U Puli otvoren 2. Bijenale industrijske umjetnosti
Izložbom mladog kolumbijskog umjetnika Oscara Murilla u Augustovom hramu u Puli otvoren je danas 2. Bijenale industrijske umjetnosti koje u ovogodišnjem izdanju nosi naziv “Na leđima palih divova”. Pored Pule, Bijenale se održava na 10 lokacija u Labinu, Raši, Vodnjanu i Rijeci, a predstavljaju se radovi 27 domaćih i stranih umjetnika.
U ime Grada Pule okupljene je pozdravila zamjenica gradonačelnika Pule Elena Puh Beci koja je među ostalim čestitala organizatorima koji su na poluotok doveli renomirana imena moderne umjetnosti. “Kao grad s preko tisuću različitih manifestacija godišnje, vjerujem da će i ovaj 2. Bienale industrijske umjetnosti zaintrigirati i privući mnoge naše sugrađane, ali sve brojnije turiste koje posjećuju Pulu”, kazala je zamjenica gradonačelnika koja j epotom izložbu proglasila otvorenom.
Organizatori manifestacije su Labin Art Express XXI, MMSU Rijeka i Arheološki muzej Istre, a u ime Labin Art Expressa XXI, Dean Zahtila zahvalio je na suradnji i podršci prilikom organizacije izložbe dok je ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo pozvao sve zainteresirane da pogledaju i ostale lokacije. Naime, osim Augustvog hrama u Galerija Amfiteatar pulske Arene izlaže umjetnik pod nazivom Canan, a u Centru za tranzicijsku pravdu SENSE, izlaže Rajkamal Kahlon.
Labinsko bijenale industrijske umjetnosti je 2014. godine pokrenuo L.A.E. XXI sa željom da revitaliziraju bivše rudnike na području Labina i okolice. Ovogodišnje izdanje 2. Bijenala industrijske umjetnosti upisuje se na pozadini dugih povijesnih trajanja i smjena različitih epoha koje su oblikovale društveni i kulturni pejzaž regije: od grčkog i rimskog carstva, venecijanske, austro-ugarske, francuske i talijanske vlasti, pa sve do povijesti socijalizma i još jedne recentne epohe dugog, gotovo beskrajnog trajanja – razdoblja tzv. tranzicije. Naslov bijenala “Na leđima palih divova“ nadovezuje se na izvorno značenje sadržano u ovoj frazi, a koje upućuje na nužnu potrebu oslanjanja na ranija dostignuća kako bi se stekli novi uvidi i znanja, prožimajući se s osjećajem nestanka horizonta budućnosti u vremenu u kojem se nekadašnji koncept društvene transformacije pretvorio u nasilno održavanje postojećeg stanja.