Aldo Dobrovac, jedan od najdugovječniji direktora turističkih zajednica – “Nevidljivi čovjek” iza poznatih projekata i bogatog naslijeđa

Današnji način funkcioniranja lokalnih turističkih zajednica uvelike se može zahvaliti direktoru Turističke zajednice Medulina Aldu Dobrovcu koji ove godine odlazi u zasluženu mirovinu. On i Denis Žužić iz Tara najdugovječniji su direktori općinskih turističkih zajednica u Istri. Denis Žužić obavljao je taj posao još u doba dok se to nazivalo turistički ured općine ili grada, a Aldo Dobrovac na mjesto direktora TZ-a Općine Medulin došao je prije 25 godina s mjesta šefa recepcije u medulinskom hotelu Belvedere.

Oduvijek apolitičan

Kako sam Dobrovac kaže, ljudi koji su tada bili na vlasti u općini smatrali su, s obzirom na njegovo obrazovanje i dugogodišnju stručnost u radu, da je najadekvatnija osoba za ovaj posao. Očito i jest kad se uspio zadržati na ovoj poziciji dva i pol desetljeća usprkos onoj dobroj staroj hrvatskoj tradiciji da se određeni direktori smjenjuju sa svakom promjenom vlasti bez obzira na njihov dotadašnji radni doprinos. Možda i zato što je oduvijek bio apolitičan.

– Kada sam došao na to radno mjesto, malo sam promatrao situaciju i stekao utisak da su svi u tom sustavu zbunjeni, da ne znaju što točno trebaju raditi. Poslije sam malo analizirao situaciju i došao do nekih konkretnih zaključaka, ponajviše zahvaljujući svom iskustvu koje sam stekao u Austriji i Njemačkoj. Zanimljivo je bilo da je naš sustav turizma preslikan iz njihovog sustava, međutim, postojao je problem. Austrija je svoj sustav turističkih zajednica postavila na način da se može financirati promocija i informativna djelatnost malih obiteljskih hotela, jer u Austriji najveći dio turizma počiva upravo na malim obiteljskim smještajnim objektima, a tek mali dio na velikim hotelima. Tamo je svako mjesto imalo svoj turistički ured u koji su turisti mogli doći i raspitivati se za smještaj i drugo. Kod nas su već tada postojale velike turističke tvrtke koje su imale svoj marketing, dok su male privatne iznajmljivače promovirale turističke agencije. Njima turističke zajednice praktički nisu bile potrebne i u tom momentu nitko nije znao što bi turističke zajednice trebale raditi. I što sad? Opet sam preslikao djelomice rad mojih kolega u Austriji, samo što je kod nas valjalo potaknuti i uređenje mjesta, da to bude malo čišće, ljepše, uređeno mjesto. Imali smo jako puno turista, a Medulin je zaista neprimjereno izgledao. Tako smo počeli sa uređenjem javnih površina koje je trebalo i održavati, priča nam Dobrovac.

Opera u Cave Romane

Onda je, dodaje. počela priča o izgradnji medulinske rive koje nije bilo, i ta je investicija učinila veliki preokret u Medulinu koji se odjednom iz brdovitog i poljoprivredi orijentiranog područja “preselio” na obalu mora.

– Kada smo postali općina, počeli smo uređivati i druga mjesta, primjerice, onaj ulaz u Premanturu koji je i dan danas reprezentativan, uredili smo šetnicu od Kamika prema Banjolama, a takva smo uređenja napravili i u svim ostalim mjestima. Kasnije smo se mogli fokusirati i na druge aktivnosti i projekte, iako smo uvijek ostali jedan od ključnih suradnika na uređenju prostora, pripovijeda Dobrovac.

Na njegovo će radno mjesto uskoro doći novi direktor, no iza Dobrovca svim građanima i turistima ostaju neki od značajnijih projekata. Pitamo li njega koji su mu projekti najdraži, odmah na prvo mjesto ističe uređenje medulinske rive i plaže u uvali Bijeca koja je neko vrijeme više ličila na Mandrač nego na javnu plažu, a rame uz rame s njima našao se i projekt Cave Romane na koji je posebno ponosan.

