TIJESNA ZEMLJA – dramatizacija Balotina svijeta u sudaru okrutne radnje i Vivaldijevih “Četiriju godišnjih doba”
Kazališni projekt uz doajenku hrvatskog glumišta Nevu Rošić kao personifikaciju Istre
Istarsko narodno kazalište Gradsko kazalište Pula u završnoj je fazi proba za predstavu Tijesna zemlja, dramatizaciju istoimenog romana Mate Balote, u režiji Marina Blaževića. Premijera predstave održat će se 29. travnja 2026. godine u 20 sati u Dvorani Ciscutti u Puli, dok su reprizne izvedbe na rasporedu 30. travnja i 5. svibnja u 20 sati.
“Naša predstava ne bavi se romantizmom ili dokumentarizmom etno-povijesne rekonstrukcije, nego estetskim doživljajem prošlosti, aktualnosti i budućnosti ekologije istarskog poluotoka. Pritom, međutim, niti ne pokušava odolijevati rodoljubnom sentimentu. Upravo suprotno. (…) Zavičajno-povijesne, kulturološke, čak i socio-ekonomske uvide, priču i likove, naraciju i fikciju Balotina romana pokušali smo oživjeti hibridnom, dramsko-glazbenom, glumačko-plesnom, filmsko-lirskom predstavom. U njoj se prizori ljepote i okrutnosti života, neumitnosti smrti u nemilosrdnom ritmu prirode, izmjenjuju pa prepliću s plesnim odjecima Vivaldijeva slavnog ciklusa violinskih koncerata „Četiri godišnja doba“ u koreografiji Maše Kolar.”, redatelj i autor dramatizacije Marin Blažević u uvodnim napomenama.
Kao naratorica i utjelovljenje odnosno personifikacija Istre kroz predstavu nas provodi doajenka hrvatskog glumišta Neva Rošić. Ansambl predstave čine dvoje glumaca, Ivna Bruck i Luka Mihovilović, te dvoje plesača, Maria Matarranz de las Heras i Michele Pastorini. U glumačkim ulogama pojavljuju se i članovi Dramskog i plesnog studija INK Noel Smailbašić u alternaciji s Geom Petrovićem te Mitja Ozrin Jolić u alternaciji s Lukom Pejkovićom, uz brojne članove koji se pridružuju u završnoj sceni.
Mijo, odnosno Miho Mirković (Rakalj, 1898. – Zagreb, 1963.), književnoj je publici poznat pod pseudonimom Mate Balota i ubraja se među najvažnije pjesnike hrvatske književnosti 20. stoljeća, a u Istri se često ističe kao njezin najveći pjesnik i pisac. Uz književni rad, djelovao je i kao ekonomist i sveučilišni profesor, a u svom opusu spaja liriku i znanstvenu misao. Najveću slavu donijela mu je zbirka Dragi kamen (1938.), dok njegov roman Tijesna zemlja (1946.) predstavlja jedinstven spoj socijalne studije i književnog pripovijedanja, snažno vezan uz istarski prostor i identitet.
Roman Tijesna zemlja odvodi čitatelja u kasno 19. stoljeće, u austrougarsko doba, u selo Rakalj i okolicu, Vodnjan, Labin i Pulu. Kroz niz životnih priča ispisuju se izmjene godišnjih doba, rađanja i smrti, obredi i proslave, svijet koji se mijenja, ali ostaje vezan uz zemlju premda je o njoj sve manje ovisan. Balota piše o „malim ljudima“, onima koji nisu ušli u udžbenike, ali su stvarali povijest svojim radom i opstankom, a njihov svakodnevni život – zemlja, obitelj, običaji – prožet je lirskim tonom, dijalozima u lokalnom govoru i odjecima narodnih pjesama. Središnje niti romana posvećene su životnim naporima i borbama, srećama i nesrećama, brigama i tragedijama nekoliko generacija obitelji Gašpić.
Redatelj i koreografkinja, Marin Blažević i Maša Kolar, potpisuju i scenografiju i oblikovanje svjetla. Oblikovatelj projekcija je Marin Lukanović, a kostimografkinja Sandra Dekanić. Kao jezični savjetnik za rakljanski izričaj surađivao je Anton Percan, a asistent scenografije je Vanja Ujčić.
INK posebno zahvaljuje obitelji Mije (Mihe) Mirkovića na ustupljenim pravima na korištenja autorskog djela, romana Tijesna zemlja, za adaptaciji, scensko uprizorenje i izvođenje kazališne predstave. Projekt je sufinanciran sredstvima Istarske županije – Regione Istriana i Ministarstva kulture i medija RH.
(PS)