Nataša Rogić Jukopila – vrhunska sportašica i policijska djelatnica

Piše: Stefan Bošnjak

U današnjem intervjuu, sa nama je Nataša Rogić Jukopila koja uz posao policijske djelatnice, uživa u trail trčanju koje zahtjeva veliku psihološku i fizičku pripremu. U nastavku ovoga teksta saznajte više o gospođi Nataši koja nam je otkrila ponešto o sebi, te prednostima koje donosi trail trčanje.

Već dugi niz godina, bavite se trčanjem. Ove godine odlučili ste se na jednu od najzahtjevnijih utrka na svijetu. Možete li nam reći nešto o tome ?

“Moja se ljubav prema trčanju razvila iz planinarenja. Naime, planinarenjem se bavim već dugi niz godina, dok se s trčanjem bavim tek pet godina. 2013. godine sam upisala planinarsku školu u Labinu gdje sam upoznala prijatelje koji su mi, s obzirom da sam bila malo brža planinarka, predložili da idem na utrku od 105 kilometara, od Lovrana do Umaga, koju sam doslovce prohodala za 22 sata i 50 minuta. To mi se jako svidjelo tako da sam već za 2 mjeseca kako bih bila brža na utrkama počela i s trčanjem te prijavila 100 km Velebita. Postala sam potpuno ovisna o trčanju. O utrci UTMB sam počela razmišljati prije dvije godine kada sam sakupila dovoljan broj bodova i prijavila se na utrku, no nisam bila izvučena. Ove godine u siječnju sam se opet prijavila i izvučena sam te mojoj sreći nije bilo kraja. Radi se o utrci koja je san svakog malo ozbiljnijeg trkača. Utrka je predivna jer se trči oko vrha Mont Blanca. Kreće iz francuskog grada Chamonix preko Italije i Švicarske te završava u francuskom gradu Chamonixu.”

Koliko je bitna psihološka priprema u odnosu na fizičku pred tako velikim izazovom ?

“Uz dobru fizičku pripremu bitna je psihološka priprema naročito kad se ide na tako duge i zahtjevne utrke. Naime, svaka utrka pa čak i trening je borba sa samim sobom. Zato se prije tako zahtjevne utrke opuštam na način da ne razmišljam koliko me to kilometara čeka, nego misli usmjerim na nešto pozitivno. Primjerice kakve ću sve to prirodne ljepote vidjeti u jednom mahu. I tako kad krene utrka lagano idem s noge na nogu, okrijepe do okrijepe, na kojima vidim volontere koji mi daju snagu za nastavak avanture. Na utrci se također pojave i krize koje jednostavno treba znati prebroditi uvjeravajući se da one kako dođu tako i prođu, te usmjeriti misli ka nečem pozitivnom što me raduje, lijepom doživljaju, dobroj pjesmi. Što je cilj teži i duži to je sreća u cilju veća.”

Trenirate li sami ili više volite trenirati u društvu ?

“U tjednu uglavnom treniram sama, dok mi je subota rezervirana za trening sa prijateljima. Iako je ljepše trenirati u društvu, ponekad mi paše trenirati sama, a pogotovo onda kad zbog nedostaka vremena moram nešto istrčati, a nemam puno vremena. Trčeći sama imam priliku suočavati se sama sa sobom te gazim sve negativne misli i hranim ih pozitivom.”

Na koji način ste se pripremali za UTMB ? I koliko su pripreme trajale?

“Za utrku sam se pripremala kroz cijelu godinu, ali sam prave pripreme započela 12 tjedana prije tako da sam u prvih osam tjedana stalno povećavala kilometražu koja je dosegla i do 120 kilometara tjedno, odnosno tri do četiri trčanja u tjednu  i duži trening po Učki subotom.  Pripreme sam nažalost morala prekinuti nakon 9 tjedana jer sam na treningu uganula gležanj, pa sam mislila kako mi se svijet srušio i sav trud da je bio uzaludan. No, na svu sreću, uz podršku prijatelja, terapiju led, sunce i more, noga se izliječila taman na vrijeme.”

Za ostale trkače, kako se mogu prijaviti za UTMB ?

“Trkači se mogu prijaviti na UTMB utrku nakon što prikupe dovoljan broj bodova nastupom na utrkama koje nose ITRA bodove ( https://itra.run/community/ ) nakon čega slijedi tzv. Lutrija, ili nastupom na nekoj od utrka čiji završetak vodi do direktnog upada na utrku bez lutrije ili pak ako su jako brzi trkači, pa sakupe dovoljan broj bodova na utrkama za koje nije potreban ulaz u bubanj, tzv. lutriju. Više o tome mogu svakako pogledati na web stranici organizatora https://utmbmontblanc.com/fr/page/.html “.

Što vas je guralo u kritičnim trenutcima kada vas je uhvatio recimo, umor ?

