BITKE, PORAZI I POBJEDE
Piše: Sonja Sabol
Svijet, smisao života i ljudi. Rođenje, život i smrt. Sve je povezano kao krug, no da bi bio potpun, čovjek mora živjeti u svijetu gdje vodi bitke, doživljava poraze i dobiva pobjede nad svim nedaćama koje ga snađu i u potpunosti izgrade.
Različite sudbine, dovode do nesvakidašnjih i drugačijih života. Netko zna što je bolest i kako prići onima koji također boluju od neke bolesti, onima koji su iskusili vrijeme u kojem igle i kisik igraju glavnu ulogu. Dotle zdravi prolaze kroz svakojake životne borbe gdje su traume i kompleksi poveznica prošlosti i sadašnjosti, kad-kad i budućnosti…
U bitci je bitno kako savladati protivnika, pobijediti drugu vojsku i ostati pribran jer jedino tako čovjek spremno može ići dalje kroz poraze i pobjede. Hrabrost, odlučnost, snaga su jednako važni kao nada, molitva i ljubav. Ono što volimo za to se borimo, ono čemu se nadamo u molitvi priželjkujemo i ostvarujemo.
Dvije čaše vina uvijek se ispiju do kraja, međutim netko pije sporije a netko brže. Kada čaša ostane prazna svatko je slobodan i može se dignuti od stola, otići, no u životu i kroz bitke to je malo teže. Iako ima onih koji odustanu, predaju se, naprosto odu. Dok oni najjači opstaju i bore se do kraja. Ono što nas čini smo mi sami, naše dobivene bitke i udarci koje smo primili. Žustro, jako, duboko…
Zapravo najteže je pobijediti samoga sebe, to je već životna škola, umijeće, uvjetovanje na promjenu domene i samog postojanja, korigiranje određenih obrazaca ponašanja. Najteže ali ujedno i najljepše. Motivacija i kletva koja nas prati vjerojatno kroz cijeli život.
U pobjedi i porazu, dvoje pije najbolje, na za dvoje potrebno je i trajati u dvoje. Ako do toga i ne dođe, obje strane su primorane na borbu. Na teži način.
U borbi je bitno ne bojati se svojih odluka, slobode, razmišljanja… Jer baš kao što postoji kopnena vojska, ratna mornarica, ratno zrakoplovstvo, um mora biti otvoren i spreman na sve. Ljudi smo, bića koja su nasilna i lijepa, dobra i zla, ludi i normalni, ima nas raznih.
Kako bi bili dobro uvježbani, spremni za bitku moramo biti i vrlo dobro organizirani jer naposljetku svaka bitka označava svoj kraj na malim, ponekad ishitrenim i brzim odlukama. Možemo nositi uniforme poput vojske ali srce će i dalje krvariti ako je povrijeđeno.
Stoga je vrlo bitno pobijediti samoga sebe, naučiti i spoznati da je život putanja koja ne staje ni zbog koga i ničega. Tada dan postaje duži, vrijeme ljepše i životne odluke pametnije.