INTERVJU-MATEJ MATIJEVIĆ, AMBICIJA KAO VODEĆA MANIFESTACIJA SNOVA I VELIKE PERSPEKTIVE

Piše: Sonja Sabol

Nekada malen dječak koji je u svojoj sobi gledao Youtube i potpuno sam učio montažu videa. Danas Matej Matijević  iliti DoubleM, uspješan producent i direktor.

Suradnja sa Steve Angellom na Zrću do turneja sa DJ Fedde Le Grand Nizozemcem za kojeg je Matej radio i s kojim je prošao pola Europe. Iza Mateja su i dvije Američke turneje s Matrodom. Mnogobrojni projekti na kojima je radio na našim prostorima su ujedno  za poznate pjevače i umjetnike;  Ana Rucner, Marin Ivanović poznatiji kao Stoka, Connect…

Matej, tvoja predanost radu nadahnula je mene (Kickedme out of my shoes), a vjerujem i sve one s kojima surađuješ, tu su mnogobrojna poznata lica; MC Yankoo, Connect, Dado Polumenta, Vlada Matović, DJ Shone, svjetski DJ-evi Fedde Le Grand, Matroda te mnogi drugima s kojima si radio,… Što te najviše pokreće u ovom poslu zbog kojeg si ujedno ostvario svoj san postavši ovo što si danas – producent i direktor.

U poslu jedino i najviše što me pokreće su novi izazovi. Ako sam nešto odradio već 2-3 puta jednako i nema pomaka kvalitete i dizanja ljestvice već sam sa sobom se  moram natjecati, čak neovisno i o financijama tu priča staje i tražim nešto bolje i jače i veće. Jednako tome radim samo s ljudima koji me cijene i mogu opravdano čekati finalni proizvod jer nisam tvornica da radim po mjerama i narudžbi već se dajem u svaki video.

Za tebe zaista vrijedi ona magična što si i sam jednom izjavio ”Najbolje tek dolazi”, okružen si poznatim licima za koje stvaraš ne samo velike projekte već i umjetnost. To ne može svatko, mogla bih reći da osim velike perspektive, imaš dar u sebi.

Otkrio sam taj dar još u 8. razredu. Naime otišao sam da bi bio 3 dana oslobođen škole volontirati u zajednicu tehničke kulture u Slavonskom Brodu. Mogao sam birati što bih radio, od snimanja, pripreme, do montaže ili nekih drugih stvari koje nisam ni razmatrao. Odmah sam rekao kad sam vidio kakvim glomaznim starim kamerama se snima: “Neka dečki, samo vi idite snimati i donesite materijal!” te sam sjeo u stolicu za editiranje. Gospodin koji je vodio ZTK mi je brzinski pokazao osnove programa, a ja sam smontirao tri nekakva priloga za sat vremena, gdje je on došao i pitao jesam li završio prvi, a gotova su bila sva tri! Haha

U tvom slučaju odricanje vremena, planiranje i razmišljanje za sljedeći uspjeh su tvoja svojevrsna nadogradnja, jer po svemu sudeći tvoj uspjeh je odavno zagarantiran (još u dječačkoj dobi kada si maštao, gledao YouTube i vježbao montažu videa).

U srednjoj, razočaran količinom meni nebitnih informacija koje sam morao gurati u svoju glavu, školu sam zapostavio, sjedio doma i učio ono što me zanima. Tada mi je tadašnji moj PC bio sve na svijetu. Kad su došle malo zahtjevnije montaže, tijekom noći bi čekao tatu da zaspe, ukrao bi mu laptop iz torbe koji je bio puno jači od mog PC-a i noću montirao videe. Otprilike sam znao kada se on mora probuditi, te bi pola sata prije toga tiho se ušuljao i vratio laptop u torbu. Jednom me uhvatio, ranije se probudio i došao vidjeti gdje mu je laptop. Tu sam bome nastradao haha. Uvijek me više zanimalo nešto kreativno raditi nego igrati igrice. Učio sam i web dizajn, sanjao sam imati svoj news portal kao što je “index.hr”, učio sam photoshop i još neke programe tako da mogu reći da manje više znam napraviti što god netko treba, ako i ne znam naučit ću, ali jedino što me istinski zanima je video produkcija.

Kada je riječ o montiranju videa, što ti najviše oduzme vremena, ipak, moraš biti fokusiran i vrlo precizan čak i pomalo perfekcionist kako bi sama montaža videa bila na svjetskoj razini koju ti činiš.

Prilikom svakog montiranja, najviše vremena mi oduzme gledanje i sortiranje materijala jer si u startu označujem videe bojama, kategorički kako ih raspodijelim i u suštini dok pregledam sav materijal, montaža videa je u glavi već gotova. Finalni dio je samo tzv. “final touch”.

Jesi li se ikada našao u situaciji da si morao čvrsto vjerovati sam u sebe jer su okolnosti i ljudi bili možda čak ne skeptični nego pomalo ljubomorni na tvoju vjeru u sebe a kasnije i sam ogroman uspjeh!

