(PERI)MENOPAUZA ILI ŽIVOT!
Piše: Augusta Benčić Ivančin
Rođena sam u vrijeme kada je menopauza bila tabu tema, a njezina cool, nestašna mlađa sestra perimenopauza gotovo da i nije postojala. Ušla sam u perimenopauzu u vrijeme kada svijet ulazi u drugu krajnost. Ne samo da rušimo tabue i obznanjujemo egzistenciju ove mlađe kučke već i zahtijevamo da se svijet podredi njihovom ritmu.
Naravno da sad moram objasniti ovu izjavu kako bih izbjegla izopćenje iz novog poretka kojim stoluju menopauza i perimenopauza.
Jednostavno je, životni vijek ljudi produljio se značajno i žene sada provode pola života u peri i menopauzi. Također, žene su oduvijek imale veća muda od muškaraca i znale se izboriti za sebe pa se sada borimo da unaprijedimo tih pola života vremena. Ne borimo se na ratištu jer znamo koliko je to glupo i volimo svoje muškarce i sinove nego na društvenim mrežama, javnim raspravama, panelima i svim medijima. Koristimo svoje najjače oružje – jezik. Sve je preplavljeno pričama o (peri)menopauzi pa su se, napokon, počele raditi i znanstvene studije o tome. Više ne vrijedi ona da je to „prirodno“ i da moramo „šutit i trpit“.
Naravno, u muškom svijetu u kojem još uvijek živimo, najvažniji simptomi (peri)menopauze su suhoća vagine i pad libida. Seks pokreće svijet, ali i zaustavlja.
U ženskom (peri)menopauzalnom svijetu seks smatramo precijenjenim. U zdravom braku, vezi, odnosu, svi znamo da je seks puno više od kvantitete i „van-unutra“. I svi znamo da toga ima na svakom koraku i da su razlike u nijansama koje su zanemarive jer se nijanse daju naučiti, istrenirati, obojiti uz malo volje i mašte.
U našem svijetu najvažnije je kako si možemo pomoći. Kako vratiti dobar san, uravnotežiti energiju i raspoloženje i kako zaštititi krvožilni sustav.
I tu smo prepuštene uglavnom same sebi i prijateljicama.
Ono što nam najviše nedostaje je specijalist koji će obuhvatiti širu sliku, simptome i stanje organizma. Ono što nam ne treba i ne želimo je šetanje od jednog do drugog, nepotrebne terapije za simptome koje ne liječe uzrok i rečenice poput „S vama je sve u redu, to je sve normalan proces, to je normalno za vaše godine“.
Nabijte si i „proces“ i „normalno“ i „godine“ u dupe.
Zato smo glasne, dosadne, naporne i sveprisutne. Zato što nas uzimate zdravo za gotovo i zato što pola našeg (posljedično i vašeg) života ovisi o tome.
Žena nije rasplodna krava (kad smo već kod toga, nijedna životinja ne bi trebala služiti samo za rasplod, tu ćemo temu drugom prilikom obraditi) i nije stvorena samo da bi rađala, stoga ni njezin život i svrha ne prestaju onog trena kad više ne može rađati. Taj dio ženina života je period kada ona treba napokon početi živjeti punim plućima. Kada je odgojila i muža i djecu, stavila ih na vlastite noge, naprala se, nakuhala i napeglala i napokon se može posvetiti sebi, svojim hobijima i strastima za koje prethodno nije imala vremena. Sad, odjednom, nema energije. Nije samo „osušena“ nego je i „isisana“. A ni zdravlje je više ne služi, počinju je napadati čudni simptomi za koje nitko nema lijeka. Tada žena treba podršku onih koje je ona bezrezervno podržavala pola svoga života. Onih kojima se davala i od kojih nije tražila ništa zauzvrat. Većina žena neće tražiti ni sada, ali to ne znači da ne treba to dobiti. Podrška neće izliječiti simptome, ali će ih ublažiti. Dat će polet i snagu za liječenje. (Peri)menopauza nije bolest, ali treba liječenje u obliku suplemenata, tjelovježbe, meditacije, psihoterapije i, po potrebi hormonalne nadomjesne terapije.
HNT je danas pravi tabu! Ako je za vjerovati liječnicama s nedavnog predavanja o (peri)menopauzi, krajem prošle godine napokon je službeno objavljeno da je HNT nepravedno demoniziran, medicinska zajednica revidirala je interpretaciju podataka i priznala da je klinička studija rađena isključivo na starijem uzorku žena (60+) koje su već imale određena stanja te da se HNT treba koristiti individualizirano, a ne univerzalno izbjegavati. Izbjegavanje (je) ima(lo) kobne posljedice za pojedine žene. I sada će trebati još dvadesetak godina, koliko smo živjeli u zabludi, da se to osvijesti jer pojedini liječnici i dalje furaju tu spiku. Boli ih kiki kad nisu u (peri)menopuzi, još i više ako nisu uopće ženskoga roda.
Nikako nam ne ide u korist što pojedine sretnice i ne osjete Promjenu pa drže stranu muškarcima u omalovažavanju i vrijeđanju nas koje imamo sve i otkrivamo nove simptome.
Žena je ženi oduvijek bila najbolja prijateljica i najveća neprijateljica. Nijedan muškarac ne može nauditi ženi koliko može druga žena. Tužno je to. Opet, više milijardi ljudi dozvoljava šačici da ih ugnjetava pa to možda i nema veze sa spolom već s ograničenjima u ljudskom mozgu.
Za kraj, nadam se da ću nekad imati prilike dići spomenik svim ženama 40+ koje rade svakodnevno jednu (ili više) smjenu i nemaju razumijevanje ni podršku partnera, obitelji i prijateljica. Vi ste prave heroine.
Foto: Edna Strenja Jurcan
(PS / A.B.I.)