SVEMIR JE KNJIGA U KOJOJ JE BOG PISAC TUĐIH USPJEHA

Piše: Sonja Sabol

Nekoć davno ljudi su molili Boga više nego sada. Danas su molitve postale poput pjesmi koje nisu otpjevane. Vjera nas uvijek vodi daleko, većinu puta stojimo sami na stazi gdje nas ostali samo promatraju. 

U ljudima se oduvijek vodila borba između dobra i zla, no kada treba vjerovati u nečije postignuće malo tko će stati na stranu osobe koja je tek na stazi svojih snova. Mahnito izrugivani ljudi se povuku u svoje stanje gdje im duša traži nadu i snagu kako bi mogli premostiti i najveće uvrede, ismijavanja, izrugivanja i izgubljenu vjeru drugih ljudi.

Poznajem par ljudi koji su bili ismijavani, govorilo se da neće otići na željeno mjesto, kako neće uspjeti, no ja sam izričito govorila kako hoće te je samo pitanje vremena. Ismijavanje je način  na koji osobe izražavaju svoju nemoć vjerovanja u nešto što se zovu snovi. Osobe koje su prošle pakao, upoznale bolest i smrt, neimaštinu, uvijek budu naposlijetku nagrađene jer im Bog dadne bitke života kako bi od njih učinio najveće ratnike. Oni tada postanu moć i snaga svojeg govora .

Ljudi koje poznajem su mi tokom nekih razgovora ispričali svoje priče, osjetili su da preda mnom mogu bit ogoljeni, to je najbitnije kada čovjek postane vlastito biće šutnje. Šutnja je mudrost, no da bi ju upoznali osobe moraju proći kroz  pakao,vrtlog kaosa u kojem susretnu sebe sa mnogim borbama.Tuđe sudbine su gorke, teške, ponekad i fatalne. 

Prva osoba o kojoj je riječ je moj prijatelj iz srednje škole, Patrick Van Negri

o kojem se u posljednjih par dana pisalo po svim medijskim portalima Hrvatske. Znao je da je meta nevjerovanja, ujedno osoba kojoj su se u srednjoj školi smijali kada je rekao da će otići u Ameriku i ostvariti svoje snove. ,,Neće otići .” Rekli su svi, no ja ne! Branila sam ga, znala  sam i vjerovala sam u njega. Ne samo da je otišao, završio je fakultet, doživio puno, vidio mnogo, proputovao. Ostvario je svoj san, no poznajući ga, znam da će još mnogo toga ostvariti. 

Druga osoba je ušla u moj život prije pola godine, on možda ne sluti no dao mi je mnogo. Zovem ga Maestro. Znam da će uskoro doći njegovo vrijeme kada će cijeli grad biti pod njegovim nogama, Hrvatska da ne govorim… U njemu vidim uspjeh koji samo čeka da bude ostvaren. Isto tako vidim i osjećam jaz ostalih koji ga ljubomorno prate, no to je taj koktel u kojem je pomiješana zavist i nevjerovanje.

Treća osoba je netko tko vjeruje u mene, kao što ja vjerujem u druge. Također je prošla svoj vlastiti pakao, no bez obzira na sve, ona je zaista anđeo koji korača zemljom. Zna moju priču, barem donekle, ipak moja priča je moja knjiga. U moru grešnosti ovozemaljskog života uvijek ću birati da budem čovjek koji dobiva najveće bitke. Uvijek je bilo i biti će ME VERSUS ME .

Vjera u druge je poticaj za vas same kako bi iskočili iz sjenki svojih snova, te ih ostvarili u inat sebi a ne drugima. Poseban značaj iz kojeg se rađa vjera u ljubav, odnose, prijateljstva, uspjehe. Neovisno o tome tko je uz vas, samo vjerujte u sebe jer to je jedino i važno, drugi mogu biti samo promatrači vaših snova već kada se ne usude ostvariti svoje. 

Kada Bog piše, on piše najljepše priče, svemir je njegova oaza koju je stvorio kako bi na trenutke u tišini mogao proizvesti sve ono najbolje, najdivnije i najljepše za osobe koje su se borile iznova te čvrsto vjerovale u sebe.

Vjerovati u sebe nije dovoljno ukoliko ne vjerujemo u druge, to je spoj koji dolazi kada naše bitke budu završene.

Zato znam da je pred ovim osobama još itekako mnogo toga, oni možda ne vide što im je Bog spremio no ja znam, osjećam i vjerujem u te darove nakon pakla. U raju ruže cvatu najljepše, mirisi su intenzivni, radost je iskrena.  

Zbog toga vas troje činite nešto poput Svetog Trojstva -Oca, Sina i Duha Svetoga. Odabrani ste od Boga, činite primjere drugima i motivacija ste mnogima.

Mogu samo biti zahvalna što poznajem ovo troje ljudi. Školski, sretna sam zbog tebe, učinio si svoju obitelj najponosnijom i zato sad sijaj gdje god kreneš stopama svoje vjere i svijetlosti. Vjerujem u tebe!

Maestro, tebi želim da ti koraci umjetnosti budu veličanstveni jer si zaslužio da budeš nagrađen, naposlijetku što li je umjetnost bez dobrog čovjeka.

Dubravka, moja Dudo, znaj sve će se posložiti a ti ćeš biti carica kao i dosada, zaslužila si svu radost i ljubav svijeta jer si drugačija a za mene si nešto najposebnije što sam imala prilike upoznati.

,,Vjerujte u sebe bez obzira na sve, Bog uvijek odabire one koji su najsnažniji.

Sve je to već ionako negdje gore zapisano u zvijezdama, knjizi Boga.”