LOGIČKI SLIJED MENIJA NA REPERTOARU

Piše: Sonja Sabol

Za istinu treba imati petlju, biti razborit i mudar. Svaka laž se okonča onoga trenutka kada zlobni ljudi misle da je pobjeda u njihovim rukama. Takve ljude uvijek treba pustiti da idu dokle mogu, onda im pokazati da su od igrača postali zapravo igračke s kojima se mi igramo, jer naravno sve znamo unaprijed.

Logično je i neminovno da će vas pokušati zaustaviti, izmanipulirat do te mjere da zapravo odustanete od prvobitnog cilja. Nije sila ali je nauka. 

Ljudi s namjerama uvijek imaju jezik upravljen poput volana ali jedno ne a to je hrabrost. Kada se suočite sa bagrom i neljudskim stvorovima oni nemaju muda igrati po ljudskim pravilima. Licem u lice. Uvijek je to kontra, kontra svega.

U Buddhinoj nauci naziv za pet osnovnih skupina ili dijelova odnosno psiho-fizičkih pojava naziva se Khandha. Smiren čovjek može postat lud, lud čovjek može postat miran u skladu sa svojim psiho-fizičkim stanjem koje je rezultat ljudskog ponašanja.

Prva i osnovna stvar jest da naš um mora biti prazan kada nam serviraju sranja za slijed menija u danu. Od laži za doručak , manipulacije i tračanja za ručak i povrede za večeru. Od loših ljudi treba se sklanjati jer oni ne razumiju osnovni ljudski jezik. 

Mi nismo anđeli, Majke Terezije, razno-razni  dobročinitelji ali smo ljudi, imamo osjećaje i ako možemo birati između serije i filma, odaberimo film. Serija ide u nastavcima, koliko puta sagriješe drugi, pogriješiš i ti ali  kod loših ljudi nerijetko se  kad što mijenja. Oni nemaju razvijen um a kamoli srce.

U povijesti filozofije vodili su se mnogi sporovi što je istina, danas već iz prve možemo znati lažu li nas ili govore istinu. Kada lažu gorak je okus u našim mislima ali ne i u njihovom jeziku. Bagra je oduvijek voljela naše poraze te  njihove dobivene bitke, ali nikad nisu dobili ratove.

Šteta cijele vojske kada je to zapravo ergela prljave stoke koja ne zna gdje goni. Gone svuda ali ne u štalu. Ljude dijele na nekakve rase ali ljude treba dijeliti na dobre i loše. Loše odmaknuti od sebe, a dobro čuvati kao zlato.

Ljudi ne dajte se zavaravati lažnim osmijesima, lijepim riječima zmija koje stalno vuku svoju  kožu  po smetlištu, to da vrijedi ručak na stolu bio bi gozba a ne stara konzerva smrdljive ribe.

Ponekad je potrebno da iskusimo loše, lošu hranu, loše ljude, ono najgore kako bi uvidjeli da je život stvoren za trenutke ispunjene radošću sa dobrim i prizemljenim ljudima. Sve ostalo vam je jedno veliko lažno sranje.