Foto: Gradska Radionica Pula<\/p>\n\n\n\n
U spomen na pulskog umjetnika Ivicu Ko\u017eelja Robija koji je preminuo svibnja ove godine, u Gradskoj radionici u Puli \u0107e se u subotu 31. listopada u 12:00 sati otvoriti izlo\u017eba slika i skulptura nastalih od po\u010detka njegovog djelovanja ranih 1970-ih. Izlo\u017eeni radovi bit \u0107e dostupni za prodaju, a prikupljena sredstva koristit \u0107e se za podr\u0161ku obitelji.<\/p>\n\n\n\n
Ivica Ko\u017eelj ili jednostavno Robi, ro\u0111en je 1951. godine i kako pi\u0161e njegov dugogodi\u0161nji prijatelj Brane Orlovi\u0107 predstavlja: \u201efascinantnu i svestranu li\u010dnost pulske kulturne i umjetni\u010dke scene. Rije\u010d je o osebujnom multimedijalnom umjetniku, kiparu, slikaru i restauratoru \u010diji \u017eivotni i kreativni put spaja klasi\u010dnu umjetnost, arhitekturu, glazbu i istinski pustolovni, hipijevski duh… U Puli ga mnogi pamte kao skromnog, ali iznimno talentiranog umjetnika s prepoznatljivom estetikom i \u017eivotnom filozofijom u kojoj umjetnost nije samo profesija ve\u0107 sloboda \u017eivljenja\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Aldo Ivan\u010di\u0107, pak tekst objavljen u Poletu 1977. zapo\u010dinje ovako: \u201eRadovi pulskog umjetnika Ivice Ko\u017eelja Robija pri\u010dinjavaju pravi umjetni\u010dki do\u017eivljaj. U njegovim slikama, kao i u skulpturama osje\u0107a se iskrenost i spontanost kojom su obdareni istinski umjetnici. Robi se ne ograni\u010dava samo na kist i dlijeto. On se ne ustru\u010dava izlo\u017eiti slomljenu gitaru, jednostavno nazvanu Bach ili gipsane maske\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Robert Pauletta iznose\u0107i svoja sje\u0107anja u knjizi \u201ePulski \u0111ir\u201c pi\u0161e sljede\u0107e: \u201ePamtim rasko\u0161an Robijev atelje iza austrijske vile u Negrijevoj. U gara\u017ei od 20 kvadrata, na kraju vrta koji je \u0111ungla, koja buja poput stranica adolescentskog imaginarija, gdje se ispija \u010daj, svira na sitru, rezbari u drvu, dok se \u0161iri topli miris orijentalnog incensa. Ne\u0161to od te atmosfere ponio sam sa sobom, kroz sve to vrijeme, u svaki prostor, u svaki atelje, u svaku ku\u0107u ili stan u kojem sam du\u017ee boravio\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010detkom 1970-ih, kao mladi umjetnik, Robi je imao \u010dak osam samostalnih izlo\u017ebi, a prvu mu je omogu\u0107io IBOR, 1971. godine. U kontekstu izlo\u017ebi treba napomenuti i Robijevo vi\u0161ekratno sudjelovanje na Grisiji u Rovinju kao i na izlo\u017ebama Ex tempore u Piranu te Gro\u017enjanu 1970-ih. Iz tog perioda je i jedna od njegovih manjih skulptura koja se nalazi u fundusu Zbirke Umjetnina Grada Pule. Osim toga, manje je poznato da je Ivica Ko\u017eelj po\u010detkom 1990-ih izveo restauratorsko-umjetni\u010dku rekonstrukciju na dijelu poliptiha u crkvi sv. Franje u Puli.<\/p>\n\n\n\n
Robi ili kako ga neki opisuju, \u201etraga\u010d za slobodom u empirijskoj dimenziji\u201c, zapo\u010deo je svoj umjetni\u010dki put bez formalnog umjetni\u010dkog obrazovanja, me\u0111utim kasnije je jedno vrijeme u Puli bio asistent Ivanu Obrovcu na srednjo\u0161kolskom smjeru za aran\u017eiranje i unutarnju dekoraciju iz kojeg je proiza\u0161la dana\u0161nja \u0160kola primijenjenih umjetnosti i dizajna, a 1991. upisao je studij skulpture na Akademiji u \u017denevi. Jednom je na pitanje o polo\u017eaju umjetnika u dru\u0161tvu Robi odgovorio: \u201eAko je samouk, veliki do svoje energije mora utro\u0161iti na osiguranje egzistencije, a nakon toga mu za pravi, neotu\u0111eni, umjetni\u010dki rad ostaje veoma malo vremena. U slu\u010daju kad se \u010dovjek potpuno posveti umjetnosti, nailazi na pote\u0161ko\u0107e, nerazumijevanje i raznovrsne neprilike u svojoj okolini.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Iako je slikarstvo predstavljalo konstantu njegovog umjetni\u010dkog djelovanja, Robi je bio iznimno prepoznatljiv po svom kiparskom radu. Zadnjih tridesetak godina provodio je ljeta na gr\u010dkom otoku Tasos i tamo izra\u0111ivao skulpture i rukotvorine od poznatog lokalnog mramora, klesao arhitektonske elemente te slikao ikone po bizantskim kanonima za lokalnu crkvu.<\/p>\n\n\n\n
Treba tako\u0111er posebno istaknuti da su Indija, njena kultura i glazba ostavili dubok trag na Robija i njegovo stvarala\u0161tvo. Naime, Robi je 1974. godine po prvi put boravio u Indiji i ta putovanja na Istok je kontinuirano odr\u017eavao sve do kraja \u017eivota. Robi je u Puli tako\u0111er bio poznat po svom umije\u0107u sviranja indijskih instrumenata sitar i tabla, a jednom je na pitanje kakva je uloga muzike u njegovom likovnom stvaranju odgovorio: \u201e\u017delim da se oba izraza uzajamno pro\u017eimaju i nadopunjuju i htio bih jednog dana prirediti izlo\u017ebu na kojoj bi promatra\u010d do\u017eivljavao sve te medije\u201c. Stoga \u0107e ova izlo\u017eba u Gradskoj radionici ujedno biti prilika da se slu\u0161aju stare snimke nekih od Robijevih glazbenih eksperimenata nastalih kroz prijateljska okupljanja u neformalnoj grupi Zen.<\/p>\n\n\n\n
(PS)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Foto: Gradska Radionica Pula U spomen na pulskog umjetnika Ivicu Ko\u017eelja Robija koji je preminuo svibnja ove godine, u Gradskoj<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":52358,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"footnotes":""},"categories":[1,99],"tags":[110,355],"yoast_head":"\n