SOLARIS DVA – kazalište “licem u lice” s filmom Andreja Tarkovskog i njegovim digitalnim dvojnikom
Kazališni projekt koji istražuje odnos filma, kazališta i digitalne tehnologije nastao u koprodukciji INK Pula i Montažstroja
Foto: Jelena Janković
Istarsko narodno kazalište Gradsko kazalište Pula i umjetnički kolektiv MONTAŽSTROJ u završnoj su fazi proba za predstavu SOLARIS DVA, autorski projekt Boruta Šeparovića. Premijera će se održati u petak, 30. siječnja 2026. u 20 sati u Dvorani Ciscutti (INK Pula), a repriza u subotu, 31. siječnja u 20 sati. Predstava potom gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih 24. i 25. veljače.
“Što ako se kazališna predstava odluči susresti sa svojim filmskim predloškom licem u lice – i pritom dobije još jednog, digitalnog dvojnika?”
Polazeći od romana Stanisława Lema i kultnog filma Andreja Tarkovskog (1972.), SOLARIS DVA premješta Solaris u vrijeme generativne umjetne inteligencije i beskonačnog oblaka podataka. Pozornica postaje laboratorij percepcije: pred publikom se istodobno odvijaju živa izvedba, arhivski film i njihova računalno generirana varijanta – prostor u kojem se preispituje što danas još prepoznajemo kao istinito, kad se vizualni dokazi mogu krivotvoriti jednako lako kao i svakodnevni sadržaji na mrežama.
U središtu je psiholog Kris Kelvin (Matija Čigir), suočen s “gostima” – pojavama nastalim iz fragmenata sjećanja i nesvjesnog. Hari (Rea Bušić), dvojnica preminule partnerice, istodobno je opipljivo prisutna i radikalno nestvarna: tijelo i pokret pripadaju glumici, dok deepfake tehnologija povremeno “posuđuje” njezino lice iz filmskog arhiva. U jednom se trenutku na sceni susreću tri Hari – ona iz filma, ona kazališna i ona računalno generirana – i upravo u toj tankoj pukotini između medija nastaje SOLARIS DVA.
Uz Kelvina i Hari, na sceni su Snaut (Nikola Nedić) i Sartorius (Sven Medvešek), a u izvedbu su uključeni i video/AI hibridni nastupi: doktor Gibarian (Frano Mašković) i pilot Henri Berton (Vedran Živolić) pojavljuju se isključivo putem video zapisa. Kao dodatni “gost” – neljudski izvođač / “posjetitelj” – u predstavi se pojavljuje i robotski pas Unitree Go2 AIR, figura robotike koja u Solarisovu logiku “drugosti” unosi doslovnu, utjelovljenu tehnologiju.
Dramaturgiju potpisuje Filip Rutić (prema motivima romana Solaris i scenariju filma Tarkovskog i Fridriha Gorenštajna). Vizualni i tehnološki identitet predstave oblikuje Konrad Mulvaj (video, multimedija, AI-programiranje): arhivski filmski materijal tretira kao aktivni sloj izvedbe, uživo sinkronizira projekcije i real-time transformacije slike, a istodobno s konzole koordinira i kretanje robotskog psa. Scenografiju potpisuje Filip Triplat (prema motivima filmske scenografije Mihaila Romadina), a kostime Desanka Janković (prema originalnim rješenjima Nelli Fomine). Oblikovanje svjetla (za izvedbu uživo) potpisuje Anton Modrušan, a suradnica za scenski pokret je Roberta Milevoj. Zvučna slika predstave nastaje u dijalogu s glazbom iz filma Andreja Tarkovskog (Johann Sebastian Bach / Eduard Artemjev) te autorskim intervencijama MONTAŽSTROJA i AI obradom.
SOLARIS DVA postavlja pitanje: gdje završava čovjek, a počinje stroj – i može li ljubav sastavljena od sjećanja i algoritama biti išta manje stvarna.
(PS)