Slovencima je prioritetna pruga Kopar – Divača
Velika prilika riječke luke? Otvaranje željezničke veze prema Mađarskoj preko pruge Rijeka – Šapjane – Pivka? Na oba ova pitanja posljednjih dana uslijedilo je mnoštvo izrazito optimističnih odgovora u hrvatskoj javnosti, nakon što je na sjednici Odbora za promet i turizam Europskog parlamenta prihvaćen amandman hrvatskog eurozastupnika Joze Radoša da riječka luka postane dio europskog prometnog koridora Jadran – Baltik. Iako je to tek prvi korak, jer istu odluku tek treba usvojiti i Europski parlament, a zatim i Europska komisija, objektivno je utemeljen optimizam da će koridor Jadran – Baltik doista stići do Rijeke. Time bi trebala biti ispravljena nepravda, točnije propust hrvatskih pregovarača u postupku utvrđivanja europskih prometnih koridora, jer su za razliku od Rijeke, ostale sjevernojadranske luke i dosad bile dio koridora Jadran – Baltik.
I to je doista važno za najveću hrvatsku luku, pogotovo kad se uzme u obzir da je poljska prometno-logistička tvrtka OT Logistics prošle godine postala jedan od većih dioničara tvrtke Luka Rijeka, a time je postala i potencijalno važan strateški partner za razvoj riječkog prometnog pravca. OT Logistics ima terminale u nizu luka u Poljskoj, na sjeveru Njemačke i prirodno je da je zainteresirana za povećanje kvalitete intermodalnog logističkog lanca na potezu od Baltika prema Rijeci. Logično je pretpostaviti kako će sada biti ostvareni uvjeti i za kvalitetnije povlačenje europskih sredstava za infrastrukturne razvojne projekte. Nažalost, optimizam je daleko manji ako se govori o ostvarenju jednog vrlo važnog cilja za postizanje veće konkurentnosti riječke luke, a to je modernizacija željezničke pruge Rijeka – Šapjane – Pivka. Ona predstavlja usko grlo za riječku luku zbog različitih dopuštenih opterećenja; onog od 22,5 tona po osovini na dionici od Rijeke do Šapjana, odnosno od 20 tona po osovini od Šapjana do Pivke. Pruga naprosto nije funkcionalna na razini potrebnoj da Rijeka može biti konkurentna na ovom pravcu i tu se ništa značajno ne može promijeniti ukoliko Slovenija ne pripremi adekvatan projekt, zatraži i dobije sufinanciranje iz europskih fondova te krene raditi, te očekivati da zanemare interes luke u Kopru.
Prioritet Kopar – Divača
Pitanje modernizacije pruge Rijeka – Pivka za naš list prokomentirao je ugledni slovenski ekonomist i profesor na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani, Bogomir Kovač.
– Treba prije svega znati da je Slovenija u zakašnjenju otprilike 25 godina kad je riječ o obnovi željezničkih pruga. Najvažniji projekt trenutno je pruga Kopar – Divača, koji Slovenija već godinama ne može politički i ekonomski zaokružiti i realizirati, Slovenija za to nema snage ni financijskih mogućnosti. Projekcija te investicije i cijeli koridor Kopar – Divača nije niti s prometne, niti s tehničke točke gledišta optimalan. Nasjeli smo na zamku talijanskih i austrijskih interesa i povukli prugu na najteži i najskuplji dio, jer smo htjeli prugu približiti Italiji. Rezultat je najskuplja moguća trasa, iako su i tu kalkulacije različite. No, za nešto više od dvadesetak kilometara pruge Kopar – Divača govorimo o cijeni od 1,3 do 1,6 milijardi eura, što je izvan svih okvira, apsolutno je preskupo i Slovenija to javnim sredstvima ne može ili ne želi graditi, a privatnih sredstava nema osim ako se ne računa na privatizaciju Luke Kopar, koja opet predstavlja veliki politički problem. Valja reći i kako je Italija pametno štitila svoje interese i sve napravila da dobije na vremenu, jer su imali strategiju suradnje s Nijemcima i Deutsche bank oko razvoja prometnog koridora preko Italije i Austrije prema Njemačkoj. Mi smo tu kao regija pomalo izvisili, liječimo svoje rane i svoje nesposobnosti, nemamo jasnu suradnju i zajedničku strategiju i bez obzira na sve moguće priče, ne vidim mogućnosti za neke brze obrate u tom smislu – ističe Kovač, koji se zatim osvrnuo i na status projekta pruge Rijeka – Šapjane – Pivka stavljajući ga pritom i u kontekst hrvatsko-slovenskih odnosa.
– Neki jednostavniji prometni problemi već dugo stoje neriješeni, primjerice pitanje autoceste Maribor – Krapina koju je daleko lakše riješiti, ali se to nije dogodilo. Isto se odnosi i na nedostajuću dionicu autoceste od Rupe do Postojne, koja bi povezala Rijeku, Kopar i Trst, ali se ništa ni tu ne događa već dvadesetak godina. Sve su to neriješena pitanja, a isto se odnosi i na prugu Rijeka – Šapjane – Pivka, koja nije prioritet, pogotovo ne u odnosu na prioritetne napore da se izgradi skupa dionica Kopar – Divača. Ta pruga, bez obzira na moguće strateške interese luke, Ljubljane i željeznice, nije na slovenskom političkom koridoru, pa u tom pravcu nije moguće računati na bilo koju akciju iz Slovenije i mislim da se pruga Rijeka – Pivka neće modernizirati još barem 20 godina. Slovenija je u zadnjih 20 godina malo toga uspjela napraviti po pitanju obnove pruga i to je veliki slovenski problem. Naravno da je razvoj sjevernojadranskih luka bitno vezan na transportne koridore, ali je u ovom trenutku tu u najvećoj prednosti Trst, tek onda dolazi Kopar – zaključuje Kovač.
Pogled iz Slovenije nudi bitno drugačije zaključke od vala optimizma s kojim je u Hrvatskoj dočekana prva u nizu očekivanih odluka o ucrtavanju Rijeke na koridor Baltik – Jadran. Hrvatski europarlamentarac Jozo Radoš nedavno je naglasio kako je ovo pitanje ipak u nadležnosti hrvatske Vlade, pogotovo nakon što se dovrši postupak uvrštenja Rijeke na novi prometni koridor. Ta je konstatacija apsolutno točna, ali je problem što se pruga Rijeka – Pivka ne može promatrati izvan konteksta sveukupnih slovensko-hrvatskih odnosa.
( Izvor: www.glasistre.hr )