“Gurala me prije svega ljubav prema prirodi, obitelj , brojni volonteri, navijači i prijatelj Bernard koji mi je pružio najbolju logističku podršku tijekom utrke, telefonski poziv moje majke i osmogodišnjeg sina Matea koji su mi dali snagu da krenem dalje te prijatelji koji su me kod kuće pratili i navijali za mene, te su mi na taj način dali snagu da uspješno okončam utrku odnosno ostvarim svoj san.”

Ispričajte nam dojam o utrci, kako ste se osjećali, kakav je ugođaj bio trčati ?

“Bila sam presretna što mi se pružila prilika trčati i uživati u prirodnim ljepotama koje su me okruživale, trčati pod zvjezdanim nebom, dočekati zoru u Italiji, nakon čega me u popodnevnim satima dočekalo grmljavinsko nevrijeme u Švicarskoj, ali sve se razvedrilo kad sam ugledala užarenu navijačku atmosferu u cilju u Chamonixu. Zaboravila sam na sve krizice koje su me pratile kroz utrku. Jedino mi je žao što sam dosta kilometara utrke istrčala po noći, pa nisam imala priliku sve vidjeti.”

Za one koji ne znaju, što bi bilo „trail trčanje“ ?

“Trail trčanje je hodanje i trčanje po brdima i planinama, po teškim uređenim i neuređenim stazama s velikom visinskom razlikom. To je sport koja iziskuje jako dobru kondiciju i spremnost s obzirom na iznimnu zahtjevnost staza. U trailu su često prisutne staze koje idu preko samih vrhova stijena, a ponekad preko potoka i rijeka, a nagibi su na nekim dijelovima toliko strmi da se jedva hoda uzbrdo i nizbrdo. Bitno je imati dobru opremu, dobre tenisice, jaknu, ruksak, i štapove koji znatno olakšavaju kretanje te se koristeći njih štedi čak 30% energije.”

Od kada se bavite trčanjem te koliko utrka ste završili ?

“Trail trčanjem se bavim od 2014. godine te sam od tada završila 80-tak utrka od 25 do 80 km, te devet od preko 100 kilometara od čega četiri od 168 do 171 km.”

Koje od tih utrka su vam ostale u najboljem sjećanju ?

“U najboljem sjećanju mi je ostala prva utrka koju sam završila prije pet godina. To je bila utrka od 110 kilometara koja je startala u Lovranu, te se kretala po obroncima Učke i Ćićarije sve do Umaga. Utrku sam prijavila iz čiste znatiželje, da testiram kako moje noge funkcioniraju nakon 40, 50,60 i 100 i više kilometara. Želja mi je bila prijeći cijelu Učku i Ćićariju u 24 sata i ona mi se ostvarila ulaskom u cilj za manje od 23 sata.”

Osim trčanja, imate li još koji hobi ?

“Osim trčanja i plivanje je moja strast uz plesanje i igranje karata (briškula i trišete).”

Uz trčanje, vaš posao je zapravo posao policijske službenice, zašto ste se odlučili za taj posao ?

“Naime, u policiji radim skoro 14 godina. Iako kao mala nisam razmišljala o poslu policijske službenice, već sam upisala ekonomski fakultet u Puli sa željom da radim u banci, u potrazi za poslom javila sam se i na natječaj u policiju. Bilo je to za mene jedno sasvim novo iskustvo koje mi se svidjelo iako mi je na početku bilo jako teško. Naime, policijski posao je vrlo zahtjevan i odgovoran te je njegova primarna zadaća pomagati građanima i pružati im što bolji osjećaj sigurnosti. Naime, u opisu mog posla je odgovarati na novinarske upite kao i upite građana, te izvještavati medije o događajima koji su od interesa za javnost i dijeliti razne preventivne savjete građanima kako da zaštite svoju imovinu od provala, krađa i drugih protupravnih ponašanja. Kad god mogu pomoći, beskrajno sam sretna zbog toga.”

Volite li svoj posao ?

“Mogu reći da volim svoj posao jer je odgovoran i ozbiljan i na neki način pomažem građanima i novinarima dajući im informacije koje su im potrebne u obavljanju svojih zadaća.”

Plan za budućnost ?

“U planu mi je utrka u Dalmaciji od 119 km koja starta 18. listopada u 22 sata iz Solina te ide preko pet planina i to Kozjaka, Primorske kose, Omiške Dinare, Mosora i Biokova preko tri rijeke Jadro, Žrnovnice i Cetine, te poznate povijesne i kulturne lokacije, poput Antičke Salone, Kliške tvrđave i Fortice.”

Malo šale za kraj: krijumčarima sigurno nije lako kada ih lovi jedna od najboljih trkačica u Hrvatskoj?

“Iako je u opisu mog posla primarna zadaća izvještavati javnost o „krijumčarima“, lopovima i drugim protupravnim ponašanjima, da se nađem u situaciji da sam svjedok nekog kaznenog djela ili prekršaja, a počinitelj u bijegu, vjerujem da mu s obzirom na moju dobru fizičku kondiciju ne bi bilo spasa.”