EKSKLUZIVAN INTERVJU -DEVIN JURAJ, MUDAR POČETAK JE REZULTAT USPJEHA

Piše: Sonja Sabol

Mladi glazbenik kojem vrtlog umjetnosti i scene postaje pozornica u kojoj će steći uspjeh. 

Devin je talentiran pjevač kojemu nije strana ni umjetnost plesa, te je tako nastup na Eurosongu s Albinom Grčić obilježio njegov početak. 

Kao mladom glazbeniku u usponu, što ti je najteže kada je riječ o poslu?

Odgovor je nažalost u pitanju. Na kraju dana, puno toga se svede na posao. Umjetnost je na prvom mjestu, i ono što stvaram je meni najbitnije. Svaki dio moje umjetnosti mora zračiti nekakvom istinom jer umjetnost je točno to, umjetnost je istina. Istina o vama. 

Neovisno o svemu tome, puno umjetnika zaboravi da jednom kad krenete u neke profesionalne vode, gdje imate taj blagoslov da možete živjeti od vaše ljubavi prema onome što radite, to postaje i posao. Kada ste sami i nitko ne ovisi o vama (ili vi o nekome) tu nema ograničenja, ali, jako često tu su upleteni i drugi ljudi. Ne mislim ovo naravno na neki loš način, ali nemoguće je očekivati da će svi vaše snove percipirati kao i vi, te se morate spremiti na čekanje, na nesuglasice, na nesigurnosti i još puno toga. Zato i je posao. 

Puno je žrtve i dan nekada zna završiti u velikim grčevima jer jednostavno živimo u takvom svijetu. Ja se na svu sreću prvi ponosim tome. Kad znam da je teško onda znam da valja i da idem u pravom smjeru. Svi znaju staro pravilo video igra: Gdje su neprijatelji, tamo je i napredak. Tako vrijedi u životu, ali hvala Bogu malo blaže. Ne radi se o neprijateljima, već o nama samima. Imamo sumnje, strahove, nesigurnosti manjak povjerenja, ali to nas sve čini humanim. Najbitnije je osvijestit se da su to sve nuspojave svih poslova, ne samo umjetničkih. Neki će se predati, a neki idu dalje. Znam za sebe; od prvog dana govorim: „Onaj koji uživa u teškim trenucima svog posla istinski voli ono što radi.“

Naišla sam na jedan tvoj intervju gdje si između ostalog rekao ”Znao sam uvijek da pripadam na pozornicu…” Što za tebe znači pripadati pozornici? Kada su sva svjetla reflektora uprta u tebe? Manifestacijom želja do ostvarenja sna?

Ta rečenica vraća me u djetinjstvo kada sam bio mali dječak koji se plašio pozornosti te se s dvanaest godina šokirao kad je s potpunom lakoćom stao na pozornicu i pokazao svojoj obitelji da se u meni- njemu nalazi jedna njima do tad neotkrivena stvar. Naime, ne kažem da pripadam pozornici jer „volim da me se gleda“, već je tu jedan, pa rekao bi možda tužniji razlog. Pripadam tamo jer se tamo jedino osjećam kao pravi ja. Nema tu nekog egoističnog pojavljivanja kod mene, već je to jedan od rijetkih trenutaka u kojim Devin može oživjeti u potpunosti. Uvijek se predstavljam kao glazbenik, plesač i glumac, ali ja na kraju dana samo pričam priče, i to volim najviše. Zato i kažem da tamo pripadam, jer kad vidim oči svoje publike i s njima podijelim djelić svoje duše, a oni malo svoje sa mnom, tek onda shvatim da me ništa u ovom životu ne bi moglo više usrećiti od toga.

Koliko ti je važno da znaš ovladati komunikacijskim vještinama kako bi svoju prezentaciju kao medijske ličnosti doveo do kvalitete za koju smatraš da je potrebno?

Komunikacijske vještine vrlo su bitne u svakom poslu, ali u mom dolaze kao nekakav bonus. Bilo je tu puno užasno introvertnih umjetnika koju su živjeli za scenu a nisu znali ni sami što reći publici niti kako išta uopće izjasniti. Razlog zašto je komunikacija meni bitna je jer volim pričati s publikom. 

Oni su moji ljudi. Barem na trenutak, dijele sferu sa mnom. Ne bi volio da se za mene ikad kaže da sam influencer, je ja ne influencam, ja samo savjetujem, iliti dijelim svoja iskustva, pa ako netko u tome nađe  neku lekciju, neka im bude što korisnija. Na kraju dana, puno sam proživio, ali tko sam ja da „influencam“? Ja sam umjetnik prvo, i pokazujem svojim pratiteljima, dal to bilo uživo ili preko nekih medija, kako ja doživljavam svijet. Nekima je to super, neki to ne žele. Meni je najbitnije znati da sam iskren. Jest, nekad se pojavi situacija gdje smo svi malo „fake“ za medije, a kako nećemo biti kad su mediji nerealna platforma. Kad ste zadnji put na nekim vijestima ili emisiji vidjeli nešto što vam zvuči istinito? Rijetko. Ja se trudim biti što iskreniji, ali sam vrlo svjestan da je to jako teško. Ne  zbog sebe, već zbog toga kako se sve to danas percipira.

