TJEDAN STRESA, IŠČEKIVANJA I NOVOG POČETKA

Piše: Sonja Sabol

Nekada stane, valovi su nemirni, krene puhati vjetar i odjednom nastane kaos. Nečujni glas u glavi kaže mi ”Naučit ću te da hodaš kroz vatru.”

Prije mnogo godina jedna djevojčica je zamislila želju. Uvijek je maštala o njoj, vizualizirala ju je u svojim mislima i potajno afirmirala o istoj. Njezin svijet mašte i snova bio je bijeg kako ne bi morala vidjeti stvarnost koja joj se događala.

 S vremenom kaos je postao njezina svakodnevnica, iako s vremena na vrijeme bilo je trenutaka mira i tišine.”

Zastat ću ovdje… Jednom kada bude vrijeme, prava istina otkriti će svoje tamne tunele prošlosti nekad malene djevojčice.  

U vremenu kada smo prestali biti ljudi, vrijeme koje su nam otežale životne okolnosti, neka barem breme koje nosimo bude početak pravih istinskih emocija. Zakašnjela kiša uvijek ispere posljednju prljavštinu s auta. Emocija je snaga, vjera iskrenih očiju, molitva nečujnih srca. 

Tjedan prije svakog važnog događaja uvijek budem živčana, nervozna, napeta i malo uzbuđena. Emocije su uzburkane zbog  velike želje da sve bude kako treba. Osrednje nije dobro, dobro nije dobro, dobro je za mene loše. Senzacija, fantastičnost, briljantnost, svjetski… To jedino važi- sve ostalo nema smisla u idealu mojeg viđenja.

Onda kada dođe trenutak koji obilježi sve, tada postanem led. Santa hladnog leda, mira i spokoja jer znam da sam dala sve od sebe. Nakon svakog velikog rada, gdje je utrošeno puno energije, snage, volje i vjerovanja, Bog na zvijezdu prenese poruku i da oznaku časti. 

Neminovno je da će  prije same pojave otvorenih vrata,veličanstvenog početka, poći sve krivo jer Bog iskušava tvoju snagu i izdržljivost. Kada se to dogodi moraš biti još snažniji, moraš kidati pred stresom, nadjačati sva svoja čula kako bi intuicija još bolje radila.

Ako si kao ja vrlo vjerovatno ćeš i opsovati, hvatati sam sebe za glavu, ležati deprimirano, osjećati beznađe jer previše razmišljaš, opterećenošću da sve bude kako treba. Prokleti perfekcionist. Svakim zastojem niže se drugi problem. Iskušavanje do maksimuma. ”Ti najbolje funkcioniraš pod pritiskom” rekla mi je prijateljica Aleksandra još prije 4 godine. Imala je jebeno pravo.

Nije bitno ako nemaš podršku mnogih, bitno je da si okružen sa par iskrenih ljudi oko sebe i ti si bogat čovjek više negoli ijedan povijesni car koji je vladao.

Ne odustaj od snova jer ćeš odustati od sebe, to nije opcija. Kocka je igra, zato igraj makar izgubio ali igraj i budi hrabar. 

Lajanja su za skotove a ti si lav, zato sagni glavu kada Bog daruje milost a podigni ju kada podneseš sve borbe i udarce. Ne odustaj od sebe nikada. 

Tjedan mi je izmamio osmijeh na lice, suze na oči zbog riječi podrške jedne žene, riječi mojeg šefa koji mi je ovo omogućio.Ljudi, oni gledaju… Tek ćete gledati! Mislila sam uzet dan odmora, dan bez kolumne jer smo ovaj tjedan svu snagu usmjerili prema umjetnosti. 

No zaista, moram vam reći da svih ovih dana koje nisam spavala, svi ovi sati kada sam bila živčana izazvali su novi početak!

Umorna sam, neispavana, idući tjedan je Uskrs a meni će opet biti radno jer ja drugačije ne poznajem… U želji snova i svijetu mašte, emocija stvara magiju. Stvaranje novih početaka, buđenje emocije u ljudima, umjetnost koja radi iskorak i koja nadmašuje cijelu povijest ikad rođenih umjetnika.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Pin It on Pinterest