– Volim voziti bicikl i redovito njime obilazim cijelu općinu i šire, pa ponekad vidim i neke dijelove koje mnogi drugi možda i ne vide. Na toj mi se ruti uvijek nekako našao taj kamenolom u Vinkuranu koji me u jednom trenutku nadahnuo. Tome je sigurno kumovalo moje iskustvo u kamenolomu St. Margarethen u austrijskom Burgenlandu koji vodi obitelj Esterhazy i već godinama organizira operne festivale, međutim, naši se kamenolomi opet razlikuju. Tako sam prvom prilikom pozvao jednog mog prijatelj opernog pjevača da ispita akustiku u tom kamenolomu, a kad je zapjevao, samo se okrenuo oduševljeno prema meni i rekao “Ovo je ludilo! Ovo treba iskoristit!”. I evo, tko god je ikad bio na barem jednom koncertu u Cave Romane ponavlja iste te riječi. I meni je to izuzetno drago jer imamo zaista jednu specifičnu pozornicu na otvorenom za mnoga zbivanja. Nije bilo lako, moram priznati, nailazili smo na dosta prepreka u samoj realizaciji projekta, od imovinsko-pravnih do čišćenja ogromnih kamenih blokova koji su tu još bili, ali, vrijedilo je i dokazali smo to prošle godine s nezaboravnom izvedbom “Carmine Burane”. Mislim da je to jedina pozornica s koje se zvuk čuje posvuda jednako, sve do zadnjih sjedala, a i izvođači su uvijek oduševljeni, kaže Dobrovac.

Maskenbal u Belvedereu

Kao što je i spomenuo, sredinom devedesetih problem je bila zapuštenost turističkih mjesta, a smeća je bilo posvuda, najčešće “po boškama”. Zato je TZ Medulin, u suradnji sa školom i udrugama, organizirao akcije čišćenja i ekološke patrole. Mnogima je nepoznato da je upravo tako začeta danas svima poznata akcija “Neka moja Istra blista”, po čijem je uzoru nastala i akcija “Volim Hrvatsku”.

– U neku ruku smo uvijek nekako prednjačili. Medulin je uvijek bio famozan i ’80-ih godina prošlog stoljeća, kako po sportskom turizmu, tako i po legendarnim maskenbalima u Belvedereu. Naime, upravo je taj sportski turizma kod nas bio jedinstven na području cijele bivše Jugoslavije, jer je tada Medulin bio centar priprema svih atletičara tadašnje Jugoslavije. Isto tako je bilo i s nogometom, dolazili su nam vrhunski klubovi na pripreme, poput Dinama, Hajduka, Crvene Zvezde, reprezentacija Jugoslavije, potom klub Rapid iz Beča, Sturm iz Graza i tako dalje. Onda je nastupila stagnacija u tom vidu turizma, ali evo, zadnjih nekoliko godina opet se turbo radi na tome, kaže Dobrovac.

Vremena se neminovno mijenjaju a s njima i turizam. Tako je i Istra zadnjih godina ponešto od dosadašnje turističke ponude izgubila, primjerice naturističke kampove, a ponešto novoga i dobila, najčešće nove, luksuzne hotele. Dobrovac nam je objasnio da kamp u odnosu na hotel nije radno intenzivna ekonomija. Hotel zapošljava daleko veći broj ljudi i s te su strane puno korisniji za zajednicu. Međutim, kampovi su s druge strane profitabilniji, tvrdi on.

Ono čemu Dobrovac nikako ne želi da se prilagodimo jest bilo kakvo ograničavanje pristupa plažama te napominje da se trebamo ugledati na one zemlje koje, usprkos tome što imaju niz hotela uz same plaže, ne dozvoljavaju njihovo potpuno prekrivanje suncobranima i ležaljkama. Tek za kraj, na upit, što još želi doživjeti u turizmu svoje općine, iako više neće biti na čelu njene Turističke zajednice, kaže da se nada da će se nastaviti s povećanjem kvalitete turističke ponude, uključujući i auto-kamp Medulin, da će polako i popratnim sadržajima i drugoj ponudi rasti kvaliteta, ali i da će Medulin kao mjesto dobiti uskoro jedan vrhunski restoran kakav imaju druga medulinska mjesta, poručio je Dobrovac.

Izvor: https://www.glasistre.hr