PONEDJELJAK I KRAJ SEZONE
Piše: Sonja Sabol
U redu, ako sagledamo cjelokupnu sliku turizma, možemo reći da smo briljirali tri tjedna ali u konačni ako usporedimo sa sezonom od tri mjeseca to je opća katastrofa. Ipak, establishment je odlučio zadržati svoju inicijativu kako bi nas doveo do kompletnog poraza.
Najavljivali su prekid sezone 15.8., naravno, odlučili su se za drugačiji ishod što je bilo i očigledno. Morali su ljudima pustiti još par dana oduška da zarade koju kunu, ipak slijedi duga zima i štošta nas čeka. Nadam se da ću moći otputovati za Beograd (čitaj nada je ku***)
Međutim pribojavam se idućeg scenarija koji bi mogao biti mnogo gori ako lažna statistika opet pokaže visok porast zaraženih… No, što mi tu možemo, ipak mi smo samo smrtnici a oni gigantski reptili, moćnici i ultra bogati milijarderi iza kojih stoji cijela ergela ljudi na zadatku.
Cijelu godinu radiš kao životinja, izuzev ovih neradnika koji kukaju, odu na bolovanje itd. Sramota je propatila svoj put a mi ljudi sada patimo zbog svojeg ega. Bankari su prestali ulagati baš kao što smo se mi prestali boriti za ljubav i pravdu.
Nije ovo napad samo na društveno socijalni koncept, udarac na ekonomiju, ovo je borba za čovječanstvo. S druge strane mudri ljudi, okrenuti duhovnosti razumiju što Bog radi kada šalje ogromne oluje na svim stranama svijeta, požare diljem državama. Nebo i zemlja će se urotiti jer Bog nikada ne dopušta da zavlada zlo.
Ponedjeljak je ali kraj sezone, spremite dragi ljudi te novce koje ste zaradili jer nas nažalost čeka duga zima. Možemo samo gledati što su nam pripremili. Ali ovo je život, nemojte nagađati, pogađati, razmišljati o budućim događajima, već se pripremite na najgore i učinite najbolje što možete.
Uzeli su nam novac, zdravlje naših voljenih, uzet će nam sve ali jedno ne-naš glas, karakter. Ljudsko dostojanstvo za život. Neka vam uzmu sve, zapamtite doslovno sve, jer s tijela možete i kožu kidati ali srce i um ostaju, iako bili zatvoreni u Alcatrazu.
Znam da je kraj sezone, ali neka ovo bude borba za početak, borba za vraćanje ljudskih vrednota u vremenu kada su pomislili da će nam oduzeti život vrijedan življenja. Mogu vam slomiti duh, krila i osjećanja ali baš tada kada vas slome zaborave da su vam ostale kandže.
Magija stvaranja je u našim rukama, sada i ovdje, bez obzira na sve. Dokle god je u čovjeku barem malo ljudskosti… Čovjek može sve.
Ovo nas nije dotuklo iako nas je okrznulo kao mač što ubode protivnika, ljubavnik ujede srce drugoga. Predamo li se, predat ćemo im znamenje, naše posljednje i prvo osjećanje a to je ljudskost. Neka zavade i misle da će vladati, na kraju krajeva pravi vladari ionako vladaju iz sjene.
Neka ne misle da je kraj, jer kraja nema. Dokle god ima Boga, borit ćemo se. Baš kao što se bore crno bijele figure na šahovskoj ploči, zli i dobri ljudi međusobno. Rat je za sve iako opstaju samo najjači, borbeni, snažni i mentalno jaki.
U ovom vremenu, eri, neka sudbina zapiše vremeplov ljudi koji su odlučno stali na noge i rekli NE. Neka vas um vodi ali srce ne napušta, neka se duh spoji s tijelom i tako ojača za borbe koje slijede. I ne dajte da vas lažu. Ispred vas štrcaju političarima vodu u ruke a vama otrov. Statistike su samo odabir brojeva po danu i potrebi, mediji govore ono što im se kaže i tako vode utrku s vremenom.
Sve je laž. Ali mi nismo laž. Mi smo stvarni. Zbog nas, naših generacija. Borite se, vrijedno je itekako.