NA KOJOJ CRTI STOJIMO?
Piše: Sonja Sabol
Lišeni suza ali ne i emocija, lišeni svega kao zatvorenici bez lisica. I tada, kada pomisle, da su lišeni svega, shvate da su izmoreni od svega što ih je ganjalo a nisu uspjeli pobijediti.
Ljudi koji se iznova vraćaju u naše živote uvijek nešto žele od nas. Oni koji se ne vrate nikada, ti su odavno napravili pakt s Bogom, zatvorili vrata i rekli sami sebi kako više nema povratka na staro.
Jebiga, nismo svi isti, većina je kao invazija dolazi poput kataklizme, koja surovo pokuca na vrata i nanovo želi kontakt, nešto što nisu dobili onda kada su željeli. Takvi ljudi nemaju obraza, a kamoli časti ili karaktera. Poput prodane kurve namirišu i posljednji osjet želje, težnje i tuge u drugima…
Takvi ljudi vole povratke, učine svoj ego jedinstvenim i besmrtnim na tren no ipak, postoji ona uzrečica koja kaže ” Kako siješ tako žanješ.” Umorni postanu snažni a snažni umorni od trčanja i opet kocka okrene svoj krug, opet jedna flaša bude ispijena i onaj viski koji stoji proliven na stolu bude neopran.
Bog jednom reče da je ovo mjesto naš svijet, ali ljudi su ga uzeli zdravo za gotovo. Ponajviše one za koje su rekli da ih vole. Tako to ide s nama ljudima, mi kažemo pa prikažemo nešto drugo, od ljudske dobrote učinimo ljudsko zlo.
Dominacija je prokleta ali u ljudima uvijek postoji taj dio gdje neumorno traže i ne prestaju ganjati ono što ne mogu dobiti. Zašto? Nekada je to ego, nekada narcisoidnost a nekada samo želja da pokažemo sami sebi da možemo. Nikom drugom osim sebi. I takvi smo, prokleti ljudski čovječuljci.
Jastvo dvojako značenje zamjenice ”JA”, prvotno zamišljeno kao supstancijalno biće, drugo kao apstrahirano svojstvo (karakteristika) onoga što je ”JA”. Famozno je kako kažu da smo jednaki, iako nismo jednaki. Netko je čovjek a netko nečovjek.
Prva crta na kojoj čovjek mora stajati je crta ljubavi, nakon nje je nada i treća je vjera. To su ujedno i tri teološke vrline,odnosno, kreposti koje označavaju moralne vrednote. Kada izgovaramo riječ JA, ona se koristi da nešto opišemo, dokažemo i pokažemo.
Nakon što uspijemo shvatiti našu svrhu, sagledamo naše puteve koje smo učinili, spoznajemo tko smo i što želimo od života u kojem igra rata, dominacije i teološke dogme ne prestaje. Viski se toči iznova jer svaki put ima svoj zadatak, gorak i težak, lak i izazovan, pa čak i ona prostitutka koja stoji kraj bara zna što hoće.
Stvar je principa, na kojoj crti stojiš vojniče? Svaki gleda da što prije dođe kući, živ, vidi obitelj, uspije u životu… No velika većina ljudi se bori za ono što nije pravilno, ono što je nečovječno i zbog toga svijet biva srozan do posljednje granice, stranice, crtice…
Do svega ovoga došlo je zbog ega, ono što je trebalo označavati biće puno kreposti označilo je čovjeka koji je samoubojica vlastitog JA.