BUČNA SOBA
Piše: Sonja Sabol
Ponekad svi poželimo negdje pobjeći, naprosto nestati ali gle čuda nemamo vremena ili nemamo novaca. Nažalost sve veća masa ljudi pribjegava nekom odlasku. Odlazak od doma, ljudi koje poznaje, odlazak u nepoznato, odlazak od samoga sebe. Punjenje baterija, ovisnost ili potreba?
Potrebno je napraviti odmak svijeta, ljudi, a kad- kad i sebe. Otvorene misli kao i zatvorene su uvijek budne. Podsvijest i svijest su igra uma. Igrica kreće onda kada je stres najveći okidač svega. Stres u današnje vrijeme je poput seobe naroda ili tvornice u kojoj se razgrađuje neka vrsta tvorevine.
Svakim danom ga je sve više. Manjak novca, računi, dugovanja, svađe, emocionalni problemi, nedostupnost željenih stvari i potrebnih sve to spada u stres. Nažalost stres je uključen u sve faktore i čimbenike oko nas. Jedna vrata se zatvore druga otvore. Jedno sranje je pojedeno drugo je servirano.
Ljudi su postali opasni, varljivi, hladni, emocionalno nedostupni i puni sebe. Kada kažemo čovjek mislimo na osobu koja je društveno prihvatljiva, međutim današnji čovjek je sve samo ne društven. On živi u bučnoj sobi svojih misli, tamo kreira vlastiti žamor, tišinu i buku.
Ludnica u kojoj biva sam je zaista društvena, kako i ne bi kada se ondje susreće s mnogim demonima, vlastitim i tuđim. Sve ono ne izgovoreno jednom dopliva na površinu kao val, bolje rečeno uragan i izbaci sve ono što je bilo duboko zakopano pod muljem.
Mi smo stvorili vrijeme gdje su mobiteli vrsta zabave ali i gubljenje vremena, mi smo stvorili komoditet tzv. društvenih mreža, narudžba kupovine, odlazaka na online koncerte. Sve postane jednom prihvatljivo kada se oduzme sloboda.
Da, zaključani smo u sobe, vlastite sobe. Tišina? Nikad veća buka nije bila, Prvi i Drugi svjetski rat su male mace. Kažu nam bit će sve uredu, proći će. Ok, to i najveća budala zna kako će sve proći, ali kada će proći? Kada svi iz bučne sobe prijeđemo u još bučniju. Poput hotelskih soba, prelazak iz jedne prostorije u drugu.
Sigmund Freud svojedobno je izjavio jednu korisnu izreku kojom bi se danas mogli voditi po svim ljudskim tj. neljudskim parametrima – ,, Prije nego sebi dijagnosticiraš depresiju ili nisko samopouzdanje, obavezno budi siguran da nisi okružen idiotima.” Što nadodati? Ništa.
Nekada je zaista potrebno isključiti sebe iz svijeta gdje ste višak, višak u smislu da ste bolji od ljudi koji vas okružuju. Napraviti mir sa sobom je bolje negoli pokušati uraditi mir s nekom osobom. Nekada naprosto ne vrijedi. Nekada je zdravo i primarno maknuti se od ljudi pa čak i voljenih.
To je život a život piše drame, poezije, anegdote ali isto tako i komedije, trilere i avanture. Na nama je. Uvijek je na nama da odlučimo što želimo, na koji način želimo i kada želimo.