro funkcionirati zajedno.<\/p>\n\n\n\n
Marijeta Bradi\u0107 iz udruge Metamedija koja je raspisala temu natje\u010daja te koja je ujedno i kustosica izlo\u017ebe govorila je o konceptu samog natje\u010daja i izlo\u017ebe koji se okupljaju u temi liminalnih prostora.<\/p>\n\n\n\n
– Rije\u010d je o pojmu koji svoje semanti\u010dke korijene vu\u010de iz antropologije gdje ozna\u010dava zapravo prijelaz iz starog stanja u novo. U posljednjih desetak godina, a posebno posljednjih nekoliko godina, ovaj pojam okupira sve vi\u0161e virtualne prostore gdje ozna\u010duje ne samo dominantnu estetiku nego i odre\u0111eni sentiment, pa \u010dak i duh vremena. U tom smislu liminalni prostori simboliziraju svojevrsno kolektivno sje\u0107anje na predinternetsko doba, a to je doba kada je tehnologija jo\u0161 uvijek imala neku vrstu misti\u010dne aure koja je danas zamijenjena osje\u0107ajem pritiska, pa \u010dak i izolacije. Zato ve\u010deras ovdje mo\u017eete vidjeti niz anakronih predmeta, poigravanje s osje\u0107ajem nostalgije i naravno izravno referiranje na digitalni svijet, kazala je Bradi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Prije progla\u0161enja pobjednika, Iva Ga\u0161pari\u0107 \u010destitala je svim finalistima, istaknuv\u0161i kako nije mala stvar izlagati u tako reprezentativnom prostoru. Naglasila je i da, bez obzira na ishod, samo sudjelovanje i prilika za izlaganje predstavljaju zna\u010dajno priznanje, te da je muzeju iznimno drago \u0161to su upravo oni dio ove pri\u010de.<\/p>\n\n\n\n
Ovogodi\u0161nja dobitnica nagrade Zlatna lubenica 10.0 je Gaia Radi\u0107 s radom \u201eChora\u201c.<\/strong><\/p>\n\n\n\n – Zahvaljujem se prije svega udruzi Metamediji i posebno Marijeti na organizaciji postava. Rije\u010d je o prostornoj instalaciji koja je sastavljena od dvije projekcije i fizi\u010dkih elemenata koje sam kreirala u koprodukciji s ljubljanskim institutom za suvremenu umjetnost Aksioma prije dvije godine i nekako mi se \u010dinilo da se uklapa u ovogodi\u0161nju temu nagrade i natje\u010daja Zlatna lubenica, kazala je Radi\u0107<\/p>\n\n\n\n Osmi\u0161ljen kao istoimeni konceptualni entitet, rad \u201eChora\u201c je kreiran kao konfiguracija materijalnih i nematerijalnih elemenata, predstavljaju\u0107i autonomnu silu koja postoji kako u fizi\u010dkom prostoru galerije, tako i u virtualnom 3D prostoru koji je projiciran na dvije ovalne plo\u010de od pleksiglasa. Svojom imerzivnom video instalacijom \u201eChora\u201c, umjetnica Gaia Radi\u0107 otvara novo poglavlje unutar korpusa virtualnih svjetova koji djeluju kao perceptivne pripovijesti, istovremeno transformiraju\u0107i prostore koje nastanjuju u autopoeti\u010dke sustave stvaranja svjetova. U \u201eChori\u201c, prostor nepomi\u010dno \u010deka posjetitelja. Njegovim dolaskom, unutar prostrane virtualnosti pojavljuje se podijeljena perspektiva. Kroz dva suprotna otvora po\u010dinje se otkrivati geolo\u0161ki teren, koji se \u010dini nevezanim za bilo koje specifi\u010dno mjesto. Sastavljen od me\u0111usobno povezanih laguna, svijet naizgled prelijeva nebeska primordijalna teku\u0107ina, odr\u017eavaju\u0107i prostor u stanju neprekidnih promjena. Ovaj neprekidni tok vodi pogled posjetitelja du\u017e naborane topologije koja se, zauzvrat, polako provla\u010di i kroz samog promatra\u010da. U tom susretu, perceptivni organi promatra\u010da postaju kanali kroz koje se prostor reflektira na samog sebe. \u201eChora\u201c oblikuje i istovremeno biva oblikovana svojim materijalnim doma\u0107inom te ostvaruje svoj generativni potencijal kada se fizi\u010dki i virtualni svjetovi susretnu kroz percepciju promatra\u010da. Heterotopijski prostor funkcionira kao sito u kojem se jedan svijet reflektira i lomi u drugi, proizvode\u0107i samoreferencijalnu stvarnost koja se kontinuirano iznova oblikuje. Jer, \u010dim proces samooblikovanja zapo\u010dne, slijedi raspr\u0161ivanje. Kada promatra\u010d napusti prostor, krajolik se smiruje, a \u201eChora\u201c se vra\u0107a u svoje uspavano stanje do dolaska novog tijela.<\/p>\n\n\n\n