PRONALAZIMO LI SE VIŠE? OSJEĆAMO LI UOPĆE?
Piše: Sonja Sabol
Koga da srodna duša nađe, kada u ovom svijetu više ništa nije srodno već prokleto i otrovno. Ljudi su izgubili osjećaj, dan za danom umiru ali kao ubojice svojih osjećaja. Kome da se čovjek nada, kada vidi kako se ljudi linčuju, kamen bačen preko ograde susjedu u glavu. Vraćamo se u kameno doba, čak je pračovjek bio humaniji negoli ovo ljudsko biće danas.
Meso je postalo odabir za gospodu, a za sirotinju su samo omega tri masne kiseline, ostaci na kruhu … Zbog čega da ljudi potpisuju svoje izgovoreno UZIMAM kada se ne vole? Grdite me i recite što god želite, ne moramo se slagati sa navodima, natpisima, bojama ni odgovorima ali ja naprosto ne vidim ljubav u ovom svijetu. Ni malo gospodski ni malo ljudski!
Nema te ljubavi kada zagusti, kada nema novaca i nedostaje brašno u kuhinji, svejedno je… Novac nas je obuzeo, mediji su nas oteli, uzeli smo ljude zdravo za gotovo zbog onoga što nam govore. (Bit će još gore) Ne postoji više srednja klasa, odavno se dijelimo na bogate i sirotinju.
Čemu patroniziranje svih nas, našeg načina razmišljanja, življenja, oblačenja i ponašanja kada nema ljubavi u ovom svijetu! Svi su previše zauzeti, nitko nema vremena, rođendani padaju u zaborav ako nisu na društvenoj mreži, obitelji više nije što treba biti.Obitelj je jedna lavovska zajednica! Opsujemo, jebemo si sve živo i mrtvo ali ne okrećemo leđa jedni drugima! Idemo do kraja kakvo god sranje se dogodilo. Ostajemo lavovi!
Neka vas ne zavaravaju ideali to ne postoji i nikada neće postojati. Bolest, smrt, neimaština, brige i patnje su osnova koju duša plaća na putu slave.
Svijetu je prijeko potrebno da ne osjeti hladnoću do kraja jer Antartika je samo jedan hladan kontinent, naspram šest ostalih toplih. Sirotinja poznaje hladnoću i njen leden okus u ustima,kada škljocaju zubi od gladi.
Paradoksalno, surovo, sirotinja zna voljeti a bogati znaju jedino grijati dupe pokraj peći i ravno leći.
Led teče venama današnjih ljudi. Nema više leda ni u zamrzivaču kada je potreban da rashladi alkohol, koliko hladnoće donese nepozvan gost ili lažan prijatelj. Ukoliko se ljudi ne krenu mijenjati imati ćemo eru novih ledenih kontinenata.
Bill Gates već godinama progovara o klimatskim uvjetima, slušajte ga pomnije, retci u rečenicama su dovoljni da zbrojite dva i dva, pogledajte oko sebe, što vidite? Gdje smo ? Osjećamo li se? Ili se konektiramo? Ne koketiramo, ta riječ više ne postoji u slengu, mi gubimo na kocki i stvaramo iluziju povezivanja bez dodira. Pauza pa upali, tako se ljudi igraju u odnosima kao u igrici.
Izgubili smo prostor međuljudskog povezivanja, sve ono što nas je ujedinilo sada nas razdvaja… Slike umjetnika su pale u zaborav jer su transparenti za štrajk popraćeni svakoga dana na TV-u,muzika je postala hvalospjev onih koji potiču govor mržnje, vještim zakulisnim igrama mogula i milijardera. Pjesništvo ne poznaju niti ptice na grani, umrlo je… Sjedinilo se s majkom prirodom, vrativši se kao pepeo zemlji… Zašto smo pokleknuli prema spodobama nemoralnih vrijednosti?
Ovce koje prate jedna drugu, a zbog čega? Zbog čega smo postali duše koje samo tragaju i ne nailaze na svoju polovicu, svoje drugo krilo? Osjećaji su nestali, nestali smo mi.Samoubojstvo. Počinili smo ga svojevoljno, predali smo se zauzvrat tko zna čega… Ničega! Bilo je jednostavno i lako.
,,Ovo vrijeme je zaslužilo da u svemu lošem ponovno probudimo ljudskost u sebi. U eri prokletstva biraj svoj prvi i posljednji zadatak, budi čovjek. ”