KRISTALI SUZA
Piše: Sonja Sabol
Ulazimo li u svijetlost, kada uočimo sve nepravilnosti naših trivijalnih radnji ?
U mnogočemu čovjek učini grešku. Nešto poput ubojstva iz nehaja no ipak, mrtvo tijelo je na podu bez obzira na slučajnost ili ne…
Spoznaja da smo grešni je samo teorijski dio, dok onaj praktični učimo u relanoj i surovoj strani života. Od krvi i mesa, muke obijaju okove o leđa, spoznaja da smo grešni tjera nas da preispitujemo svoju domenu bića.
Kristali suza silaze niz lice, neobično kako sam uvijek najiskrenije i najbolnije suze viđala kod velikih i jakih ljudi… Ljudi koji nose čelični osmijeh, žene koje su nosile ruž sjajnije negoli i jedna glumica nakon neprospavane noći.
Kristalne suze sišle su niz lica ljudi koji svoju muku nikada nisu naglašavali, već vješto skrivali kako bi drugim ljudima bili uzor. Predaja nije za lavove, to je za one koji manipulativno svoj jad i bijes prikažu na vrlo bijedan način da bi ispali sveci svojih pokajanja.
Vidjela sam mnogo suza u svojem životu, najgore su one ženske… Kako znam? Čitatelju dragi, vrlo jednostavno, život me gurnuo u ralje da idem kroz surov put kako bi prenijela svijetlost u tuđa srca.
Gdje ponos nosi led, tamo nema boce viskija da opusti odnos. Ondje gdje se nalazi samoljublje, sebičnost i prkos tamo nema mjesta za slogu. Suze teku svima, svatko od nas ponekad zaplače, netko manje netko više. Razlika je samo u jačini, kada se u tebi sve raspada, stisneš zube i nabaciš osmijeh od milijun jebenih dolara.
Viski je alkohol sušen na ugljenu dok traje njegova fermentacija, dok je voda čista izvorska. Suze prokletih su ukaljane i neiskrene, suze pravednih su bolne i režu kao razbijena čaša u kojoj se nalazi viski s dvije kocke leda.
Sada čitatelju, zapitaj se koliko si puta plakao da je jastuk bio natopljen do te mjere da si mogao istisnuti kapljice s njega, koliko puta si bio dirnut u srž i zaplakao zbog nekoga? Koliko puta si otrčao doma pod izlikom da si umoran a bio si prokleto umoran od boli koju nosiš u sebi. Mrtav iz nehaja.
Kristali suza nisu ljubav koja je natopljena čežnjom u kristalnoj čaši, kristali suza su krhotine po kojima hodaš dok ti staklo probada pete. Kristalne suze su one koje sjaje ali ih nitko ne vidi osim tebe. Suze koje su te na kraju ojačale i od tebe sačinile ljudskog lava.
Sada pišem a nekada sam plakala, svaka suza me učinila snažnijom i ne bih ni jednu staklenu suzu mijenjala za svu sreću i bezbolnost jer u svakoj tami naišla sam na svijetlost. Nema tog čovjeka koji me može uništiti osim mene same, a sve samo zato jer sam proživjela pakao, izišla iz tame i učinila da se povijest ne ponavlja.
Lava možeš napasti, ugristi, divljački ga napadati, srušiti, ali jednom kada ustane, kreni bježati jer neće biti ubojstvo iz nehaja već ubojstvo krvavih razmjera. Svaka osoba koja ti se približi, dopusti joj bez obzira jeli kvarna. Budi čovjek prije svega.
Rijetke su osobe koje mogu učiniti da si za njih mrtav, imam sreću da mi je tama dala dar, tama je pila viski dok sam ja plakala. Tama me vježbala, učinila je da dotaknem svoje srce u boli i onda je rekla sama sebi ”Ovo je zvijer, ovo ne može ni jedna sotona uništiti sa ostalim demonima.”
,,Neke ljude nemojte dirati, zaista nemojte. Učiniti će da ste mrtvi a biti ćete živi. Biti ćete odbačeni, ego uništen, a lav će birati što će pojesti dalje, srce ili mozak. Ubijen a živ, kakva jebena lakrdija.”