Najviše je to bilo u početku, mala sredina, Slavonski Brod, ljudi još uvijek imaju klasično razmišljanje škola, faks i neki posao za stalno, sigurna plaća itd. Uglavnom komunizam jednom riječju. Druga djeca su me gledala kako imam užasne ocjene u školi, roditelji su bili van sebe, nisu shvaćali što radim, čak i dan danas potpuno ne shvaćaju. Svi oni su znali da mene neke druge stvari zanimaju ali za njih sve “te druge stvari” su bile pomalo apstraktne pa nisu mogli steći pravo stajalište prema tome što ja radim, te sam pretežito nailazio na osude, krive poglede i slično. Imam razmišljanje da sam odrastao u krivoj sredini jer da sam odrastao u npr. Los Angelesu, vjerojatno bi LA Film School završio s najvišim ocjenama i već sad imao posao u nekom poznatom filmskom studiju kao jedan od najboljih studenata, o čemu sam i maštao. Realnost je drugačija, živimo u Hrvatskoj, za moje područje relativno zaostaloj sredini što možemo zaključiti gledajući naše TV serije i filmove, koji na IMDB-u imaju sramotno niske ocjene, čak sam nedavno pročitao da jedna nova serija da ima ocjenu 1.8/10. Radi toga nisam ni pomišljao o upisu dramske akademije jer bi vjerojatno se ubio od dosade s hrpom nepotrebne teoretske literature i možda ubio sam sebi volju za ovim što danas radim. Morao sam se suočiti sam sa sobom i svima, dokazati uz godine rada i samostalnog učenja, ali baš svima, društvu i obitelji. S vremenom bi se povezao s nekim starijim ljudima koji rade npr. svadbe, spotove i slično, ali bi ih sve brzo prerastao, a oni, uvidjevši da ih prerastam bi kočili moje ideje, te bi krenuo dalje. Radio sam to s takvom lakoćom da danas, bez neke lažne skromnosti, mogu sve apsolutno sam dosta dobro napraviti, od ideje, režije, snimanja do finalnog projekta. Napisao sam “dosta dobro napraviti” jer za vrhunski npr. spot treba i dobar budžet, rasvjeta, stilisti, scenografija i slično za što uvijek biram ljude koji mi energijom pašu i znaju prenijeti moje ideje. Što se tiče tour videa za dj-eve te festivalskih videa, to radim s takvom lakoćom da mi dođu trenutci kad mi je već dosadno igrati se.

Kada povežeš svoju prošlost, sadašnjost i tvoju izjavu” Maher sam i pobjednik, ovo nije samo moj posao, ovo je moj život.” shvaćaš li da si manifestirao svoju budućnost i učinio svoj san stvarnim?

Pošto ti to gledaš s drugog stajališta, a ja to živim, nemam baš potpunu sliku toga da sam ostvario svoj san. Ustvari san svakim danom postaje sve veći i želim sve veće stvari raditi.

Smatraš li da je za velika postignuća potrebno ne samo mnogo odricanja već i velike snage, volje, ulaganja i vjere jer biti Matej Matijević tzv. DoubleM nije mala stvar, posebice ako naglasimo da je Hrvatska mala zemlja naspram svijeta, a ti si dotaknuo svijet i stvaraš svijet na dlanu svoje kreativnosti.

U mojim očima granice ne postoje. Prošlu godinu sam preselio u Beograd raditi za jednu video producentsku kuću, meni je to bio novi izazov, brzo sam se afirmirao i osjećao kao doma. Dan danas Beograd, kao i Zagreb gdje sam dugo živio, gledam kao grad gdje sam domaći, uvijek lijepo dočekan.

U jednom trenutku karijere svijet mi je bio baš jako mali, putovalo se raditi baš po cijelom svijetu. Cijela Europa na dlanu, Amerika Kanada, Azija. Korona kriza je sve to skupa malo zaustavila, ali novi izazovi su ispred mene, nove ideje i ciljeve sam si zacrtao i ne idem ih ostvariti, idem ih razvaliti, tako da OČEKUJTE NEOČEKIVANO.

Za kraj bi volio pokušati inspirirati ljude, ali neću napisati klasične parole “vjerujte u sebe, puno učite, radite” i slične šprance. Kad se uhvatiš nečega, nisi počeo to raditi da bi bio prosjek, da bi bio kotačić u nečijem stroju zarađivanja novaca niti nečija marioneta. Počeo si raditi da bi bio najbolji! Nemoj imati snove, već osobni plan i ideš jako!

 Mateju je kreativnost u malom prstu, za njega sam uvjerena da dok drugi spavaju on radi jer kako i ne bi kada je dosada postigao ovakav ogroman uspjeh. 

Fokus, predanost radu, disciplina i velika motivacija te žudnja za snom koji ga guraju naprijed. 

Matej Matijević je osoba za koju sam uvjerena da mu je samo nebo granica, jedan od onih koji će postići ogromne pa čak i svjetske uspjehe koji su pred njim.

On vidi i energetski privlači ono što ga zanima, na taj način apsolutno polaže svoju genijalnost rada, te tako uspijeva pod uvjetima koji su za mnoge teški i zahtjevni. 

Iznad svega on stvara umjetnost a to je odlika rijetkih. 

U njegovim očima vidi se spremnost, organiziranost, razmišljanje i planiranje, on će iza sebe ostaviti remek djelo ili bolje rečeno ostavštinu.  Hrvatska se treba pomno zapitati kakvim ljudima daje prostor u medijima, ovaj mladi čovjek je toliko perspektivan da ja u njemu vidim savršen spoj uspjeha i jedne lijepe dječačke vizije odnosno priče .

Što nadodati, svi bi mi željeli okusiti slavu, ali to mogu jedino oni koji su iznimno nadareni i u kojima postoji glad za uspjehom. Oni koji žive svoj san. 

Za kraj pogledajte njegov impresivan rad :