Djeca zarobljena u virtualnom svijetu: KAKO DA UČENJE POSTANE IGRA?

TEME:

– Djeca zarobljena u virtualnom svijetu

– Kako da učenje bude igra 

– Zašto je djeci sve teže učiti

Svjetski priznati stručnjak, dr. Ranko Rajović održat će seminar pod nazivom “Kako da učenje postane igra: Djeca zarobljena u virtualnom svijetu”. Tijekom seminara, sudionici će dobiti uvid u fascinantne aspekte dječjeg razvoja, razumijevanje kako se razvijaju njihove vještine, kognitivni napredak te koncentracija.

Ova edukacija temelji se na NTC sustavu učenja, inovativnom programu kojeg je osmislio dr. Rajović. Namijenjena je odgojiteljima, učiteljima, pedagozima, psiholozima, roditeljima djece do 12 godina te svima koji se bave razvojem djece ili planiraju postati roditelji. Dr. Ranko Rajović će pružiti konkretne primjere i savjete kako potaknuti biološki potencijal djeteta. Tijekom seminara ćete saznati kako pomoći djeci, što je ključno za roditelje i sve koji rade s djecom, te kako prilagoditi metode rada kako bi se ubrzao proces učenja.

Djeca danas imaju sve više problema sa držanjem pažnje i sa koncentracijom, tako da više ne govorimo o izoliranim slučajevima, već o generacijskom problemu. Nedostatak duboke pažnje sprečava normalno učenje i usvajanje gradiva, a odgovore na to šta možemo napraviti da se to promijeni otkriti će nam upravo dr. Rajović u svom predavanju.

dr. Rajović će na predavanju objasniti što se to dogodilo i koji su razlozi zbog kojih djeca teško uče i sa učesnicima će podijeliti puno korisnih primjera, praktičnih savjeta, inovativnih i provjerenih metoda o tome kako pridobiti pažnju djeteta, što bolje mu objasniti gradivo i naučiti ga da zavoli knjigu.

Predavanje je podjeljeno u 3 cjeline:

1. Kao što su roditelji svjesni, okruženje se brzo mijenja što dovodi do  brojnih posljedica u razvoju djece. Isto tako škola sporo reagira u odnosu na brze promjene okruženja. Sve je više djece sa razvojnim smetnjama, a dr. Rajović jasno ukazuje kako problemi nastaju i kako se izboriti.
2. Dosada je važna za razvoj misaonih procesa, a zajedno sa nelogičnim pričama je i pokretač mašte. dr. Rajović će dati savjete na koji način bi trebalo osmisliti aktivnosti i stimulirati djecu kroz igru. Okruženje se mijenja, navike se mjenjaju, a sve to utiče na sposobnosti i mogućnosti naše djece, pa je potrebno da prilagodimo sadržaj i pristup edukacije kako bi se maksimalno potaknuo razvoj djeteta i ispunjavanje potencijala.
3. Učenje na pamet predstavlja veliko opterećenje za djecu, pa je potrebno učiti na drugi način, o čemu će biti više riječi na predavanju.

„Najbolji i najprirodniji način razvoja djece je igra, ali ta igra mora biti u prirodnom okruženju, a ne na internetu“, smatra dr. Ranko Rajović, šef Katedre za neuroznanost u odgoju i obrazovanju na Pedagoškom fakultetu u Kopru.

„Na razvoj dječjeg mozga najviše utječe okruženje. Prvo okruženje je obitelj, pa tek onda vrtić  i škola, a sada imamo i treće okruženje, a to je internet. Nismo spremni za ovaj digitalni svijet, jer već desetak godina stižu rezultati istraživanja da su kod tinejdžera smanjene duboke regije mozga. Ne kod svih, ali već sama činjenica da se to događa je zabrinjavajuća. Problemi uglavnom  nastaju u periodu od druge do pete godine, pa i do desete,  kada je razvoj mozga najintenzivniji. Nešto se dogodilo u posljednjih 15 godina, a odgovor nećemo naći u knjigama od prije 20 godina. Moramo gledati multidisciplinarno i uključiti nova znanja. Svaka nova generacija, upisana u prvi razred, kao da je malo slabija u odnosu na ranije generacije. Motorički su slabiji, kontrola emocija je slabija, opće znanje je slabije, a i koncentracija je slabija. Sada smo i došli čak i do toga da sve više djece ne može upisati ni prvi razred.

Ono što se zna, jedan od glavnih faktora te pojave je malo aerobnih aktivnosti, a drugi problem je smanjenje kognitivnih sposobnosti. Treći problem je kada krenu u školu, a tamo ih čeka zastarjeli način učenja, napamet.

Roditelji imaju najveću ulogu i odgovornost kada govorimo o usmjeravanju djece prema zdravim životnim navikama, no ponekad u tom nastojanju ne postupaju onako kako bi to za njihovu djecu bilo najbolje.

„Sve više uočavamo pojavu da roditelji nekritički ispunjavaju želje svom djetetu i dijete postaje centar obitelji. Neću previše kritizirati roditelje, oni to rade iz najbolje namjere, ali moraju znati da to nije dobro za razvoj djece. Roditelji kao da su postali bankomat za želje djece. I onda, kad se dijete suoči s problemom, ne može se snaći. I šta se onda događa? Frustracija visoka, prag tolerancije nula, samo gledaju svoje potrebe, a drugi kao da ne postoje.

Nekad su roditelji htjeli vidjeti dijete na ulici ili parku, vidjeti s kim se druži i to je bila jedina njihova briga. Pa je dijete možda nekad otišlo u drugu, treću ulicu, pa je to bila briga. Ili ga nema nekoliko sati, ali se znalo s kim je i gdje je. Danas nije tako, ali roditelji i dalje imaju tu misao – samo da je dijete na sigurnom, a najbolje je kada je u svojoj sobi. I onda, kada vide dijete u sobi na internetu, misle da je sve u redu, ali ono je, zapravo, tu na nesigurnom terenu, tko zna u kojim sve mračnim labirintima. Ima na tim internet mrežama i korisnih stvari, ali ne vjerujem da djeca gledaju kako se sadi drveće ili koliko često pada kiša u pustinji. Zapravo gledaju u 80 posto slučajeva potpuno nekorisne sadržaje, ponekad i štetne“, tvrdi dr. Rajović.

Doktor Rajović upozorava i na problem koji je sve uočljiviji u školi. Česta greška današnjeg roditelja je što djetetu daje sve. Čak i kada dijete u školi dobije četvorku, roditelj hoće peticu. Odmah učitelj postaje problem koji tom djetetu nije dao peticu. Onda roditelji idu u školu i svađaju se s učiteljima. Naši učitelji su poniženi. U redu je zaštititi dijete, ali ne pretjerujmo u toj zaštiti. Moramo misliti i o učiteljima, jer ako roditelj i pogriješi iz najbolje namjere i iz velike ljubavi, tko to može ispraviti? Jedino odgojitelj, učitelj. Ne smije se dozvoliti da nam dođe roditelj koji, po njemu, zna bolje od učitelja što se treba raditi. Moramo zaštiti učitelje da bi zaštitili djecu”, zaključuje dr. Rajović.