Kristijan Karlušić iz Pule propješačio 1200 km i prešao cijelu Via Dinaricu

Razgovarali smo sa Kristijanom Karlušićem, pulskim planinarom, koji je 04.05.2018 krenuo na putovanje koje je trajalo 59 dana i bilo je dugo 1200 km. Propješačio je tj,planinario kroz 5 država, počevši u Sloveniji, a cilj, koji je i postigao, bio je u Albaniji.

Kristijan koji je aktivni član Planinarskog društva Glas Istre i Planinarskog društva Elektroistra, te je i član udruge „Via Dinarica“, bavi se planinarenjem godinama, bio je puno puta na Alpama i na puno planinskih vrhova u Hrvatskoj i šire. Kako sam kaže, sva ta planinarenja koja su trajala po četiri, pet dana nisu mu bila dovoljna, tražio je nešto više, neki veći izazov, nešto zahtjevnije, i našao je.

Kaže da ga se u potrazi za planinarskim stazama, najviše fascinirala staza Via Dinarica, koja je uvrštena među najljepše staze svijeta,  koju je i National Geographic svrstao među 10 najljepših staza, te je na kraju i odlučio da je to staza i izazov koji želi proći.

Inače, Via Dinarica je planinarska staza koja se proteže od Slovenije do Albanije, a sastoji se od tri trase: Bijele, Plave i Zelene. Najteža trasa je Bijela trasa ili White trail  i Kristijan je bez puno razmišljanja odabrao upravo nju. Dok su trajale pripreme za taj pothvat, Kristijan je saznao da na taj isti put ide i jedan Dalmatinac, Ante Romac iz Sinja, te mu se javio. Kako kaže vrlo brzo su kliknuli i dogovorili se da na taj put idu zajedno. Kreću 04.05. iz Postojne u Sloveniji ne znajući hoće li uspjeti niti šta ih čeka na tom putu. Moramo napomenuti da je Kristijan inače i zaposlenik Brodogradilišta „Uljanik“, te ja za taj svoj pothvat morao uzeti neplaćeni dopust, koji su mu u Uljaniku bez problema odobrili.

Put koji je po Kristijanovoj računici trebao trajati 65 dana, ovaj dvojac je uspio preći za 59 dana. Pješačili su svaki dan negdje oko 20 km, a čak su dvaput uspjeli preći 43 km na dan s ruksakom na leđima koji je težio oko 22 kg. Pauze u pješanju su imali po dogovoru i ovisno o vremenskim uvjetima. Što se hrane i pića tiče, nosili su sa sobom zalihe dehidrirane hrane za onoliko dana koliko su planirali planinariti, ali kako nam Kristijan naglašava, Via Dinarica je napravljena tako da potiče ruralni turizam, pa samim time obuhvača sela i gradove na svojoj trasi, gdje su naš dvojac bili i više nego dobro došli, te od ljudi iz mjesta gdje su stali, dobili su i kuhane obroke i piće. Na pitanje koliko je smršavio, jer nakon toliko pređenih kilometara, za pretpostaviti je da je smršavio, Kristijan kaže da se udebljao 3 kilograma, i to zahvaljujući domaćinima iz sela i gradova koje se nalaze uz trasu. Ovim putem se još jednom zahvaljuje svima, i pun je riječi hvale za gostoljubivost svih u svim državama kroz koje su prošli on i Ante. Moramo i spomenuti da tih 5 država kroz koju se proteže Via Dinarica su: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, te Albanija. Budući da su na stazi i granični prijelazi, Kristijan savjetuje svima da se prije kretanja na Via Dinaricu obavezno jave Mupu radi informacija kako i gdje preći granice.

Dio puta je s njima bila i slovenka Hana s svojim psom, koja je prvo pješačila na Via Adriatica, te je kad je upoznala Kristijana i Antu, zajedno s njim krenula na Via Dinaricu. Što se tiče Via Dinarice, fali joj dionica Slovenije i Gorskog kotara, ali Kristijan ističe da može biti ponosna na ono što je napravila. Pitali smo ga kako je bilo na put bez moderne tehnologije, bez svega onoga na što smo navikli u današnje vrijeme, na što nam naš sugovornik kaže da ne preporučuje nikako da se kreće na takav put bez mobitela, jer je staza dosta divlja, nema puno skloništa, znalo je proći i 3,4 dana dok ne bi vidjeli prvog čovjeka. Kristijan je opisivao i sam krajolik kroz koji je prolazio, te nam je uspio prenijeti dio svoje oduševljenosti sa šumama, jezerima. Možemo samo pretpostaviti kako je fantastičan pogled na Jadran s vrha Velebita za vrijeme zalaska sunca. Mi pretpostavljamo, a Kristijan je taj pogled i doživio. Po njegovom opisu i izrazu lica dok je opisivao taj pogled, veoma smo sigurni da je savršen.

Planinarenje se završava na planini Prokletije u Albaniji, kako Kristijan kaže, predivan krajolik koji se riječima ne može opisati. Na svojem Fb profilu za Prokletije je napisao: Prokletije!!Najljepše za kraj!

Kristijan se sada polako vraća u „normalu“, svakodnevnom životu i svakodnevnim obvezama, i nije mu to baš jednostavno, nakon prirode i spavanja pod zvijezdama treba se priviknuti opet na beton i gradsku vrevu.

U planu su i predavanja o Via Dinarici o kojima će nas Kristijan pravovremeno obavijestiti. Kristijan ističe da mu se svatko kome treba bilo kakva informacija vezano za stazu via Dinarica i općenito za planinarenje, može javiti i da će pomoći koliko god to može.

Za kraj pitali smo Kristijana šta mu je sljedeći podvig, pa nam je samo ukratko rekao da možda sljedeće godine na proljeće ode na Atlas, planinski masiv u Sjevernoj Africi. Mi mu želimo da u tom svom naumu i uspije, isto kao što  mu želimo da mu jednog dana planinarenje i sve vezano uz planinarenje bude stalni posao, jer smo se u sat vremena razgovora s njim, uvjerili da on jednostavno živi za planine i prirodu.

Pisanim riječima je veoma teško prenijeti njegovu oduševljenost cijele trase koju je prošao, ali se nadamo da ćete putem slika doživjeti bar dijelić onoga što je doživio i Kristijan.

Zahvaljujemo se Kristijanu na razgovoru i veselimo se njgevoim sljedećim pothvatima i razgovorima nakon njih.