NK Lokomotiva – NK Istra 1961 2:1

Prilično olako pokleknula je Istra 1961 na prvom ispitu poslije reprezentativne pauze.

Poskliznula se u kišom okupanoj Kranjčevićevoj ulici, skupo plativši dva naivna obrambena propusta u prvom poluvremenu, što je Lokomotiva vješto iskoristila za vodstvo na poluvremenu i ukupnu pobjedu. Jer, premda se ”zeleno-žuti” nisu predavali, u sve težim uvjetima za igru ozbiljna prilika za rezultatski povratak ukazala se tek u 82. minuti kad je Roce uspio smanjiti zaostatak, ali za nešto više bilo je prekasno.

U kontekstu sličnih natjecateljskih trendova, ali i daljnjih aspiracija u ovoj sezoni, bodovi u međusobnom ogledu objema su momčadima imali poseban značaj. Možda se iz gostujuće perspektive činilo da je ozljedama načeti domaćin prilika za dobar ulov, ali nisu uzalud iz stožera Istre 1961 poručili da bi i jedan bod bio vrijedan. Rasplet u kojem je Lokomotiva uzela sva tri i nastavila svoju pobjedničku seriju ne znači da Puljani trebaju očajavati, dapače, ovo

je samo prilika da se izvuku neke pouke, između ostalih i ona da se u ”gornji dom” Prve HNL ne može tek tako.

Današnji duel u startu je obećavao zanimljivo nadmetanje, no očekivanu kvalitetu igre

ograničili su izrazito nepovoljni vremenski uvjeti. Pola sata prije početka susreta otvorilo se nebo nad Zagrebom, pa je tako igrače po izlasku na travnjak dočekao snažan pljusak praćen munjama i grmljavinom koji se nastavio gotovo do kraja utakmice. Nije bilo lako gledati, kamoli igrati.

Na tako natopljenom travnjaku svaka ideja igre bila je teško provediva. Osim što nije bilo lako kontrolirati loptu, trebalo je u međuvremenu paziti i na zdravlje, posebno onih igrača koji su utakmicu počeli ”načeti” ozljedama. Tome dovoljno u prilog govori podatak da su oba trenera već u prvoj četvrtini utakmice bila prisiljena obaviti po jednu zamjenu. Goran Tomić to

je učinio već u 7. minuti, kad je umjesto Miloša na desnom boku Kelmendi upisao premijerni nastup u Prvoj ligi.

( Photo: Pulska svakodnevnica, Tekst: www.glasistre.hr )