Znanje je moć. I kako vrijeme prolazi, veliki dio medijski ličnosti se odlučuje da uz estradni dio posla vodi još nešto privatno, kakvo je tvoje mišljenje toga? Želje su jedno a realnost drugo.

Nismo SAD…život umjetnika je pun je nesigurnosti i poteškoća. Preživjeti se mora i to je sasvim normalan postupak, pogotovo za vrijeme krize. A kriza je definitivno. Pričajući samo o glazbi, tu je formula uvijek puno rada, upornosti i kvalitete plus sreće, iliti right place and time. Nemaju svi tu sreću nažalost. Divim se kolegama, jer vjerujem da ljudi koji se ne bave našim poslovima ne shvaćaju koliko treba biti hrabar, ustati se svako jutro znajući da plana B nema. Nema tu, barem kod mene: „Ako ne uspije idem na nešto drugo.“. Mora uspjeti, i hoće. Život svih umjetnika, da li oni bilivelika imena ili manja, uvijek se vrti oko iste teme, a to je kako doći do cilja kad nema jednog točnog odgovora. Svi su prije ili kasnije radili posliće da bi se preživjelo, a gurala ih je besmrtna vatra ambicije.

Kada bi se opisao, koje bi prvo mane naveo a onda vrline?

Za sebe rekao bi da sam nepovjerljiv. Teško je dobiti moje povjerenje. 

Ne znam jeli to nekima mana ili nije, ali možda bi lakše živio da se malo opustim. Imam teoriju da su svi umjetnici puni mana pa vječito stvaraju da bi stvorili nešto bolje od sebe, pa da ih se po tome zapamti. Zato smo i takvi perfekcionisti, jer znamo da smo sami nesavršeni. Vrlina… to bi bila odanost. Imam jako mali krug ljudi, ali ako jesu dio tog kruga, onda imaju odanu osobu koja je tu za njih. Teško je odanost balansirati s karijerom, jer se ipak nekad nalazim zatrpan u poslu pa se ne stignem posvetiti svima, ali vrlo sam emotivan što se tiče ljudi koje volim, pa mi je na kraju dana najbitnije da znaju da me imaju uz sebe i da ih jako cijenim.

Kako ti se čini naša estrada, pjevači? Znaš ja dok promatram javne ličnosti bitna mi je originalnost, doza ekstravagancije i vraškog intelekta, kao i dobar izgled! Inače kada je riječ o estradi to se sve nekako mora uklopiti da bi imalo smisla, inače je totalno passé…

 Ne volim pričati o ostalim pjevačima previše. Nisam još pjjevač koji je rasprodao arenu pa da sad mogu komentirati o drugima na estradi, ali ne volim ni komentirati kad nemam što reći. Ima tu svega. Neovisno o tome, moj put koji u „estradnom“ svijetu traje tek devet mjeseci doveo me do fantastičnih glazbenika koji su bili dovoljno dragi i nesebični s pričama svojih iskustva i općenito znanjem, pa sam pre blagoslovljen time. Uvijek kažem, okruži se ljudima koji znaju više od tebe. Ako ovo čitaju, i sami znaju kolike zahvale imaju od mene, jer bez mnogih moja priča ne bi bila ovakva kakva je. Hvala Vam, od dubine mog srca!

Tvoja posljednja misao bila bi …?

 U dubokom mraku, kad ugase se svjetla pozornice i publika ode doma, čovjek se može zapitati je li istinski sretan. Živimo u vremenu velikih lažnih osmijeha, gdje je cijena duše na popustu, a nagrade su glineni golubovi spremni postati prašina. Okrenite se svako toliko i učinite nešto humano za nekog. Nemojte razmišljati o nagradama ili o pohvalama, razmišljajte o sebi. Cilj na kraju dana je sreća. Nije novac, niti materijalno vlasništvo, nit prazna društva velikih ega, već sreća. Kad ostanemo sami u dnevnom boravku i shvatimo da moramo u krevet da bi sutra krenuli jako u novi dan, moramo biti sretni. Nađite sreću kao smisao i cilj, a ne kao sirovinu koja se može zamijeniti jer vjerujte mi, ne može se zamijeniti. 

Pravi početak uvijek donosi mudre korake te tako umjetnost može razvijat svoju oazu uporišta, bezgranične mašte i na kraju uspjeha. 

Devin je krenuo mudro ali isto tako predano i uporno.

Bez toga umjetnost nije umjetnost, prava epoha se uvijek nalazi u ne odustajanju od snova, želje, rada i vjere u samoga sebe.

Krasi ga poniznost, znanje, i općenito spoznaja koliko je teško na trenutak dotaknuti svijetlost scene. Zbog toga će njegova karijera dostići ogroman uspjeh. Mnoga lica, velika lica i kako bi laici rekli ”velike face” vidjeti će i prepoznati u njemu pravog umjetnika kojeg vodi strast i vatra koju nosi u sebi. 

To je njegova energija a za takvo što je potrebno mnogo odricanja, vjere u sebe, samospoznaje i dakako originalnosti.

Devin, samo naprijed!